Začuđujuće, dio medija ozbiljnost te pojave relativizirao je pitanjem: je li to baš tako alarmantno? A lokalne vodoopskrbne vlasti poručile su da nema razloga za zabrinutost, jer se svi veći vodovodi pridržavaju pravilnika o ispravnosti voda. Naime, Hrvatska je od EU ishodila dopuštenje da do 2015. zadrži peterostruko veću razinu arsena u vodi za piće (50 μg arsena po litri), a plus toga 25,3 tisuće Slavonaca priključeno je na lokalne vodovode u kojima koncentracijama arsena prelazi i tu, ionako visoku granicu od 50 μg/l. Tako nadležni tragične posljedice neodgovornog upravljanja okolišem nastoje prikazati zlom sudbinom na koju se ne može utjecati.

Ukupno, od raka mokraćnog mjehura u istočnoj Slavoniji za deset godina oboljelo je 711 muškaraca, od kojih su umrle 272 osobe. Istraživač Krunoslav Capak smatra da je tijekom istraživanja otklonio interferirajuće varijable i da s visokim stupnjem izvjesnosti za ključni uzrok možemo smatrati baš arsen iz vode za piće. Kad bismo stope oboljelih u istočnoj Slavoniji projicirali na stanovništvo cijele Hrvatske, dobili bismo smo zastrašujuće podatke. Prema stopi oboljelih koji piju vodu sa 10-50 μg/l arsena, u Hrvatskoj bi oboljelo 30.618 osoba, a po stopi oboljelih koji su izloženi više od 50 μg/l arsena, tumor mokraćnog mjehura bi dobilo 37.275 osoba. Ako stavimo u isti odnos najveću stopu smrtnosti, u Hrvatskoj bi za deset godina od tumora mokraćnog mjehura umrlo 5.769 ljudi. Za usporedbu, u cijeloj Hrvatskoj za godinu dana u prometnim nesrećama smrtno strada otprilike dvostruko manje ljudi.

Pitanje s početka ovoga teksta postavili smo osječkom Vodovodu još u ljeto prošle godine i dandanas nismo dobili odgovor. S direktorom Ljubom Novoselićem razgovarali smo telefonski dva puta i poslali mu dva elektronička upita.

Stoga smo za komentar o postojećim tehnologijama priprave vode za piće zamolili tehnologa za vode dr. sc. Marija Šiljega, bivšeg ravnatelja Agencije za zaštitu okoliša, koji se u svojoj doktorskoj temi bavio pitanjima uklanjanja arsena iz vode. On je napomenuo da kod problematike poboljšanja uklanjanja arsena treba razmotriti dvije odvojene stavke: prvo su investicijski troškovi prilagodbe postojećih uređaja za pripravu vode za piće, koje je vrlo nezahvalno prognozirati, jer takva procjena zahtijeva dubinsku analizu svakog vodoopskrbnog sustava posebno, i drugo, procjena povećanja troška proizvodnje kubičnog metra vode za piće, koje proizlazi iz dodatnog ulaganja na poboljšanju pojedinog postojećeg tehnološkog rješenja. Taj porast cijene iznosio bi između 30 i 40 lipa po kubičnom metru proizvedene vode, ovisno o primijenjenoj tehnologiji, kao i trenutačnom stanju pojedinog uređaja za pripravu vode za piće, objašnjava dr. Šiljeg.

Usporedimo taj iznos s trenutačnom cijenom vode u Osijeku: kućanstva jedan prostorni metar vode plaćaju 14,49 kn plus fiksni iznos od 25 kuna mjesečno po korisniku. U ukupnoj cijeni vode, proizvodna usluga iznosi 4,09 kn po kubičnom metru, a ostatak čine razna davanja, među kojima su i naknada za zaštitu voda 1,35 kn/m3 i naknada za razvoj 2,38 kn/m3. U tako formiranoj ukupnoj cijeni vode, povećanje za arsen koje je izračunao dr. Mario Šiljeg prosječno bi iznosilo 2,4 posto po jednom kubičnom metru vode.

