Danas, u okolnostima kada 'ne znamo tko će preuzeti rizik', a znamo da to neće učiniti nitko iz domene privatnog (financijskog i nefinancijskog) sektora, opravdan je zaokret u pravcu svojevrsnog državnog intervencionizma ili, blažim riječima rečeno, koordinacije monetarne i fiskalne politike. U tu svrhu može se koristiti drugi tip operacija na otvorenom tržištu pod nazivom – 'operacije izravne kupnje' kakve implementiraju brojne svjetske središnje banke otkupljujući državne vrijednosnice od banaka (o čemu je govorio Željko Rohatinski na okruglom stolu magazina Banka u četvrtak, 24. travnja).

Smisao i ovog djelovanja je povećanje likvidnosti banaka, ali ne da bi likvidnost bila sama sebi svrha, nego da bi banke prodajom dijela postojećeg portfelja državnih vrijednosnica pribavile svježe izvore likvidnosti za odobravanje novih plasmana privatnom sektoru (jasno, uz pretpostavku da ih u tome ne onemogući sve stroža regulativa iz domene prudencijalnog nadzora banaka ili interesi inozemnih roditeljskih banaka).

Pozitivni učinci otkupa

Povećanom potražnjom za državnim obveznicama, središnja banka može djelovati na povećanje njihove tržišne vrijednostii pad prinosa koje zahtijevaju kreditori, što za državu znači niže troškove budućeg dugoročnog, ali i kratkoročnog zaduživanja na domaćem tržištu, a ujedno i niži udio rashoda za kamate u državnom proračunu (posebice ako se dio duga restrukturira).

Nadalje, kroz otkup vrijednosnica na otvorenom tržištu središnja banka može djelomično sniziti premiju rizika na državne vrijednosnice, čime se mogu postići i učinci na pad cijene zaduživanja poduzeća, uključujući stimulativno kreditiranje izvoznika kako bi pribavili zdrave izvore deviza i očuvali stabilnost deviznih rezervi i tečaja.

Više o ovoj temi pročitajte ovdje