Vlasti na istoku, gdje se nalazi većina libijskih naftnih polja, priopćile su u ponedjeljak da će sva proizvodnja i izvoz biti zaustavljeni, iako su neke luke pod njihovom kontrolom u srijedu uobičajeno radile. Libijska naftna korporacija kontrolira državne naftne resurse, ali prihodi koji se ostvaruju od prodaje dolaze preko Centralne banke Libije (CBL) te se potom distribuiraju po zemlji, bez obzira na to koja od zaraćenih frakcija kontrolira teritorij. No tko će koliko kolača na koncu otkinuti, stvar je ipak odnosa snaga i razine moći.

Stopiranje proizvodnje nafte u Libiji prijeti ponovno podići globalnu cijenu energije, strahuju mnogi. Nakon što je 2011. godine utonula u kaos građanskog rata poslije svrgavanja Moamera Gadafija, zemlja je od 2014. godine podijeljena na dva tabora - vladu u Tripoliju na zapadu i paralelnu vlast na istoku. Ova podjela dovela je do sukoba i borbe za kontrolu nad ključnim institucijama, uključujući središnju banku i prihode od nafte.

Kriza oko kontrole nad središnjom bankom Libije prijeti novim valom nestabilnosti u velikom proizvođaču nafte. Da situacija bude kompliciranija, zaraćene strane podržavaju moćni strani igrači. Slično kao i u Siriji - Turska i Rusija su na suprotnim stranama, a Europska unija i Washington podržavaju međunarodno priznatu vlast u Tripoliju.

Nije ovo prvi put da se zatvaranje pipe na naftnim postrojenjima koristi u političke svrhe. I lokalne naoružane skupine i velike nacionalne frakcije stopirale su proizvodnju nafte, služeći se time kao taktikom za traženje većeg udjela od državnog prihoda ili političkih promjena.

Nakon neuspjelog pohoda gospodara rata s istoka, generala Kalife Haftara, na glavni grad Tripoli došlo je do novih pomaka prema ujedinjenju države uoči planiranih izbora u prosincu 2021. pod privremenom vladom nacionalnog jedinstva Abdulhamida al Dbeibaha.

Taj pokušaj nije uspio, čime su se istočne i zapadne frakcije ponovno počele gledati preko nišana i natjecati se za pristup državnim energetskim prihodima.

Najnovija kriza u središte stavlja borbu za kontrolom nad Centralnom bankom Libije. Istočne frakcije, uključujući tamošnji parlament na čelu s predsjednikom Aguilom Salehom i Libijsku nacionalnu vojsku (LNA) pod zapovjedništvom generala Haftara, inače bivšeg CIA-a igrača koji se danas blizak Moskvi, protive se pokušaju Predsjedničkog vijeća sa sjedištem u Tripoliju da smijeni guvernera CBL-a Sadika al Kabira.

Šef predsjedničkog vijeća Mohamed al Menfi otpustio je Kabira ranije ovog mjeseca, nakon čega su se naoružane frakcije mobilizirale na sjeverozapadu kao odgovor na krizu, naglašavajući rizik od sukoba.

Veći dio svojih 13 godina na mjestu guvernera Centralne banke Libije, Al Kabir je bio na meti istočnih frakcija koje su ga željele smijeniti, a neko su vrijeme podržavale alternativnog guvernera koji je vodio paralelnu centralnu banku sa sjedištem na istoku. No sada upravo te frakcije zahtijevaju da Al Kabir ostane na funkciji. Predsjednik istočnog parlamenta Saleh prošlog tjedna upozorio je na mogućnost obustave proizvodnje nafte ako on bude smijenjen. U nedjelju su prosvjedne skupine u naftnim regijama, koje su posljednjih godina često bile paravan za istočne vlasti, izjavile da zauzimaju energetska polja i zatvaraju ih.

Zastupnički dom potom je izdao priopćenje u kojem se navodi da Libija zbog prosvjeda ne može proizvoditi ni izvoziti naftu. Haftar - čija Libijska nacionalna vojska i dalje ima kontrolu nad svim područjima na kojima se događaju obustave, a za kojeg analitičari kažu da je u posljednjih nekoliko mjeseci razvio unosan savez s Al Kabirom - nazvao je pokušaj njegove zamjene nezakonitim.

Što žele?

Prema pisanju Reutersa, istočne frakcije imaju jednostavan zahtjev: vratiti Al Kabira na mjesto guvernera Centralne banke Libije. Iza tog stava krije se beskonačna borba među suparničkim libijskim frakcijama za kontrolu nad prihodima od energetskih resursa.

Posljednja velika obustava, ona 2022. godine, završila je tako da je premijer Dbeibah u Tripoliju zamijenio Mustafu Sanalaha, dugogodišnjeg šefa Nacionalne naftne korporacije, Farhatom Bengdarom, za kojeg se dugo smatralo da je blizak Haftaru. Taj potez omogućio je prešutni savez iz interesa između Dbeibaha na zapadu i Haftara na istoku, uz labaviju kontrolu nad unosnim libijskim naftnim sektorom i uvozom goriva, a državni novac trošio se diljem zemlje.

Prošle godine, kada je Al Kabir došao u sukob s Dbeibahom i počeo stezati financijske uzde vlade nacionalnog jedinstva, stvoreni su uvjeti za sukob.

U srijedu su dva naftna inženjera izjavila da je na polju Sarir gotovo u potpunosti zaustavljena proizvodnja od 209.000 barela dnevno nakon ovotjednih poremećaja na poljima El Feel, Amal, Nafura i Abu Atifel. Istočne frakcije obećale su zatvoriti proizvodnju nafte u Libiji sve dok međunarodno priznato predsjedničko vijeće i vlada nacionalnog jedinstva u Tripoliju na zapadu ne vrate dugogodišnjeg guvernera središnje banke Al Kabira na njegovo mjesto.

Čini se da nitko sada ne želi odstupiti. Istočne frakcije klade se da će vlasti Tripolija biti prisiljene pokleknuti ako središnjoj banci uskrate još sredstava i otežaju joj međunarodni rad osporavanjem njezinog legitimiteta. Središnja banka jedino je legalno skladište libijskih prihoda od nafte i isplaćuje državne plaće u cijeloj zemlji. Ako te funkcije budu ugrožene trenutnom krizom, Libijci će uskoro iskusiti mnoge nevolje. Međutim to će utjecati na obje strane i vlasti Tripolija mogle bi pomisliti da bi alternativa, povlačenje i zapravo prepuštanje bilo kakvog utjecaja na banku, jedini izvor državne potrošnje, bila gora.

Najduža velika blokada, kada je Haftar zaustavio gotovo svu proizvodnju 2020. godine na osam mjeseci, riješena je tek kao dio šireg sporazuma kada je propao njegov napad na Tripoli.