Da su sudovi u Hrvatskoj spori i neučinkoviti, to i nije novost, kao ni činjenica da brojne reforme koje se godinama uzaludno provode nisu dale nekog rezultata. Kako stvar izgleda u praksi, na svojoj koži osjetio je i Viktor Horvatinović, direktor u nekoliko tvrtki talijanske Florian grupacije koja posluje u Hrvatskoj
Horvatinović je davne 1996. godine, tada kao student ekonomije, pokrenuo trgovački obrt VOH i od Grada Zagreba na godinu dana unajmio prostor od 9,30 kvadratnih metara u dvorištu na adresi Preradovićeva 34.
Prodavao je u njemu makete aviona, tenkova i slične stvari, a onda je ugovor istekao, a on je, kako nam je ispričao, obrt odlučio zatvoriti jer je trebao završiti fakultet, a i čekao ga je odlazak na odsluženje vojnog roka.
Ugovor s Gradom istekao mu je u listopadu 1997. godine, vratio je, kazao je, tada ključeve Gradu, podmirio sve obveze i nastavio dalje sa svojim životom neopterećen dugovanjima. Bar je on tako mislio.
Iako mu je ugovor istekao u listopadu 1997. godine i nije sklopljen novi, djelatnici Grada, stoji u obrazloženju sudske nagodbe na stranicama Grada, na teren su izašli u srpnju 1998. godine i utvrdili da je prostor na zapisnik predan tada i da je Horvatinović brisan iz evidencije plaćanja naknada Gradu Zagrebu, ali i da u trenutku predaje istoga u posjed nije podmirio sva dospjela dugovanja.
Grad zbog toga pokreće prisilnu naplatu, a Općinski sud u prosincu 1999. godine donosi rješenje o ovrsi koje će do Horvatinovića stići tek u veljači 2011. godine, odnosno više od jedanaest godina kasnije. Uz glavnicu, u rješenju su stajale kamate za 12 godina.
'Kad sam to dobio, bio u sam u šoku. Nisam imao pojma da je ovrha pokrenuta toliko vremena jer kad sam vratio ključeve, sve sam bio uredno podmirio. Međutim oni su na teren izašli godinu kasnije i ustvrdili da se dug odnosi za period nakon što sam vratio ključeve do potpisivanja zapisnika', pojasnio je za tportal Horvatinović.
Na rješenje suda Horvatinović je uložio prigovor, ali je za odlučivanje o njemu sudu trebalo još pet godina, za koje vrijeme je također tekla zakonska zatezna kamata.
Konačno, u rujnu 2017. godine sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi te odredio da će se postupak nastaviti od prigovora protiv platnog naloga.
I onda je na sudu pokrenut parnični postupak u kojem je Grad od Horvatinovića tražio 9.734,98 kuna glavnice, ali i zatezne kamate koje su s 14. siječnja 2020. godine iznosile 28.550,82 kune.
Kako se više ne bi povlačio po sudu, a kamate su se množile, pristao je na nagodbu s Gradom na način da plati glavnicu, pola kamata, troškove ovršnog postupka u iznosu od 400 kuna i sve troškove parničnog postupka.
'Pristao sam na to jer dokaza da sam vratio ključeve kad je ugovor istekao i sve uredno podmirio - nemam. Kad ste mladi, ne razmišljate o nekim formalnostima poput toga da će netko izaći, sastaviti zapisnik i da bi vas mogao teretiti za period u kojem uopće niste bili u prostoru. Međutim od toga je gore to u kakvom je stanju sudstvo i kako ono zapravo funkcionira. Njima je 17 godina trebalo da dostave rješenje i riješe moj prigovor, a kamate su tekle i to nikog ne brine', kazao nam je Horvatinović.
Dodao je da je on u poziciji da može platiti iznos nagodbe, iako nije riječ o beznačajnoj svoti i radije bi ga uložio u obrazovanje djece ili nešto drugo.
'Postavlja se pitanje što bi bilo da je na mom mjestu netko tko to ne može platiti. Netko tko nema novca i uvjeta bio bi u velikim problemima i život bi mu možda bio uništen. Takve se stvari ne bi smjele događati', zaključio je Horvatinović.