Kao što je Frodo uz teške muke odolio moći Prstena, a Anakin pokleknuo pred tamnom stranom Sile, mi popuštamo Njoj - kreditnoj kartici. Zacijelo jedan od najmoćnijih komadića plastike u galaksiji posljednjih desetak godina sveobuhvatno oblikuje naše živote, pa iako nam financijski savjetnici govore da je prerežemo škarama i oslobodimo se robije, ne odustajemo
Dosadno lažni moralizatorski glas spikera svake godine istim formulacijama tuli s TV ekrana: Hrvati su i ove godine odlučili peglati kartice i nastaviti život na dug - pa se prisjećamo trenutka u kojem se kreditna kartica uvukla u naše Diesel... Ups, lapsus, Borac Travnik džepove.
Gay devize
Trojica momaka i njihova jedrilica krcata artiklima iz najskupljih razreda daje prilično tipičnu sliku zapadne gay klijentele, divio se 1986. godine novinar Danasa komentirajući popularnost Raba među rastrošnim homoseksualcima sumirajući dilemu u snažno pitanje želimo li gay devize. Jugoslavija ne samo da je htjela turističke devize nego je za njima sedamdesetih i osamdesetih žudila kao Generacija Y za širokopojasnim internetom.
(Upozorenje čitateljima: Sljedeći redovi mogu izazvati snažan osjećaj Déjà vua s posljedičnim manifestacijama depresije, anksioznosti i manične potrebe za odlaskom.)
Naime, turizmu je povjeren status primadone, kako se to ironično nazivalo, ne bi li se pokrivale sve veće šupljine jugoslavenskog proračuna. Poruka iz Narodne banke Jugoslavije bila je jasna - bez turističkih deviza ne možemo sanirati platnu bilancu, pa je zbog tog razloga i izgrađen impozantan niz hotela i kampova. Brojevi dolazaka su postignuti, te je godišnje ostvarivano 50 do 70 milijuna turističkih noćenja, ali iskrsnuo je krupan problem na planu vanpansionske turističke potrošnje. Gdje bi nam odavno bio turizam da smo usporedo s izgradnjom hotela i drugih kapaciteta brinuli brigu i o robnim kućama i prodajnim prostorima, o proizvodnji koji ćemo izvoziti kroz turizam pisao, je Danas 1983. godine. Upravo kao jedna od spasonosnih metoda povećavanja potrošnje stranaca uočene su i kreditne kartice. Komunizmu usprkos.
Diners i American Express
Zbog uočavanja važnosti kreditnih kartica u životu inozemnog turista prve međunarodne kartične kuće u Jugoslaviju su pomalo neobično stigle preko putničkih agencija - godine 1969. zagrebački Generalturist ugovara posao s Diners Clubom, a tri godine kasnije dubrovački Atlas s American Expressom. Zanimljivo, sama pionirska pojava kreditnih kartica u poslovanju izazvala je euforiju o njihovoj budućnosti. Predviđao se potpuni kraj uporabe gotovine do kraja stoljeća, a nisu rijetkost bili naslovi poput 'poplava kreditnih kartica' i nadobudne tvrdnje da kartice 'nezaustavljivo poplavljuju i lisnice Jugoslavena'.
Na kartice se gledalo kao formu plaćanja koja uklanja nepotrebnu administraciju, čuva novčanice od habanja što čini izlišnim tiskanje novih, a naročito se isticala spomenuta uloga u potrošnji turista. Ilustracije radi, recimo da su strani vlasnici American Express kartice 1980. godine, u 1.838 mjesta na kojima se mogla koristiti, ostavili Jugoslavenima šest i pol milijuna dolara! Stabilan, ali ne nagao rast broja domaćih korisnika kartica eskalirao je krajem osamdesetih - već tada je samo American Express okupljao 140.000 Jugoslavena što je korporativne šefove činilo zadovoljnima: Kada ljudi iz centrale vide naš rast, zabezeknuti su!
Mi smo jedina socijalistička zemlja koja ima aktivnu karticu. Dio uspjeha sigurno se mogao zahvaliti i marketingu kartičnih kuća koji je u društvo prožeto gospodarskom krizom slao poruke poput 'S Diners Club karticom već danas možete ono što biste inače mogli mnogo kasnije'. Uz kartice i istovremeno popularni ček na poček tko ne bi poželio za spavaću sobu nabaviti prijenosni crno-bijeli televizor Iskra s geslom 'mali televizor za kontakt sa svijetom'? Neprocjenjivo.
