Ponekad se tijekom 2012. činilo da se cijela Hrvatska preselila na Zrinjevac i tamošnje sudnice, političari su se svađali, a ljudima nije bilo bolje, radnici su sve više izlazili na ulicu, nakon čega im je sudbinu određivala 'burza rada', život je postajao sve skuplji, plaće sve manje. I priroda je znala pokazati nezgodnu narav. Onda je iz jedne sudnice u Haagu stigla vijest koja je, po mnogima, obilježila godinu – oslobođenje generala. 'Uz rame' toj vijesti prva je presuda bivšem premijeru, objava rezultata Popisa stanovništva, odlazak nekih protagonista s političke scene, odškrinuta vrata EU-a i neizbježna ekonomska kriza koja se provlači kroz sve.

Zanimljiva godina koja za nekoliko dana odlazi u povijest imala je, ipak, svoj vrhunac u sedam dana studenoga i tri presude – jedan je međunarodni sud oslobodio dvojicu generala, jedan hrvatski sud poslao je bivšeg premijera iza rešetaka, a jedan mađarski sud aktualnom je vicepremijeru naložio spremanje stvari za boravak u zatvoru.

Hrvatska je s oduševljenjem prihvatila oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču, u Zagrebu ih je dočekalo i 100.000 ljudi, potom im je po Hrvatskoj, čak i mjesec dana nakon izlaska na slobodu, svatko želio pružiti ruku, a da se rade ankete o osobi godine u Hrvatskoj, vjerojatno bi pobijedio Ante Gotovina.

I rečenica, izrečena pred mnoštvom na središnjem zagrebačkom trgu, u kojoj je rekao kako 'rat pripada povijesti' i da se trebamo 'okrenuti budućnosti', baš kao i presuda u Haagu, po mnogima je označila i simboličan kraj Domovinskog rata. Doduše, još je ostalo nekih nedovršenih stvari, poput procesuiranja ratnih zločina na svim stranama, uključujući i one tijekom i nakon Oluje. Na to su upozorili i s vrha vlasti, ali i iz nevladinih organizacija.

Oslobođenje generala po mišljenju je sugovornika tportala, upitanih koji su po njima najznačajniji događaji u 2012., bilo prvo što su rekli. Akademik Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 'na prvu' je odgovorio kako je 'oslobođenje generala velika stvar za Hrvatsku', jer je taj događaj 'pozitivno šokirao' hrvatske građane.

Slično razmišlja i dr. sc. Darko Duplančić, ravnatelj KBC Split i izvanredni profesor na Medicinskom fakultetu u tom gradu. 'Oslobođenje generala predstavlja završetak Domovinskog rata u punom smislu, ali i skidanje stigme s Hrvatske', smatra Duplančić.

Vrativši se, nakratko, u svijet znanosti iz kojeg i dolazi, Duplančić navodi i kako je 'otkriće Higgsovog bozona veliki znanstveni iskorak', no u hrvatskoj surovoj realnosti ipak podsjeća na višegodišnju ekonomsku krizu. Za nju kaže kako je 'potpuno promijenila načine razmišljanja ljudi i viziju budućnosti'. I sâm priznaje kako mu je '2012. bila izuzetno zahtjevna godina budući da je u težim materijalnim uvjetima trebalo osigurati pružanje adekvatne zdravstvene usluge, a neke stvari i unaprijediti'.

I akademik Kusić upozorava na 'krizu koja se produbljuje' kao na najnegativniji događaj, koji nas prati već godinama. 'U ovom trenutku nemamo osjećaj kad će završiti, niti možemo naći optimistične riječi. Ipak se nadam da ćemo se izvući', uvjeren je Kusić. Priznaje i kako 'nikad nije mislio da je uzrok nevolja u kojima smo se našli to što netko slabo vodi državu'. Po njemu, 'to bi bilo previše jednostavno, baš kao što bi previše jednostavna bila i rješenja'. 'Duboki su uzroci krize, pa je potrebno da se cijelo društvo drugačije ponaša što je malo teže', navodi.

O tome jesu li se pojedinci drukčije trebali ponašati uoči i od početka krize, odnosno jesu li činili nezakonita djela, konačnu će riječ dati hrvatski sudovi. Na najvećem od njih, Županijskom sudu u Zagrebu, donesena je i prva presuda za ratno profiterstvo. Bivši premijer i nekad predsjednik HDZ-a Ivo Sanader osuđen je, još uvijek nepravomoćno, na 10 godina zatvora – za ratno profiterstvo, ali i uzimanje mita.

