Sjećam se kad sam kao klinac dobio seksualnu enciklopediju od obiteljskih prijatelja. Sve neki neuvjerljivi crteži i infantilni opisi. Zanimala me jedino stranica blizu sredine gdje se nalazila fotografija ležećeg para u misionarskom stavu. Srećom, frend u susjednom ulazu baratao je nekom žutom knjigom od sto poza, sve fotka do fotke. Uzimao bi je s police spavaćoj sobi roditelja u vrijeme dok su bili na poslu. Drugom frendu čija je stara kratila dane na prilično napredan način do muževog dolaska jednom godišnje – čovjek je radio u Libiji – edukacija je je bila puno brža. Mama ga je redovito slala po porniće u obližnju videoteku. Ali sve je to stidni dim prema knjizi koju sam nedavno dobio od frendice, a završila je na škartiranom brdu literature na njenom poslu. 'O spolnom životu' dr. Davora Rogića liječnika-specijaliste ginekološko-porođajnog odjela Opće bolnice dra M. Stojanovića u Zagrebu - danas Sestre Milosrdnice - iz razdoblja prije nego je svaki zamislivi seks prošao kroz oko kamere. Godina izdanja: 1965. Stupanj eksplicitnosti: hard core.

Lunjam knjigom napreskokce. Poglavlje 'Defloracija'. Uznemirim se: 'Za muškarca je prva obljuba samo sporedna epizoda u njegovom životu, dok za mladu djevojku predstavlja uvijek veliki doživljaj koji se sporo ili nikada ne gubi iz sjećanja'. Kako predivno iskreno, brutalno i zamalo točno. Ispod je nekoliko crteža himena od kojih me najviše zadivio onaj rešetkasti, nalik na rupice u glavi tuša. Jasno, ne možeš ostaviti defloraciju na čisto psihološkom rezimeu. Trebaju nam tehnički detalji. Uputstvo za upotrebu. I stiže. Baš onako kako su to radile naše mame i bake: 'Savjetujemo da se akt izvrši sljedećom tehnikom. Žena leži na leđima na rubu kreveta. Noge joj se prstima odupiru o pod. Muškarac zađe među njezine butine pognut tako da se, ne pritiskajući nimalo ženu, odupire o postelju rukama ili laktovima. Ukrućeni ud klizi tada niz klitoris i gornji dio stidne pukotine, i nalazi u laz u rodnicu. U takvu položaju je ženina karlica izvrnuta prema dolje, tj. njezin je otvor spušten, i phalos će, prodirući u vaginu, ulaziti kroz gornji otvor i kliziti prema njenom prednjem zidu.'

Pukotine, zidovi, otvori. Pa to je pravi građevinski priručnik za bušenje. Partizanske radne akcije na potezu zakržljali penis - donji vaginalni zid. Usput, zakržljala formulacija je autorov sinonim za klitoris. OK, sad kada smo uspješno izvršili rane bušilačke radove, tekst nas spontano vodi do poglavlja 'Položaji'. Nema ih baš sto kao u onoj inspirativnoj slikovnici od frenda, ali drug Davor to kompenzira objašnjenima od kojih sam skoro izgorio na suncu. Pričamo, za početak, o 'normalnom stavu': 'Zove se normalan jer ispunjava sve uvjete normalnog nadražaja ženskog spolovila. U slučaju gojaznosti ovaj stav češće ne dovodi do potpunog zadovoljenja u slučajevima nesrazmjera spolnih organa. Ako je ukrućeni ud relativno ili apsolutno malen.'

Evo i citat iz potpoglavlja 'Opruženi stav', što će reći da žena leži na leđima ispruženih nogu, a tip je s vanjske strane pritišće bedrima: 'Ovaj se stav savjetuje kada je muški ud relativno ili apsolutno malen. Nadalje, ovaj će stav biti dobar kada muški ud nije dovoljno ukrućen, kao i u slučajevima kada je ženina rodnica mlohava, bilo zbog prečestih porođaj, ili zbog opće mršavosti.'

Mršavost i mlohavost mi nisu pretjerano povezani pojmovi u mom ograničenom iskustvu 21. stoljeća, ali što ja znam kako su se geni ponašali u šezdesetima? Vidim da tip svako malo spominje apsolutnu i relativnu sićušnost muškog udovlja, istovremeno spominjući ogromne mlohave ili stisnute i prekratke vagine. Na jednom mjestu čak savjetuje budućim bračnim partnerima da posjete doktora koji će ocijeniti nakon uvida u njihove gaće da li postoji fizička prepreka za zadovoljavajući brak. Na drugom mjestu izbacuje zaključak kako većina ženskih ljubomora i neuroza nema veze sa muškim ponašanjem nego su čisti simptomi, da prostite, nejebice. Uslijed nesrazmjera spolovila.

Jahaći stav je opisan vokabularom kojeg se ne bi posramio ni Marquis de Sade: 'Taj momenat pruža vidnom organu priliku da percipira skladne oblike ženskog tijela i time pojačava draž. Umornom muškarcu ovaj stav jako prija jer većinom ostaje pasivan dok žena vrši svrsishodne pokrete dizanja i spuštanja. Ne savjetuje se češća primjena ovog stava iz psihološkog razloga. Neprirodno je da muškarac bude pasivan, a žena aktivna.'

