Unatoč tzv. šalabahter demokraciji kojom se obilato služio Milanović (ali i njegov suparnik Komadina) ovih izbornih dana, glasanje za prvog čovjeka SDP-a proteklo je u demokratskom, kompetitivnom ozračju, budući da su članovi mogli birati dva kandidata: Milanovića i Komadinu. S druge strane, HDZ-ovci nisu imali pluralizam izbora, jer je Karamarko bio jedini kandidat. Stoga se ono što se u nedjelju događalo u HDZ-u može prije nazvati aklamacijom umjesto izborima. No takva situacija nije iznimka u hrvatskom stranačju. Naime, unutarstranačka demokracija u našoj zemlji je poražavajuća, o čemu svjedoče brojna isključenja neistomišljenika iz stranaka te izbori bez više od jednog kandidata… Primjerice, samo jedan predsjednički kandidat ponuđen je ovog vikenda i članstvu HNS-a, koje je jedino moglo birati između Ivana Vrdoljaka i izborne apstinencije. Kad već nisu smogli hrabrosti pronaći mu protukandidata ili protukandidatkinju.

Pored demokratskog deficita u stranci, činjenica da Karamarko nije imao protukandidata tijesno je povezana s aktualnom političkom situacijom, odnosno trzavicama u vladajućoj koaliciji između HDZ-a i Mosta. Europarlamentarac Andrej Plenković odustao je od izlaska na megdan s Karamarkom zato što je, kako je sam objasnio, zaključio da bi ugrožavanje Karamarkove predsjedničke pozicije dovelo do destabilizacije HDZ-a. To bi moglo ugroziti ionako klimavu Vladu Mosta i Domoljubne koalicije. Ukratko, Karamarkovi neistomišljenici su zaključili da je važnije sačuvati vlast, nego demokratizirati stranku. Ili kako je Karamarko poručio: 'Oni koji razmišljaju o prijevremenim izborima nisu ozbiljni politički čimbenici. Svaki izbori su gubitak vremena, a mi ga nemamo.'

Politolog Boško Picula podsjeća da je i Zoran Milanović prije četiri godine kada je, kao i Tomislav Karamarko sada, bio na vlasti, na čelno mjesto SDP-a izabran kao jedini kandidat. 'Jer kada je predsjednik najjače parlamentarne stranke u izvršnoj vlasti, malo tko ima političke volje suprotstaviti mu se na izborima unutar stranke. Tako će vrlo vjerojatno biti i u sljedećem izbornom ciklusu, uz jedinu nepoznanicu - tko će tada biti vlast, a tko oporba', istaknuo je Picula.

Karamarko je, prema službenim rezultatima, na nedjeljnim izborima osvojio čak 99,92 posto glasova, odnosno 92.276 glasača. Preostalih 0,8 posto glasova bili su nevažeći. Također, iz HDZ-a su izvijestili da je na izborima glasovalo 44,4 posto od ukupno 207.456 članova. Usporedbe radi, Milanović je 12. svibnja 2012. godine kao jedini kandidat za predsjednika SDP-a osvojio 23.554 tisuće glasova, nešto više od 60 posto glasača. Na tadašnje prve neposredne izbore za prvog čovjeka stranke izašlo je 61,03 posto SDP-ovaca. Nevažećih listića bilo je manje od 1 posto, ukupno 179 komada.

Početkom travnja ove godine, kada su se za čelno mjesto u SDP-u natjecali Milanović i Komadina, na birališta je izašlo manje članova nego prije četiri godine, njih 55,05 posto. No Milanovićeva podrška u stranci danas je, kao i prije četiri godine, oko 60 posto. S tim da je nedavno osvojio gotovo upola manje glasova nego prije četiri godine: 12.494 u odnosu na 23.554. Što je i očekivano, budući da je 2012. bio jedini kandidat na izborima, a ove je godine imao protukandidata.

Za razliku od njega, Karamarko je, kako i proizlazi iz izborne situacije: jedan član – jedan glas – jedan kandidat, osvojio gotovo stopostotnu podršku birača. Uspoređujući ukupan broj od 207.456 članova te izbornu izlaznost od 44,4 posto, nevažeće glasove te 99,2 posto glasova koji su otišli Karamarku, izračunali smo da njega kao čelnika HDZ-a ukupno podržava nešto više od 44 posto članstva.

Milanović pak - čiji SDP broji tek 36.987 članova, što je 5,6 puta manje od konzervativnih rivala – statistički gledano uživa podršku oko 36 posto stranačkih kolega. Oni koji mu nisu skloni najavljuju da će iskoristiti mogućnosti statuta i osnovati frakciju 'Lijevi SDP'. Navodno se već razmišlja o programu djelovanja. Inicijator dinamičnih zbivanja u SDP-u prema medijskim navodima je Ivo Fabijanić, nekadašnji član Glavnog odbora SDP-a, 'račanovac' s Paga. Podršku mu je spreman dati još jedan 'račanovac' - Davorko Vidović. Ta podrška dobiva na težini budući da je Vidović član Predsjedništvu SDP-a. On je za Novi list potvrdio da bi podržao programsku frakciju 'uz prethodno kvalitetno normiranje'. Zlatko Komadina također je izrazio spremnost podržati lijevu programsku frakciju. Buduća frakcionaška zbivanja u SDP-u bit će dobar lakmus papir unutarstranačke demokracije i Milanovićeve demokratičnosti.

Za razliku od njega, Karamarko trenutno nema takvih glavobolja, no njemu puno veće probleme stvaraju koalicijski partneri iz Mosta, tvrdi pregovarači. Stoga su im poručili da su stranački izbori, između ostalog, imali za cilj 'utvrđivanje pozicija u Vladi da bi se provodile reforme'. Karamarko je u pobjedničkom govoru istaknuo da će reforme staviti u prvi plan, a ideologiju u drugi. 'Borit ćemo se za svako radno mjesto, za svaku investiciju, borit ćemo se za svaki projekt i neobrađeno polje, za svakog mladića i djevojku koji žele napustiti zemlju… a ideologija će nam biti u drugom planu jer stranka ima jasnu politiku protiv svih totalitarizama', poručio je.

Dan ranije, sličnu poruku je odaslao i njegov politički rival Milanović, kojem je također dosta iscrpljujućeg ideološkog prepucavanja pa će u prvi plan staviti političku revitalizaciju stranke, otvoriti je novim ljudima te budno pratiti i reagirati na svaki potez Vlade.

'Ne moramo se dogovoriti tko je bio loš od 41. do 45., ali hajdemo manje o tome razgovarati. Previše je odgoja, obiteljskog nasljeđa da bi nekome utjerao pamet u glavu, to se dogoditi neće. Ali hajdemo se probati dogovoriti mi i desnica što je to što Hrvatskoj kao izrečena riječ šteti, a što ne šteti', poručio je Milanović u subotu.