U zatvor će i Radimir Čačić. Turbulentni tjedan iz studenoga i počeo je viješću iz mađarskog Kapošvara gdje su Čačiću 'odrezali' 22 mjeseca zatvora za izazivanje prometne nesreće u kojoj su poginule dvije osobe. Od mađarskog pravosuđa zatražio je da kažnjeničke dane ipak provede u hrvatskom zatvoru. Prethodno je podnio ostavku na sve dužnosti u Vladi, ali nije i napustio kormilo HNS-a, pa je Vesna Pusić postala 'dvostruka' prva potpredsjednica – Vlade i stranke.

U sjeni presuda ostale su druge hrvatske priče. Stoga ih ne bi bilo loše pobrojati kronološki, iako se neke od njih vrte u krug ili zatvaraju kružnicu događaja. Prije svih, nešto što smo doznali godinu i pol kasnije – podatak o tome koliko nas danas ima. Događaj kojem svjedočimo jednom u desetljeću pokazao je kako je smanjen broj stanovnika Hrvatske u odnosu na prethodni popis. U Hrvatskoj živi 4,3 milijuna stanovnika što je za grad veličine Rijeke manje nego 2001. Neznatno se smanjio broj katolika, a povećao broj ateista, agnostika i skeptika.

Dvije trećine građana na referendumu u siječnju izjasnilo se za ulazak Hrvatske u EU, pa će, nakon ratifikacije u svih 27 članica, hrvatski 'put kući' završiti početkom srpnja iduće godine i Hrvatska postati 28. zvjezdica na europskom nebu. Godinu smo počeli sa 315.438 nezaposlenih, a završili sa 356.357 onih koji pravo na rad i ostvarivanje egzistencije kroz posao traže na 'burzi rada'.

Na Markov trg vratili su se prosvjednici pa su tamo svoja prava već tražili mnogi – od prosvjetnih djelatnika do policajaca, jer su im rezani prava i plaće. Zaiskrilo je između Banskih dvora i Kaptola oko zdravstvenog odgoja i poučavanja o spolnosti, a ministar Predrag Matić ispunio je jedno od predizbornih obećanja – objavio je Registar branitelja.

I jedna je tragična priča dobila svoj epilog. Pronađeni su, posve slučajno, posmrtni ostaci Antonije Bilić, nesretne djevojke za kojom se tragalo godinu i pol dana. Za ubojstvo 17-godišnje Antonije na 40 godina zatvora osuđen je Dragan Paravinja, u čiji je kamion djevojka ušla 7. lipnja 2011. Tada je posljednji put viđena živa.

Početkom godine zameli su nas snjegovi, polovicom su došle nezapamćene suše, a s jeseni i poplave. Ugašeni su Vjesnik, Nacional i Forum, rodile su se nove dnevne novine simbolično nazvane 21. stoljeće. Cijene su i dalje rasle, posebno komunalija, standard je i dalje padao, kreditni rejting Hrvatske oštre su agencije 'bacile u smeće', a BDP je dodatno pao.

Umjesto zaključka, svoje viđenje o godini iza nas dala je Urša Raukar, glumica koju smo često znali vidjeti i u prvim redovima borbe za opće dobro, zaštite ljudskih i građanskih prava, borbe protiv nepravde moćnika i vladavine interesima povezanih lokalnih šerifa i tzv. poduzetnika. Između prvog i posljednjeg dana 2012., kazala je, 'najvažnije stvari nisu se dogodile'

'Početak godine donio je veliku nadu, a na kraju smo doživjeli novo razočaranje i veliki strah od budućnosti. Nevjerojatna je to godina, jer smo se, uz veliki entuzijazam, ponadali da se konačno nešto pokrenulo, no završavamo u strahu što će tek biti. Zato mislim da je sve što se dogodilo samo bio put između nade i straha, očekivanja i razočaranja', priznala je Urša Raukar.

Povjerovala je da će se 'stvari početi poslagivati u svakom pogledu', no nije se dogodilo ništa. Jedna od rijetkih svijetlih točaka po njoj je 'sređivanje stvari' na HRT-u dolaskom trija Novokmet – Šoša – Rakić za koje tvrdi kako su 'u tri mjeseca učinili ono što drugi nisu u prethodnih 15-20'.

Premda ne želi zvučati kao propovjednik, očekuje 'obnovu osnovnog morala, etike, poštenja...'. 'Svi moramo priznati da to nedostaje Hrvatskoj i razara je. Bez toga nijedna reforma, nijedan gospodarski i bilo koji drugi oporavak nije moguć, jer bez osnovnih ljudskih kvaliteta i društvenih vrijednosti ne vidim načina da nam krene nabolje', zaključila je Urša Raukar.

I doista, tomu se i nema što dodati, osim možda onoga da nam 2013. bude, kao u izreci s početka – zanimljivija. Zapravo, uspješnija i bolja.