U moru serija koje trenutno imamo prilike gledati na našim i stranim TV kanalima postoji jedna koja je nedavno ušla u svoju treću sezonu i na koju smo se totalno zakačili. Zašto? Zato što njen protagonist posjeduje sposobnost koju bi svi htjeli imati. Sposobnost koja je dobra gotovo kao čitanje misli.

Dr. Lightman ne čita misli, ali nepogrešivo zna kada govorite istinu, a kada lažete, i to nakon samo jednog pogleda na vaše mikroekspresije i govor tijela. Ovaj genijalac s neobičnim darom nije fikcionalni plod uma scenarista Samuela Bauma - njegov se lik temelji na stvarnoj osobi, američkom psihologu Paulu Ekmanu. Ekman se u svom radu posvetio fenomenu laganja te proučavanju facijalnih ekspresija, odnosno mikroekspresija, kao i verbalnog govora, putem kojih može otkriti laže li neka osoba ili ne. Njegov serijski pandan svoj je zanat pak ispekao u džungli, družeći se s nijemim domorocima, a opsesivna ustrajnost u poslu uzrokovana je nesrećom koja je ostavila dubok trag u njegovom emocionalnom životu, nakon koje se zakleo da se više nikada neće prevariti u onome što ljudi govore. Imajući to u vidu, zamislite kako je tek njegovoj kćerki tinejdžerici.

Kako, zašto?
Dr. Lightman, kojega glumi Tim Roth, neodoljivo nas podsjeća na dr. Housea: pomalo hladan i ekscentričan, ovaj ljudski poligraf jedinstven je u svojoj nepogrešivosti. Kako bi otkrio govorite li istinu, Lightman se koristi svim mogućim metodama, no prije svega mora ustanoviti osnovne odrednice vašeg ponašanja, koje se razlikuju od osobe do osobe. Za to su dovoljna jednostavna pitanja na koja osoba nema potrebu lagati - o imenu, boji kose, spolu - pa su odgovori da ili ne. Za utvrđivanje toga treba mu nekoliko trenutaka, a potom kreće u lov na laž.

Prva sezona ove fascinantne serije obiluje usporenim kadrovima govora tijela i mikroekspresija - jer lice ima najviše točaka po kojima je moguće prepoznati laž, pa tako gledatelj ima priliku detaljno proučiti ove inače neprimjetne sitne geste koje nam otkrivaju konačnu istinu. Boja glasa, tempo kojim se priča i način disanja također su bitni elementi pri detektiranju laži. Da ne bi sve ostalo samo na fikciji, u seriji se koriste materijali koji prikazuju stvarne osobe kao što su George Bush, Bill Clinton, Paris Hilton ili Robert Nixon, a dr. Lightman ih nepogrešivo secira.

'Nije me mogao pogledati u oči', floskula je koju upotrebljavamo za one koji su nam nešto skrivili pa se sada verbalno kaju. I doista, iako nije moguće prema smjeru u kojem osoba gleda dok govori procijeniti radi li se o istini ili o laži, sigurno je da osoba koja vas gleda ravno u oči laže, a sve zato ne bi li vidjela jeste li joj povjerovali. Lažovi će i češće treptati očima, jer se nalaze u stanju uzbuđenja, a osobe koje za vrijeme pričanja gledaju u zrak zapravo se prisjećaju događaja (tako je lakše vratiti sjećanje), što nam sugerira da - govore istinu.

Lightman Group
Tim okupljen oko dr. Ligthmana pomaže lokalnim i federalnim vlastima, odvjetničkim firmama, korporacijama, ali i pojedincima u rješavanju zločina i otkrivanju laži. Rijetko koristeći silu, pomno oblikuju pitanja, provokativne izjave, pa čak i laži kako bi došli do istine.

Uz samog Ligthmana tu je Gillian Foster (Kelli Williams), nadarena psihologinja čija je uloga sagledavanje šire slike, nasuprot Lightmanu koji se fokusira uglavnom na detalje. Naravno, između njih titra i neizbježna kemija, a mi jedva čekamo da vidimo njenu aktualizaciju.

Eli Loker (Brendan Hines) glavni je istraživač u ekipi, a zbog njegovog prakticiranja radikalne iskrenosti može ga se ili mrziti ili obožavati. Lokeru ideja laganja nije ugodna te on govori isključivo istinu. U stvarnom životu Loker bi vjerojatno imao velikih problema.

Ria Torres (Monica Raymund) još je jedna članica Lightmanove grupe. Ona je rođeni ljudski detektor laži, dijamant koji zapravo tek treba oblikovati. Njena prirodna nadarenost i urođeni talent u Lightmanu izazivaju i dozu ljubomore, jer sve za što je on godinama mukotrpno radio njoj je naprosto urođeno.

Sitne laži
Iako deklarativno ljudi cijene istinu i slažu se da lagati nije lijepo, ponekad je to nužno i kulturološki očekivano. Svatko od nas sigurno je barem jednom pribjegao onim sitnim bezazlenim lažima ili zaobilaženju istine kako ne bi povrijedio osobu do koje mu je stalo, ili možda uvrijedio kolegu ili poslovnog suradnika. No iako na ove laži svi prešutno pristajemo, uvijek će postojati ona sumnja koja nas kopka i tjera da se pitamo što se doista nalazi iza nečijih riječi, a nakon odgledane tri sezone ove sjajne serije priznajemo da se taj crv sumnje još više aktivirao. Bilo bi sjajno kada bismo mogli imati svog malenog osobnog Calla Lightmana kada zatrebamo.

I mali savjet za kraj: idući put kada posumnjate govori li vam netko istinu, zamolite ga da vam događaj prepriča odostraga - ako nije u stanju ispričati priču obrnutim redoslijedom, onda sigurno laže.

Tako barem kaže dr. Lightman. A mi mu vjerujemo. On nam sigurno ne bi lagao.