... Vollenweider :). Ako niste čuli za dotičnu damu, ne brinite nisam ni ja do ovoga vikenda. Na jednoj je fotki naslovnica njezine knjige koja nije prevedena na engleski ili hrvatski jezik, nažalost, ali ako znate njemački - pročitajte je, uživat ćete
Vikend smo proveli na Rabu, ne odustajući od ljeta, s dragim prijateljima s kojima volimo jesti, piti i veseli biti :).
Korina i Konrad, skraćeno K&K, dijele našu strast prema dobroj glazbi, iću, piću i malim životnim radostima. Od njih uvijek nešto novo saznamo, kao i oni od nas.
Večer nam je započela Campari juicevima, koje smo pijuckali dok je Konrad vrijedno kuhao po Alicinim naputcima, ...
... i romantičnim ugođajem (Korinina mama Mira voli DIY pa svake godine proizvede neki detalj za terasu. Ove su godine u modi lampioni, a zapravo staklenke od pekmeza s točkicama i svjećicama vezani žicom za žičanu, susjedovu ogradu)
Tako je Konrad na godišnji ponio knjigu, koju mu je poklonila Korina ...
... a čija je autorica Alice Vollenweider, hit spisateljica/kuharica sredine sedamdesetih godinaprošloga stoljeća
Švicarka zaljubljena u talijansku kuhinju i jednostavne recepte bez puno začina savršeno se uklapa u današnje gastro trendove koji podržavaju okus izvorne,
svježe namirnice i ne vole je previše gnjaviti raznoraznim začinima i načinima pripreme.
U istaknutoj se knjizi Alice dopisuje sa svojim prijateljem Hugom, gurmanom koji obožava jestipiti, ali ne zna kuhati pa ispituje Alice o pripremi jela koja je kušao
Ona mu strpljivo i šarmantno kroz opisne recepte odgovara na njegova pitanja/pisma.
Tako da knjiga, iako nalikuje na epistolarni roman, to zapravo nije! Radi se o kuharici u prepisci :). Sad mi je žao što ne znam njemački jezik i što me majka, koja je germanistica, nije proganjala u djetinjstvu s učenjem istog.
Prilažem vam, opisni recept kojega mi je prepričao Konrad i istovremeno pripremio pa sam ga imala prilike kušati, za spaghetti aglio e burro, dakle s maslacem i češnjakom!
I dosta s tim mjerama, vrijeme je za opisne recepte u kojima morate upotrijebiti vlastita osjetila, osjećaj za mjeru i - kreativnost.
za 4 osobe
250 g špageta
1 ciglica maslaca (također 250 g)
žlica maslinovog ulja
1 glavica češnjaka sitno nasjeckanih režnjeva
krupna sol
mljeveni papar
4 krumpira oguljena i nasjeckana na tanke ploške
Stavite posoljenu vodu s par kapi maslinovog ulja na laganu vatru. Dok čekate da zakipi nasjeckajte sastojke za špagete aljo e buro :).
Usitnite češnjak ...
... ali više na listiće nego do krajnjih granica!
Ogulite i na tanke ploške narežite krumpir, naribajte Grana Padano, pripremite sol, papar i maslac.
Par minuta prije nego voda za špagete zakipi ubacite nasjeckane ploške krumpira,
a kad stvarno zakipi - i paštu/špagete.
Kuhajte sve zajedno do al dente špagetnog stanja. Procijedite i smjestite, zajedno s razmekšanim krumpirom, u tavu u kojoj ste prethodno rastopili ciglicu maslaca s češnjakom i žlicom maslinovog ulja. Sve dobro promiješajte i servirajte s puuno Grana Padana, mljevenog papra i krupne soli. Buteljka crnog vina - obavezna!
E sad, u čemu je trik? Sve se doima dosta golo i bezvezno (ponavljam naslovnu fotku da se sami ijope' uvjerite), do trenutka dok ne probate ovo divno jelce
AliceVollenweider ubacila je krumpir u priču, jer isti na sebe, jače od pašte, navlači okus umaka (od maslaca, češnjaka i maslinovog ulja).
Jedući ove špagete uživate u superizraženim okusima dok vam tanjur izgleda prilično siromašno odnosno kao da u njemu imate golu tjesteninu!
I takvi su vam svi ti njezini pismorecepti! Čista mađija :).Imam još dva u pripremi, zato - stay tuned
