Damir Jugo, dekan Veleučilišta Edward Bernays u Zagrebu, istaknuo je kako u pravilima kriznog komuniciranja vrijede tri maksime - brzina, konzistentnost i otvorenost.

'Jesu li akteri mogli biti brži - vjerojatno jesu. Jesu li mogli drugačije komunicirati, ne priopćenjima već osobom koja će stati pred kamere - jesu. Gledajući iz današnje perspektive, mislim da je posrijedi jedna druga stvar, a to je da se paradigma kriznog komuniciranja evidentno promijenila jer su društvene mreže i aplikacije za komunikaciju tu potrebu za komunikacijom drastično ubrzali', naglasio je Jugo u emisiji Otvoreno HTV-a.

Pravilo o 24 sata iz literature - brzina komunikacije koja se zahtijeva od aktera u kriznoj komunikaciji koja je pratila ritam izlaženja dnevnih novina, u današnjem vremenu više ne vrijedi. 'Danas se ta situacija drastično ubrzala. Da, bilo bi bolje da je bilo brže, samo je pitanje do kada i do kojeg trenutka? U cijeloj priči se pokazalo da su svi, koji su u javnom prostoru pratili slučaj, malo pretjerali. Jedan slučaj uzrokovao je opću paniku', rekao je Jugo. Ističe kako je uvijek bolje stati pred kameru kako bi građani vidjeli živu osobu imenom i prezimenom, nego slati priopćenja.

'Ovo je bila neuobičajena situacija gdje od početka nismo znali što se dogodilo. Ako pogledamo sadržaj komunikacije proizvođača, oni su ispunili kriterij konzistentnosti. Odlučili su prebaciti lopticu na državne organe', rekao je Jugo dodajući da se ni danas ne zna tko je izvor poruke koja je kružila Whatsappom. 'U cijeloj priči je pitanje sadržaja komunikacije. U ovakvoj situaciji enormne potražnje za informacijama koju je nemoguće nahraniti, jer nemate odgovore, logičan je zaključak - nitko nije dobro komunicirao, svi su trebali biti otvoreniji, a objektivno je pitanje što su imali za reći', rekao je Jugo.

Krešimir Macan, komunikacijski stručnjak, kazao je da je u ovom slučaju Whatsapp postao medij jer se 'to već dogodilo za ljude koji su širili priču'. 'Možda je bila kriva procjena da ne treba od ranog jutra početi komunicirati i rušiti priču, koja je bila složena po principu koronaških podvala i dobro je prošla'. 'Više njih je tu fulalo. Ja sam od početka govorio da je priča lažna. Problem je da je policija zakasnila s izvještajem. Ljudi u Rijeci su svi govorili 'istina je' jer je policija potvrdila, a nisu pitali što. U sukobu kad imate percepiju i činjenice, uvijek činjenice izgube prve', istaknuo je Macan. Smatra da su u cijeloj priči o trovanju mediji napravili nepotrebnu histeriju.

Marinko Ogorec, stručnjak za sigurnost, Veleučilište Velika Gorica, kazao je kako je panika nezgodna stvar jer se brzo širi kroz dezinformacije ili poluinformacije. 'Sustav bi morao pronaći modele koji su otporni kako bi se spriječila panika. Ovdje vidimo da nije bilo ozbiljnih situacija. Dogodilo se da je bio nečiji ozbiljni propust, je li bilo namjerno, to će istraga pokazati. Smatram da istragu treba provesti do kraja i o tome obavijestiti javnost', rekao je Ogorec. 'Nitko nije imun na terorizam, ali to u ovom slučaju nije bilo, ne treba ga dozivati. Što se tiče sigurnosti Republike Hrvatske, mi smo sigurna zemlja. Dva su rata ne tako daleko od nas, stalno smo bombardirani nečim negativnim i normalno da se to projicira ne nezadovoljstvo i strah kod ljudi, što ne bi trebalo', rekao je Ogorec.

Erik Brezovec, sociolog, Fakultet hrvatskih studija, je rekao kako su društvene mreže proširile hrpu informacija iz kojih građani nisu mogli razabrati istinu.

'U većoj mjeri se pouzdalo na emocije i afekte u zadanom trenutku jer se dogodilo nešto što se naziva "kolektivno vrenje", radi se o zajedničkoj emociji koja je preuzela racionalno objašnjenje stvari. To je nešto što je bilo za očekivati jer svaka osoba brine za sebe'. Istaknuo je kako masovne panike ne mogu biti potpuno spriječene, ali mogu biti ublažene mehanizmima kako što je povjerenje institucije. 'Masovna panika je prepuštena divljini svakodnevice gdje se svatko osjeća nesigurnim', kazao je Brezovec.

Bez obzira ne sve što je utvrđeno, ima onih koji i dalje sumnjaju. Zašto društvo voli teorije urote i zavjere? 'Svima se govorilo unazad nekoliko desetljeća kritički razmišljajte o svemu, ali nije im se reklo što kritičko razmišljanje jest. Kritičko razmišljanje nije kritizerstvo, ne znači da moramo biti negativno nastrojeni prema svemu. To je jedan analitički proces koji vodi ka razumijevanju, a to je nešto što je današnje društvo izgubilo', rekao je Brezovec.