Koliko je informacija dovoljno da glad za informacijama bude zadovoljena, a da se djecu koja su pretrpjela ogromnu traumu dodatno ne traumatizira? Pitanje je to na koje je teško dati odgovor, no Lana Peto Kujundžić, predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca te stručnjaka za djecu i mladež, kaže: Samo se zapitajte što biste učinili da su u pitanju vaša djeca
Nakon jučerašnjeg stravičnog zločina na Pagu u medije su isplivali brojni provjereni i neprovjereni detalji o tom događaju.
Preplavile su nas fotografije krvi na mjestu zločina, pretpostavke o higijenskim uvjetima u kojima je obitelj živjela, znamo pun identitet roditelja, a Facebook nam je omogućio uvid i u album obitelji u kojoj se dogodio nikada ranije viđen zločin.
vezane vijesti
U isto vrijeme traje borba za život i zdravlje četvero djece, koja će, kada se oporave, trebati nastaviti živjeti na Pagu ili negdje u Hrvatskoj, ići u školu, vrtić, pokušati nastaviti živjeti u toj ili nekoj drugoj obitelji.
Peto Kujundžić smatra kako u želji da se javnosti plasira što više informacija zaboravljamo na interes i dobrobit te djece. Koliko je informacija optimalno?
'Zapravo, ne bi se smjelo objaviti ni fotografiju kuće, pogotovo ako je u manjem mjestu. Tamo se automatski sve zna. Imali smo slučajeve u manjoj sredini pa je pisalo, recimo, da dijete ide u prvi razred škole u Donjem Miholjcu. U tom je razredu, recimo, tek nekoliko dječaka i tim informacijama smo mu otkrili ime i prezime', pojašnjava.
Ne bi trebalo, smatra, objaviti ni identitet roditelja. Smatra da je izuzetno važno na koji način mediji tretiraju ovakve slučajeve, a smeta ju i činjenica da od počinitelja često stvorimo medijsku zvijezdu. 'Šaljemo poruku žrtvama da nisu one važne, nego počinitelji', dodaje.
Podsjeća kako su djeca stigmatizirana i onda kada nisu neposredne žrtve. Primjer je još jedna epizoda iz crne kronike koja nas je 'proslavila u svijetu' – ubojstvo Jasmine Dominić.
Njezina sestra, koja je osumnjičena za zločin, bila na svim naslovnicama, a pritom malo koga brine kako to utječe na njezinu maloljetnu djecu. 'Obilježavanje roditelja kao kriminalca ili osobe koja je počinila teško kazneno djelo obilježavanje je i te djece i to je strašno.
Postavlja se pitanje poštujmo li dostojanstvo djece', dodaje Peto Kujundžić. Priznaje da je tanka granica između informiranja i senzacionalizma, no kako si svatko treba postaviti jednostavno pitanje: 'Što bi bilo da je to moje dijete? Ako je odgovor da ne bi to objavili da je u pitanju moje dijete, onda je sve jasno', zaključuje.
