Neki od najtiražnijih dnevnih tiskovina posljednjih dana su se pobrinuli da se javnost ozbiljno zapita što će biti s korupcijskim slučajevima, sa suđenjem Ivi Sanaderu i presudama Damiru Polančecu, ako Ustavni sud uskoro presudi da je aktualni Zakon o kaznenom postupku neustavan u nekim svojim odredbama? 

ZAŠTO SU MEDIJI U KRIVU KADA PIŠU DA ĆE SE IZMJENAMA ZKP-A PONIŠTITI PRESUDE, ZAUSTAVITI SUĐENJA...?

Premda sudska praksa i zakoni govore nešto sasvim drugo, tekstovi pojedinih tiskovina slali su alarmantne poruke: tvrdili su da će tekući postupci na sudovima propasti, da će optuženici biti oslobođeni te da će doći do poništenja suđenja i da će već donesene presude biti ukinute. 'Sve navedene tvrdnje su netočne. Odgovorno tvrdim da eventualno ukidanje pojedinih odredaba ZKP-a zbog njihove nesuglasnosti s Ustavom ili Europskom konvencijom o ljudskim pravima neće dovesti do ukidanja ni poništenja niti jedne optužnice niti presude donesene po postojećem ZKP-u, niti obustave ni jednog postupka pokrenutog temeljem ZKP-a', rekla je prof. Zlata Đurđević za tportal

Svoje mišljenje potkrijepila je s dva osnovna argumenta. 'Prvi je materijalnopravni razlog: kazneni postupak je neustavan kada se smatra nepravičnim u cjelini. Ukidanje pojedine odredbe ZKP-a ne znači da je taj postupak nepravičan u cjelini te stoga ne može dovesti do njegove neustavnosti. Pravičnost postupka ne ovisi samo o zakonu, već o postupanju državnih tijela u konkretnom predmetu. Državni odvjetnici i suci, kad vode kazneni postupak, znaju da su dužni primjenjivati standarde propisane Ustavom i Europskom konvencijom o ljudskim pravima koji ih obavezuju i imaju jaču snagu od zakona, i ako to čine, nema nikakve opasnosti za pravičnost postupaka. Primjer za takvo postupanje je praksa Državnog odvjetništva da dozvoljava obrani u puno širem opsegu uvid u spis predmeta nego što to propisuje ZKP.'

Drugi razlog koji Đurđević navodi kako bi potkrijepila tvrdnju da Ustavni sud izmjenama ZKP-a ne može utjecati na aktualne slučajeve je formalno pravne naravi. 'Nema nikakvog pravnog sredstva putem kojeg bi obrana, nakon što Ustavni sud ukine neke odredbe ZKP-a zbog neustavnosti, mogla tražiti da se određeni kazneni postupci prekinu, ili čak obustave. Jedno je ocjena ustavnosti zakona, a drugo ocjena ustavnosti kaznenog postupka, to su dva različita postupka koja nisu međusobno povezana.'

'OCJENA ZAKONA NEMA NIKAKVE VEZE S OCJENOM USTAVNOSTI SUĐENJA'

Đurđević kaže da će branitelji nezadovoljni postupkom i presudom, nakon odluke Ustavnog suda koju očekujemo ovaj mjesec, moći činiti samo ono što su mogli i dosad - nakon donošenja prvostupanjske presude mogu podnijeti žalbu drugostupanjskom sudu, a nakon što odluka postane pravomoćna mogu podnijeti tužbu Ustavnom sudu zbog nepravičnosti cijelog kaznenog postupka, te nakon odluke Ustavnog suda, ako procijene da je potrebno, i tužbu Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

'Kad sutra obrane budu osporavale neku kaznenu presudu pred Ustavnim sudom ili Europskim sudom za ljudska prava, ta dva suda neće odlučivati na temelju odredaba ZKP, već isključivo je li povrijeđen Ustav i Europska konvencija', ističe Đurđević i dodaje da stoga odluka Ustavnog suda može djelovati upravo suprotno od onog što neki mediji tvrde.

'Europski sud u Strasbourgu smatra da je na nacionalnim vlastima da isprave svaku navodnu povredu Europske konvencije. Tako je primjerice postupanje Ustavnog suda u predmetu Peša oduzelo tužitelju status žrtve pred Europskim sudom i spriječilo osudu Hrvatske. Svojom odlukom Ustavni sud će upozoriti ne samo zakonodavca već i sudsku praksu na nedostatke ZKP-a i time spriječiti postupanje suprotno Ustavu i Konvenciji, a posljedično i ukidanje presuda u Strasbourgu zbog njihove nepravičnosti', pojašnjava profesorica Pravnog fakulteta i kaže kako tvrdnja da odluka Ustavnog suda nužno dovodi do poništavanja presude u Strasbourgu ne samo da nije utemeljena, nego je istina sasvim suprotna 

