Kineska Komunistička partija rekla je 'ne' političkoj reformi koja bi mogla zaprijetiti njezinoj vlasti u dugačkom dokumentu objavljenom u petak, dan prije početka ključnog sastanka posvećenog gospodarstvu u sljedećem desetljeću
Visoki dužnosnici stranke obećavaju predstavljanje ekonomskih i socijalnih reformi bez presedana na četverodnevnj godišnjoj plenarnoj sjednici Centralnog komiteta Komunističke partije, koja počinje za vikend i održat će se iza zatvorenih vrata, a koja će biti usredotočena na gospodarska pitanja i na kojoj se ne očekuju političke reforme u zapadnom stilu.
U članku na cijeloj stranici službenog lista People's Daily, stranački institut za povijesna istraživanja nedvosmisleno je rekao da Kina može napredovati samo pod vodstvom partije.
Oni koji 'propovijedaju kopiranje zapadnog sustava', trebaju znati da će stranka 'podržati svoje vodstvo', navodi se u članku. Također se upozorava, što je predsjednik Xi Jinping već učinio, da bi napori u podrivanju legitimiteta stranke 'negiranjem' tragedija kao što je kulturna revolucija 1966-'76, koja je prethodila ekonomskim reformama pokrenutim krajem '70-ih godina, samo posijali sjeme vlastitog uništenja stranke.
Institut je pritom podsjetio na izreku: 'Ako ćeš uništiti nečiju zemlju, moraš prvo uništiti njihovu povijest.'
'Iz analize domaćih i vanjskih neprijateljskih snaga možete vidjeti da je svrha njihovog negiranja razdoblja prije reformi i otvaranja opovrgavati velika povijesna dostignuća naše stranke... (oni) demoniziraju našu stranku kako bi negirali vladajući položaj kineske Komunističke partije.'
Stranka to neće podržavati i nastavit će svojim putem 'socijalizma s kineskim karakteristikama', dodaje institut pritom misleći na njezin program tržišno orijentiranih gospodarskih reformi.
Analitičari očekuju da će na plenumu biti iznijet plan reformi financijskog i poreznog sustava.
Međutim, vjeruje se da će novi val reformi biti manji i sporiji nego prije.
Ovo će biti treći plenum od tranzicije vlasti u Kini prošle godine. Povijest modernih plenuma pokazuje da će Kina vjerojatno ići putem koji je poznat drugim zemljama u razvoju: što je bogatija, interesne skupine zauzimaju sve čvršće pozicije, što znači da je teže donijeti veliku reformu pa čak i u autoritarnom sustavu.