Prije devet godina, u 34. godini, na dojci joj je otkrivena cista od sedam milimetara i liječnicima nije ništa bilo sumnjivo. Smatrali su da je samo bitno cistu držati pod kontrolom te su je naručili na redovitu kontrolu.

'Kirurg me naručio na kontrolu za godinu dana, ali sam ipak samoinicijativno otišla u privatnu polikliniku i ponovila UZV. Liječnik koji mi je privatno napravio pretragu inzistirao je na magnetskoj rezonaci i punkciji i hvala Bogu da sam se odlučila sve to napraviti, jer punkcija je pokazala da se radi o raku dojke. Nisam mogla vjerovati, uslijedio je šok, nevjerica, strah. Što dalje, kako reći obitelji...', prisjeća se naša sugovornica.

Kako objasniti obitelji?

Kada je otkrila svoju dijagnozu, nije se bojala operacije i odstranjivanja dojke nego traženja načina kako djeci objasniti o čemu se radi.

'Uz pomoć supruga rekla sam djeci, najmanji je tek navršio tri godine, a najstariji jedanaest. Svi smo zajedno krenuli u borbu protiv opake bolesti. Prva destinacija bio je Institut za tumore i dogovor za operaciju. Nakon tjedan dana zakazan mi je termin za operaciju koja je ujedno bila najlakši dio u odnosu na ono što slijedi. Na toj su mi operaciji odstranili pola dojke i do tada optimistične prognoze postale su strašne. Radilo se o agresivnom tumoru s velikom tendencijom širenja na druge organe poput kosti i mozga. Tu počinje najgori dio: kemoterapija AC+TAXOL, povraćanja, dani u krevetu kada ni kap vode nije ostajala u želucu. Sa završetkom kemoterapije dolazi Herceptin, pametni lijek, svojevrsna imunoterapija. Godinu dana svaka tri tjedna primala sam ga intravenozno. Nuspojava su bili srčani zastoji', priča sugovornica.

Počinje borba s bolešću

Osim odstranjivanja dojke, uklonjeni su joj i jajnici.'Liječnički je konzilij odlučio da mi se moraju maknuti i jajnici, jer sam prisilno morala u menopauzu s nepunih 35 godina. Preživjela sam i to. Nakon toga uslijedilo je zračenje koje me fizički i psihički dotuklo. Zbog uništenog imuniteta, dolazi do mnogih infekcija i tromboza. Liječnica me uključila u studiju novog pokusnog lijeka i idućih sam godinu dana svako jutro morala gutati šest tableta. Nikada nisam dobila odgovor čemu su služile, ali ja sam bila spremna na sve da živim. U to vrijeme dolazi do mirne faze, nalazi su uredni, redovno sam obavljala kontrole i sve je bilo u redu', objašnjava oboljela.Kasniji rendgenski snimci pokazali su kako su se pojavile metastaze i takav je nalaz zahtijevao dodatne pretrage.

'Točno četiri godine od prve dijagnoze počinju čudni bolovi u vratu i rukama, često s glavoboljama. Doktori to pripisuju hormonskoj terapiji koju pijem i degenerativnim promjenama na vratnoj kralježnici te me šalju na rendgen. Ta pretraga nije otkrila ništa čudno, ali sam svejedno prošla 30 bolnih fizikalnih terapija. Bol je svaki dan bivala jača, a doze lijekova koje sam uzimala sve veće. Opet sam zatražila pomoć i nova snimanja, da bi CT koji je elektronski stigao liječnici dok sam sjedila preko puta nje pokazao da doista nešto nije u redu. Okrenula je ekran i pokazala mi osam svijetlih točaka po mojoj kralježnici. Kratko je rekla: 'Gad se vratio.' Tada sam se bojala više nego prvi put jer svi koji su imali metastaze umirali su. Liječnički konzilij odlučio se na novo liječenje Xelodom i zračenjem. No ni šest mjeseci nakon početka liječenja bol nije bila manja nego sve veća, nisam mogla spavati, a PET CT pokazao je da napretka nema', sjeća se ova hrabra žena.