Đurđević se slaže da je Ustavni sud trebao puno ranije donijeti odluku o ustavnosti ZKP-a te da je očigledno da im se političko kalkuliranje s EU 'obilo o glavu'

ZAŠTO JE ZAKON O KAZNENOM POSTUPKU 'USTAV U MALOM'

'Ipak, treba istaknuti da je Zakon o kaznenom postupku jedan od najvažniji zakona koji državi daje represivne ovlasti nad pojedincem, ali i postavlja granice zadiranju državnog represivnog aparata u temeljna ljudska prava. Već nadimak ZKP - 'ustav u malom' - jasno otkriva da je Ustavni sud pozvan da ocijeni njegovu suglasnost s Ustavom. Dosad je Ustavni sud dvaput ukidao odredbe ZKP bez većeg odjeka. Ustavnosudska kontrola ZKP ne događa se samo kod nas, već je to normalna praksa i u drugim europskim državama. Nasuprot tome, Europski sud za ljudska prava ne ocjenjuje naše zakone i stoga nijedan hrvatski zakon ne može pasti u Strasbourgu. To je isključiva ustavna zadaća Ustavnog suda i upravo sprečavanje izvršenja te zadaće predstavlja puzajući državni udar', kaže Đurđević. 

Ukoliko Ustavni sud ukine veći broj odredbi ZKP-a, tada će Ministarstvu pravosuđa (zakonodavcu) dati rok u kojem mora uskladiti ZKP s izmjenama koje su naložene. To je, objašnjava, ustaljena praksa Ustavnog suda koju je primijenio npr. na Zakon o parničnom postupku, gdje je Ministarstvo pravosuđa čak tražilo dodatni rok za usklađenje, a najrecentniji primjer tiče se Zakona o javnom okupljanju.

USPOREDBA S USTAVNIM UKIDANJEM ZABRANE OKUPLJANJA NA MARKOVOM TRGU

'Ustavni je sud 6. srpnja 2011. ukinuo pojedine odredbe Zakona o javnom okupljanju i rekao da, uvažavajući vrijeme potrebno za provedbu ocjene stanja, pripreme novele kao i trajanje zakonodavnog postupka zakonodavcu daje rok od godine dana za usklađivanje ukinutih odredbi s Ustavom. Uvjerena sam da će tako odgoditi i prestanak važenja pojedinih neustavnih odredbi ZKP-a s obzirom da se radi o izuzetno kompleksnoj i osjetljivoj materiji i da će trebati raspraviti na koji način uskladiti ukinute odredbe, a da će se do usklađenja primjenjivati postojeći ZKP', kaže Đurđević. 

Rezultat odluke Ustavnog suda bit će još jedna novela ZKP-a – još jedan popravni ispit za zakonopisca. Donošenje zakona sukladnih Ustavu nije, podsjeća Đurđević, zadaća Ustavnog suda već Sabora: 'No očigledno je, s obzirom na nedostatke ZKP-a, da zakonodavcu treba poučak Ustavnog suda kako napisati zakon o kaznenom postupku sukladno europskim i ustavnim standardima. Oni koji danas proriču propast pokrenutih antikorupcijskih postupaka zbog odluke Ustavnog suda o ZKP-u zaboravljaju da je novi ZKP u posljednje tri godine opsežno mijenjan čak dva puta, a neke od tih izmjena učinjene su upravo radi usklađivanja toga Zakona s Ustavom i Europskom konvencijom o ljudskim pravima (primjerice, bitno proširenje prava na uvid u spis predmeta), pa nikome nije palo na pamet tvrditi da će zbog tih izmjena doći do obustave antikorupcijskih postupaka i poništenja već donesenih presuda.' 

'NIJE NOVI ZKP DOVEO DO BROJNIH SUĐENJA, NEGO SMJENA VLASTI I POČETAK RADA BAJIĆA'

Kao što ovo usklađivanje ZKP-a s Ustavom nije novost, tako ni nastala medijska histerija oko izmjena ZKP-a, kaže Đurđević, nije iznenađenje: 'Od trenutka donošenja zakona u većini medija se provodi njegovo kontinuirano glorificiranje i bezrezervno podržavanje. Apologija ZKP-a ide do te mjere da nastaje paradoksalna situacija da mediji koji se smatraju slobodnima odriču stručnjacima i znanstvenicima pravo na slobodu izražavanja izjednačavajući kritiziranje pojedinih rješenja u ZKP-u s protudržavnom djelatnošću. Tvrdi se da je novi ZKP jedini zaslužan za pokretanje protukorupcijskih postupaka, iako je svakom razumnom čovjeku jasno da tako velika promjena u učinkovitosti kaznenog progona ratnih zločina i koruptivnih djela nije mogla biti rezultat zakonodavne djelatnosti, već promjene političkih prilika uvjetovane pritiskom Europske unije i promjenom vlasti u srpnju 2009. nakon čega su se mehanizmi kaznenog progona počeli koristiti za progon visokih političkih dužnosnika.'
POTREBA ZA KONTROLOM MLADENA BAJIĆA