Ako pretpostavimo da godišnje stanovnici istočne Slavonije potroše 16,06 milijuna prostornih metara vode čija koncentracija prelazi 10 μg/l arsena (220 tisuća stanovnika po prosječno 200 litara dnevno), otklanjanje arsena na razinu ispod 10 μg/l povisilo bi cijenu te količine vode za 5,6 milijuna kuna. Istodobno, iznos od naknade za zaštitu voda (1,35 kn/m3) i naknade za razvoj (2,38 kn/m3) na istu količinu voda iznosi 60 milijuna kuna!

Pogledajmo sada podatke o troškovima liječenja osiguranika HZZO-a oboljelih od karcinoma mokraćnog mjehura za deset godina (2000-2009) u arsenom dvije najugroženije županije u Hrvatskoj, Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj. Za to vrijeme utrošeno je ukupno 29.739.520 kuna. Ritam troškova pokazuje stalno povećanje. U početku toga razdoblja iznosili su nešto više od dva milijuna, nakon četiri godine popeli su se na tri milijuna, a na kraju promatranog razdoblja na 4,5 milijuna kuna. Prema podacima koje nam je dostavio HZZO, prosjek troška po pacijentu za tu vrstu bolesti tijekom 2011. iznosio je 7.121,86 kuna.

Dakle, cijena otklanjanja arsena, ne računajući ulaganja u izgradnju novih vodovoda ili nadogradnju postojećih, približno je ista cijeni troškova liječenja oboljelih od mokraćnog mjehura. A to nije jedina zdravstvena šteta, jer arsen dokazano izaziva razne druge teške i smrtne bolesti: rak pluća, kardiovaskularne bolesti, dijabetes, smrtnost djece... Ovdje ne ulazimo u druge neizravne štete i posljedice, od smanjenja radne sposobnosti do degradacije socijalne i moralne kohezije koju izaziva nepotrebna ljudska patnja. Zato pitanja je li to malo ili mnogo nije jednoznačno, nego je socijalno uvjetovano. Cijena čovjeka varira od sredine do sredine i, unatoč proklamiranoj ravnopravnosti, povezana je sa sposobnošću da se sam izbori za svoje potrebe i interese. Sredine u kojima je to slučaj bit će spremne uložiti znatno veća sredstva za poboljšanje kvalitete života svojih građana. Primjer je slučaj Madisona u SAD-u, u kojem je zbog graničnih vrijednosti mangana u vodovodima 2005., što je slatka vodica za naše probleme, došlo do lokalnog pokreta koji je kvalitetu vode postavio kao središnje pitanje lokalnih izbora. Na drugoj je strani Bangladeš, gdje svake godine oko 270 tisuća ljudi oboli od raka povezanog s arsenom.

Kod nas najlošiju kvalitetu vode imaju lokalni vodovodi, bunari i cisterne po manjim gradovima i po selima, a s kojih se, prema istraživanju Hrvatskih voda i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, opskrbljuje blizu 20 posto stanovništva Hrvatske. Njihovo istraživanje pokazalo je da na lokalnim vodovodima tek četvrtina uzoraka udovoljava zdravstvenoj ispravnosti vode. Među njima 20 posto ne zadovoljava s obzirom na fizikalno-kemijske odrednice, a 64 posto u mikrobiološkom pogledu. Sustav kontrole zdravstvene ispravnosti ovih voda provodi se prema potrebi i procjeni korisnika. To se najčešće svodi na volonterski angažman.

Ma što tko rekao, Slavonci piju lošu vodu, od koje nepotrebno umiru deseci tamošnjih građana. Pri tome, Slavonci kroz tu cijenu izdvajaju ogromna sredstva za razvoj vodoopskrbe i vodnog gospodarstva. Tim sredstvima Hrvatske vode, uz ino, ispravljaju krive Drave i uništavaju prirodne ekosisteme, ali zajedno s drugim odgovornima ne smatraju da Slavonci zaslužuju europsku kvalitetu voda. Čak i kad bi za to trebalo vratiti tek desetinu sredstava koja su dobili u istočnoj Slavoniji.