Prednji bočni stav samo malo zaostaje u opisu. Pazi ovo: 'Svejedno je da li žena leži na lijevom, a muškarac na desnom boku ili obrnuto. No ipak u praksi događa se češće da se snošaj vrši u desnom bočnom stavu tj. da je žena na desnom, a muškarac na lijevom boku. Preporučuje se kada je muški ud apsolutno velik.' Da pojasnim, apsolutno velik muški ud je onaj ud za koji je i mlohava mršavica premala.

Naš seksualni guru prolazi i pregibni stav u kojem žena maksimalno pregibljuje noge u kukovima prema gore, a koji je, piše, kod Kineza veoma omiljen. Ekipu natiskanu oko Željke Markić zanimat će i da je u tom stavu 'mogućnost zanošenja odlična'. Možda izađe i mali Kinez. Dočim kod trbušnog stava u kojem žena leži na prsima, a tip joj prilazi iz stražnjeg rakursa, saznajemo da 'nije rijedak slučaj da mladi ljudi, naročito muškarac, a da i nije prije čitao knjige o tome, spontano zauzme ovaj stav pri snošaju. Ovaj se snošaj može primijeniti jedino ako partneri nisu debeli. Debeo trbuh muškarca i prejako razvijena zadnjica žene smetaju ili čak onemogućavaju snošaj u ovome stavu. Jedno je sigurno, ne pruža osobito zadovoljstvo niti muškarcu, a pogotovo ne ženi koja slabo nadražena dosta trpi od težine tijela svog partnera'.

Tip je brutalno popljuvao i zadnji bočni stav. Također postoji, logično, i lijevi i desni, ali, obično, prakticira se lijevi. Već zamišljam parove u šezdesetima, taman negdje dva sata nakon ručka... 'Hej, draga, jesi sigurna da smo lijevo, a ne desno?' O ručku ćemo detaljnije niže, ali čisto da brzinski uništimo i zadnji sjedeći stav (ili, malo jasnije, obrnuti jahaći, op. a.): 'To je stav za koji zbilja ne bismo mogli naći nikakve prednosti. Kod Japanaca on je uobičajen.' Eto, dečki i cure, prestanite s tim jer napokon je netko rekao naglas - nema smisla. Vjerojatno ste i sami doživjeli da sladostrasni vrhunac u toj pozi ostavlja za sobom nihilističku pustoš i instant želju za samoubojstvom. Za kraj, čuj ovo o klečećoj pozi oliti doggy styleu. 'Moramo spomenuti da je to jedan od najomiljenijih stavova, premda se to ne bi dalo obrazložiti. Nije li to nešto iskonsko, elementarno, što spolne partnere tjera na taj stav?' – razbija glavu autor, zabezeknut nad nečim nedokučivim.

Postludij. Tko zna što je to, nek digne ruku. Drug Davor kao da je držao jednu ruku u gaćama dok je pisao stručni izvještaj o pozama pa nas ima potrebu informirati o tome kako se osjeća. Dakle, postludij je u 21. stoljeću ono vrijeme kada jedva čekate zapaliti cigaretu, dići se na noge i srknuti gutljaj cuge ali ne - ona bi htjela da se još mazite i gledate kao dva zaljubljena pokemona sljedećih 20 minuta. U šezdesetima tipovi očito nisu imali para za pljuge pa je sve izgledalo ovako: 'Muškarac se normalno nakon snošaja osjeća sretan, zadovoljan. Iskopčan od vanjskog svijeta on ni na što ne misli. Tijelo mu se namješta u najugodniji položaj, a misli mu bezbrižno lutaju. Brzo ga počinje svladavati prijatan osjećaj umora i on se prepušta snu, koji ga silovito mami. Žena, slično kao i muškarac, tone u bezgranični osjećaj zadovoljstva. U njoj strast i požuda još uvijek bukti dok se polagano ne ugasi u slatkom snu bez snova.' Polomit ću se.

Nego, odmah slijedi kobno upozorenje. 'Što osjeća žena koja u snošaju nije bila zadovoljena? Ako se spolni odnošaj ne privede svom završetku na obostrano zadovoljstvo, žena će s opravdanjem pomišljati da prekine s muškarcem.' U šezdesetima se nije gubilo vrijeme.

Sve je to kul s pozama i mislima koje bezbrižno lutaju, ali nema ništa gore nego smjestiti relativno velik falus uz zidove u nižem dijelu stidne pukotine pri činu obljube... u krivo vrijeme! Bez brige. Naši stari su i tu imali jasnu zvijezdu vodilju: 'Mišljenja su raznolika. Jedni daju prednost snošaju u rano jutro, drugi traže puno dnevno svjetlo, dok treći čekaju noć. Mišljenja sam da je zato najprikladnije vrijeme prije spavanja, najmanje jedan do dva sata poslije večere u polumračnoj sobi, poslije kupanja.' Eto. Savršeno. Više ne moraš razbijati glavu kad i kako ševiti. To je sad stavljeno na autopilot, a ti se normalno možeš posvetiti izgradnji socijalizma.

Sunce je praktički zašlo. Zatvaram knjigu, ustajem s plaže. Okupao se jesam, večerao nisam, šezdesete su prošle. Ništa od seksa. To će reći, bit će teksta.