I do sada je bilo političara koji su pričali da bi Grčka morala napustiti eurozonu ili da bi je trebalo istjerati, ali nakon toga su uvijek uslijedili stavovi koji su govorili da je nužno sačuvati ideju zajedničke europske valute. Njemačka kancelarka Angela Merkel te čelnik eurozone i luksemburški premijer Jean Claude Juncker uvijek su isticali da je glavni cilj očuvanje eura, a Mario Draghi, čelnik Europske središnje banke (ECB), izjavio je kako scenaristi katastrofe eurozone zaboravljaju koju je količinu energije europska politika ugradila u zajedničku valutu.

No Tuomioja je iskočio iz svega toga. Finska, zemlja sa samo četiri milijuna stanovnika, iz koje dolaze Nokia, Patria i dobar papir, ali i zemlja s najvišim rejtingom svih agencija, ne pokazuje da je više spremna podržavati spašavanje manje uspješnijih ili onih koji su se naprosto zaigrali javnim financijama u doba konjukture da bi onda teško stradali u doba krize. Helsinki je inače podržao sve odluke EU-a o spašavanju eurozone, uključujući fiskalno pravilo i ESM (europski fond za spašavanje zemalja u financijskim problemima), ali očito je da je politika u toj skandinavskoj zemlji zaključila da su napravili dovoljno.

Izjava pak dolazi u kritičnom trenutku, kad se, nakon ljetnog odmora, aktivira diplomatska aktivnost prije rujanskih EU summita koji bi trebali ponuditi neka nova rješenja čiji je cilj smiriti zabrinutost financijskih tržišta i uvjeriti ih da će euro opstati te da će EU dati potrebnu podršku svojim destabiliziranim članicama i tako im olakšati dobivanje kredita. No Tuomiojin se istup može gledati i u svjetlu najava grčkog premijera Antonisa Samarasa koji se sprema na europsku turneju kako bi dogovorio da se Ateni odobri još barem dvije godine više vremena za konačno sređivanje javnih financija. A na to mnogi, poput Finske, frkću nosom.

I dok su katastrofičari isticali da će krah eurozone jasno voditi i do kraha EU-a, finski šef diplomacije tvrdi sasvim obrnuto. On, naime, smatra da bi krah eurozone imao pozitivnog utjecaja na daljnji razvitak EU-a i bolje funkcioniranje. No jasno je da su njegovi stavovi u velikoj mjeri rezultat unutarnjopolitičkih borbi u Finskoj. Naime, ondje je na izborima čak 19 posto dobila radikalno desna, euroskeptična stranka Pravi Finci koja sada ima značajan utjecaj na politički život. Stoga i Tuomiojine izjave treba gledati u tom svjetlu, iako je sasvim jasno da sve ozbiljne zemlje (kao i korporacije) već rade ili su izradile scenarije za mogući raspad eurozone. Veliko je pitanje također kako će se na rujanskim izborima raspetljati politička situacija u Nizozemskoj gdje bi također na snazi mogli dobiti protivnici spašavanja posrnulih zemalja, što bi sve moglo stvarno voditi prema, budimo oprezni, redefiniranju eurozone.

Jedno pak od važnih pitanja, na koje nemamo odgovor, jest je li i Vlada u Hrvatskoj zadužila nekog da ocijeni što bi za našu zemlju, tako snažno vezanu uz euro, značio raspad eurozone. Ili naša Vlada smatra da ne treba trošiti vrijeme na tako banalne stvari.