Pomoć traži u alternativi

Iako je djelomično vjerovala lijekovima i terapijama koje su joj preporučivali liječnici, odlučila se okrenuti alternativnim lijekovima. Tada je doznala za ulje kanabisa (konopljino ulje).

'Tada sam odlučila istraživati sve o alternativi. Počela sam koristiti sve i svašta, moja kuća je postala mala ljekarna. Preko poznanika sam došla i do informacije o ulju kanabisa. Prvo pitanje mi je bilo kako ga nabaviti, gdje tražiti. Ako je netko i nešto znao, nije želio reći. Preko sto veza sam došla do broja jednog navodnog liječnika i dala 9.000 kuna za neku zelenu tekućinu. Uvjerio nas da je to ono pravo. Koristila sam to, ali ništa se nije dogodilo', kaže sugovornica.

Zbog svoje je dijagnoze ponovno završila u bolnici, a kao najgore trenutke boravka pamti one kada je pred svojom obitelji morala imati lažan osmijeh.

'U to sam vrijeme zbog tromboze završila u bolnici, a moja cimerica, inače prekrasna žena bolovala je od sarkoma i odbijala kemoterapiju. Tu mi ništa ne bi bilo čudno da joj muž nije liječnik. Primala sam velike doze tableta protiv bolova, ali nisu pomagale. Liječnici su mi lijekove davali u infuziji putem injekcija. Istovremeno me moja cimerica tužno gledala, osobito kada bi mi djeca bila u posjetu, jer sam jedva čekala da odu da ne glumim osmjeh', kaže oboljela.

Konzumiranje konopljina ulja poboljšalo je nalaze

Konopljino ulje kod naše je sugovornice uzrokovalo spavanje od po nekoliko sati, jer joj je THC koji se nalazi u ulju umirio organizam i silio ga na odmaranje. Kada je napravila nalaze nakon konzumiranja konopljina ulja, pokazalo se da je bolest u stanju mirovanja.

'Dana kada sam koristila konopljino ulje puno se ne sjećam jer sam većinu vremena spavala, a onda je spavanje popuštalo, organizam se naviknuo, a i bol je bila mnogo manja. Općenito moje stanje je bilo puno bolje. Mogla sam sama voditi brigu o sebi, a to je bilo predivno. Potrošila sam u tri mjeseca 60 ml, a liječnici su mi savjetovali da nastavim s terapijom Xelode. Bila sam kukavica. Tri mjeseca nisam radila nikakve pretrage, baš ništa. Tada sam dogovorila novi PET CT, analizu tumorskih markera i kontrolu krvne slike. Nikada u životu se nisam bojala kao na tom PET CT, ali istu večer me nazvala liječnica iz jedne privatne poliklinike i rekla da su četiri metastaze nestale, a još četiri se tek naziru ili su tek ožiljci. Pisalo je: 'Bolest u regresiji.' Moja je sreća bila do neba. Tumorski markeri dojke koji su bili 340 sada su bili 49. Istina, još uvijek malo povišeni, ali za ne povjerovati koliko su pali. Ukupni CEA bio je u granicama normale. Krvna slika bila je uredna, a ja sam se super osjećala', s osmijehom priča ova žena.

Marihuana u medicinske svrhe - čim prije tim bolje

S obzirom na to da joj se stanje uvelike poboljšalo, liječnici su odustali od medicinskih lijekova koje je do tada, po njihovom naputku, koristila.

'Vjerujem da je ulje pomoglo, vjerujem i da me izliječilo, jer evo i četiri godine nakon svega ja sam zdrava žena. Ulje sada uzimam dva puta dnevno, ponekad i preskočim. Ako nešto boli, uzmem više. Podržavam inicijativu da se konoplja legalizira, jer bi sigurno bilo manje prijevara koje sam i sama prošla, a cijene bi bile sigurno niže. Poznajem mnogo žena koje uzimaju konopljino ulje i bolje im je, ali ih je nažalost strah pričati o tome i to poštujem', zaključuje naša sugovornica.