Ovaj niz ženskih imena s blagim varijacijama održava se u vrhu već šest godina, a muška imena čak devet godina, kažu. Iako se u svakom dječjem vrtiću ili na igralištu mogu čuti neuobičajena imena – primjerice Tara, Moa, Kiara, Lav, Kiša, Mak, Zoe, Zara itd. – ipak se vidi da primat drže tradicijska imena.

Dokaz su za to, primjerice, i najčešća dubrovačka imena u 2008. godini: Ana, Petra, Leona, Lucija, Nika, Nina, Ema, Karla, Lana, Mara, Ivana, Iva, Laura, Lea, Marija i Andrea za djevojčice, a za dječake Ivan, Luka, Antonio, Ivano, Ante, Josip, Petar, Matej, Marin, Marko, Nikola, Mateo, Roko, Dominik i Đivo. Zadarski podaci za 2008. godinu govore o Roku, Luki, Ivanu, Marku i Anti te – ponovno – Lani, Petri, Luciji, Marti, Miji, Emi, Mariji, Ani, Lari i Karli. Štoviše, u Zadru kažu da su se neobična imena potpuno prestala davati djeci posljednjih godina.

'U vremenima izgubljenih moralnih vrijednosti ljudi traže oslonac pa i mnoga od ovih imena govore o povratku tradiciji. Muškarci su se u patrijarhalnom društvu smatrali glavom obitelji, davala su im se imena očeva i djedova, pa se i danas vidi da se kod muških imena više držalo do tradicije, jer među najpopularnijima prevladavaju imena evanđelista i apostola.

Među ženskim imenima ima blagih, nježnih imena kao što su Lana ili Ema, biblijske Sare i, opet, starinskih, tradicionalnih', govori etnolog i sociolog prof. Josip Barlek, viši kustos Etnografskog muzeja u Zagrebu.

Jednima se ne sviđaju moderna ili strana imena, drugima su tradicionalna pomalo dosadna. Ima roditelja koji su, vođeni sve bližim ulaskom u zajednicu europskih zemalja, dali svojoj bebi neko internacionalno ime, a uvijek ima i onih koji u želji za posebnošću pretjeraju. Želimo li doista u obitelji već osmog Ivana ili da nam kći bude jedna od četiri Nike u razredu?

Velike su šanse da će vaše dijete živjeti i u danas nama stranoj zemlji, pa treba voditi računa i o njegovu uklapanju, ali opet, ne valja pretjerivati.