Pri tome se, kaže, ne može dvojiti da se državnoodvjetnička istraga pokazala učinkovitom i da stoga više nitko ne smatra da bi je trebalo ukinuti. 'Primjenjuje je i velika većina europskih država, ali uz poštivanje maksime gdje je državno odvjetništvo, tu je i sud. To znači da su pojedine radnje i odluke Državnog odvjetništva, pogotovo u fazi prikupljanja dokaza, pod kontrolom. Time se ovlasti DORH-a ne bi na bilo koji način umanjile već bi se, naprotiv, osnažili dokazi prikupljeni u prethodnom postupku i oni bi na raspravi imali puno jaču dokaznu snagu. Naime, DORH i policija upravo u toj prvoj fazi postupka prikupljaju dokaze. Policiji su tako po novom ZKP-u dane ovlasti istražitelja, bez ikakve kontrole (sjetimo se novele ZKP-a iz 1967. kada je policiji zbog zloupotreba oduzeto pravo na prikupljanje dokaza ispitivanjem), dakle bez kontrole suda, obrane ili javnosti.'

Naime, jedna od glavnih zamjerki aktualnog ZKP-a je odsustvo kontrole suda tijekom istrage (prikupljanja dokaza). Dok je prema prethodnom zakonu tu kontrolu predvodio istražni sudac, u novom zakonu 'sudac istrage' ima smanjene ovlasti, a velik dio odgovornosti u istražnoj fazi prebačen je na tužitelje, odnosno istražitelje iz USKOK-a i DORH-a. 

Slična je situacija i s institutom oprosta od kaznenog progona budućem svjedoku: 'Čak i kontrola suda koja prema ZKP-u postoji kroz obavezu snimanja iskaza u prethodnom postupku, u praksi je protumačena na način da se treba snimati samo ono prvo ispitivanje osumnjičenika, a kod svjedoka niti to prvo. Dakle, u prethodnom postupku prikupljaju se dokazi na kojima se kasnije može temeljiti presuda, bez da itko kontrolira jesu li ti dokazi vjerodostojni. Time, naravno, ne želim reći da DORH ili policija ne postupa u skladu sa zakonom, ali moramo znati da se suvremena ustavna demokracija temelji na nepovjerenju građana prema državi, a ne na apriornom vjerovanju.'

'Nikad nije dovoljno sumnje kad se radi o državi', citirala je Đurđević poznatu prosvjetiteljsku maksimu i dodala: 'Sasvim je legitimno zahtijevati da postoje sustavi kontrole kroz koje se može provjeriti postupaju li državna tijela sukladno zakonu. Državno odvjetništvo nema obilježje neovisnosti i nepristranosti koje ima sud niti se to zahtijeva od tijela kaznenog progona. Moramo imati na umu da je DORH, za razliku od sudova, strogo hijerarhijski centralizirano tijelo čijeg čelnog čovjeka koji daje obvezne naputke za postupanje u pojedinim predmetima, kao što znamo, bira Sabor. Ono što jednu državu čini pravnom državom i što jedan postupak pred državnim tijelom čuva od zlouporabe je mogućnost kontrole.'

KOME JE U INTERESU STVORITI DOJAM DA PADAJU KORUPCIJSKI SLUČAJEVI KAO ONI PROTIV SANADERA?

Đurđević tvrdi da je dosad u čak tri medija pokušala upozoriti na neistinitost tvrdnji o tome da će ukidanje pojedinih odredaba ZKP-a od strane Ustavnog suda dovesti do poništenja tekućih postupaka, osobito s obzirom na medijske prijetnje Bruxellesom, Washingtonom i Strasbourgom. Kaže da joj je malo lakše kada vidi da neki mediji lažno citiraju i američkog veleposlanika Foleya s naslovom u jednim novinama: 'I mi ispitujemo osumnjičenike bez odvjetnika'. Đurđević kaže da pravo na branitelja (odvjetnika) predstavlja jednu od tekovina europskih demokratskih sustava, pa zahtjev za njegovim ukidanjem pokazuje manjak demokratske kulture i obrazovanja.

'Znajući da nema borbe protiv korupcije bez poštivanja najvažnijeg prava u SAD-u, zajamčenog Prvim amandmanom – slobode govora - preporučam veleposlaniku Foleyu da umjesto nadzora nad ustavnom zadaćom Ustavnog suda obrati pozornost na pitanje slobode medija u Hrvatskoj', poručuje Đurđević.