DEN HAAG - Branitelj generala Ante Gotovine Luka Mišetić predočio je Laušiću njegovu izjavu haškim istražiteljima u kojoj je kazao kako "nikada nije razgovarao s generalom Gotovinom o problemima s vojskom ili zločinima koji su se dogodili poslije operacije Oluje", a Laušić je, nakon što je prvo tvrdio da se toga ne može sjetiti i da bi mu trebao transkript vlastite izjave kako bi to provjerio, ipak na kraju priznao da "ne vidi ništa sporno u toj izjavi".

Na dodatna pitanja predsjedajućeg suca Alphonsa Orija je li, s obzirom da je znao da je stanje na terenu složenije nego što se činilo da zapovjednici HV-a znaju, razmatrao da o tome izravno upozna generala Gotovinu, Laušić je kazao kako bi to učinio na način da, u skladu s propisima obavijesti načelnika Glavnog stožera HV-a koji bi pak riješio problem po svojoj zapovjednoj liniji.

Laušić je također potvrdio da nikad nije primio informacije da zapovjedna linija generala Gotovine ne funkcionira, a potvrdio je Mišetiću i da bi, da je mislio da je potrebno, mogao preko načelnika Glavnog stožera predložiti Gotovini mjere za osiguranje stege u HV-u na području zbornog područja Split.

Mišetić je kao dokaz da je takva komunikacija u Oluji postojala kad je bilo potrebno, naveo da je u slučaju problema s jednom domobranskom brigadom Laušić izravno razgovarao sa zapovjednikom zbornog područja Gospić brigadirom Mirkom Norcem, nakon što je to odobrio Glavni stožer HV-a.

Mišetić je i u petak nastavio izvoditi dokaze da je Laušić, nakon što je u razgovoru s dužnosnicima MUP-a bio upozoren na kaznena djela koja čine pripadnici HV-a u kolovozu 1995., izdavao zapovijedi podređenim postrojbama vojne policije s mjerama za uspostavu sigurnosti, sprečavanje pripadnika HV-a u paležu i pljački te osiguranje prometnica u suradnji sa snagama civilne policije na terenu te je o tome primao povratna izvješća koja su cirkulirala samo unutar zapovjednog lanca vojne policije te su dostavljana na znanje dužnosnicima MUP-a.

Pri tome je sam dodao da su "kontrolu provedbe zapovijedi" obavljali zapovjednici unutar zapovjednog lanca vojne policije.

Citirao je i bilješku s jednog sastanka najviših zapovjednika vojne policije i MUP-a na kojem je Laušić kazao kako su "prisutni na tom sastanku jedini odgovorni za provedbu državne politike", objasnivši da je pod državnom politikom mislio poruku tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška da vojna policija mora biti energičnija u sprečavanju pripadnika HV-a u kaznenim djelima.

Tužitelji tvrde da je general Gotovina imao pune ovlasti nad vojnom policijom za sprečavanje pripadnika HV-a u kaznenim djelima kao i za kažnjavanje počinitelja, a Gotovinina obrana tvrdi da su te zadaće bile u nadležnosti zapovjednog lanca vojne policije na čelu s Laušićem.

Mišetić je nastavio izvoditi i dokaze da su Laušić i drugi pripadnici vojne policije u svojim izvješćima davali pozitivniju sliku nego je bilo stanje na terenu uvodeći tako kao dokaz bilješku sa sastanka zapovjednika svih postrojbi vojne policije u Splitu 7. rujna 1995. posvećenu aktivnostima vojne policije u srpnju i kolovozu 1995. na kojem je Laušić čestitao vojnim policajcima na "ispunjenju svih zadaća koje su dobili u operaciji Oluji", a drugi zapovjednici potvrdili su da su sve zadaće vojne policije izvršile kao i da su slučajevi paleža i pljačke zabilježeni samo u prvih nekoliko dana Oluje.

Na pitanje suca Orija, koji je konstatirao da Laušićevo izvješće tadašnjem načelniku Glavnog stožera Zvonimiru Červenku od 16. rujna 1995. ipak prikazuje stanje na terenu pozitivnije nego što je očito bilo, Laušić je odgovorio da su se, nakon prvih dana Oluje u kojima je bilo incidenata, "stvari poboljšavale pa je izvješće pisano u tom tonu".