Jozo Kalem moj je prijatelj, mi smo obiteljski prijatelji i to nikada neću promijeniti ni drugačije misliti', rekao je Linić u petak, dan nakon što je protiv Kalema podignuta optužnica. Ako ništa drugo, za Linića se može reći da je pravi prijatelj, ne diže ruke olako kada zagusti. Slična je situacija bila sa Šegonom. Njegov zamjenik koji nije znao razlučiti gdje prestaje privatno, a počinje javno, smijenjen je tek nakon neviđenog pritiska javnosti.

'Ne odričem se prijatelja zato što oni imaju probleme. Ja bih to samo povezao, znate, ja sam deset godina bio pod istragama radi Tržnice gdje mi je policija napakirala da sam ukrao 80 milijuna kuna... Od svega toga ništa, ali dan danas ćete naći zločeste špijune, novinare koji pokušavaju reći da je Linić pokrao Tržnice Grada Rijeke za 80 milijuna kuna. Što to znači, da su se svi trebali odmaknuti od mene?' kazao je Linić o Kalemu s kojim provodi rijetke trenutke odmora. Tako je s njim bio i na odmoru u Dubaiju, a ljeti na Kalemovoj jahti dva prijatelja u društvu supruga obilaze obalu.

Jurišniku na porezne dužnike nije bilo ništa sporno u činjenici da je njegov prijatelj milijunski porezni iznos uskratio državnom proračunu.

A pod istragom da je oštetila proračun županije je i njegova prijateljica, vladarica Sisačko-moslavačke županije Marina Lovrić Merzel. Sporno je i financiranje njezina vjenčanja na kojem je ponosni kum bio upravo Slavko Linić. Istraga protiv nje mogla bi se proširiti.

Linić iz zadnjeg reda

Iako se od stupanja na vlast Kukuriku koalicije spekulira kako odnosi ministra rebalansa i premijera nisu najbolji, njihova međusobna netrpeljivost narasla je na aferi Šegon, a kulminirala na predstečajnim nagodbama.

Jedan od omiljenijih ministara Milanovićeve vlade, na tematskoj konvenciji nakon sukoba oko predstečajnih nagodbi, sjedi u zadnjem redu prateći govor nove Milanovićeve zvijezde Siniše Hajdaša Dončića. No u posljednje dvije godine teško je nabrojati naslove: 'Linić odlazi', 'Liniću se klima stolac' i slično. Svi su oni bili temeljeni na neslužbenim izvorima iz Vlade, čisto kako bi se buntovnom ministru poručilo kako je u nemilosti. No premijer bez njega očito ne može, kao što Linić ne može bez svojih starih prijatelja.

Bacao pepeljare, surađivao s Babom, kupovao oružje…

A afera Tržnice koju Linić spominje, samo je jedna od crtica u njegovoj, doduše neautoriziranoj biografiji. A ona sliči na pravi filmski triler. Linić do 1990. karijeru gradi u Kvarnertransu, u brodogradilištu Viktor Lenac, a najdulje se zadržao u Ininoj riječkoj Rafineriji nafte.

Uz to se razdoblje njegova života veže zanimljiva anegdota. Navodno je na partijskom sastanku u Beogradu bacao pepeljare jer ga je razbjesnila tadašnja državna politika koja je Ini nalagala da kupuje skupu iransku naftu, a da je ne prodaje po cijenama sukladnim s cijenama otkupa. Time se svjesno zakidalo hrvatsku naftnu industriju, a Linić se s time nikako nije mogao miriti. Tijekom rada u Rafineriji posluje i s Agrokomercom i Fikretom Abdićem.

Početkom 90-ih, Linić ulazi u lokalne gradske strukture, a tijekom agresije na Hrvatsku, Linić koji tada obnaša dužnost riječkog šefa Kriznog štaba, neke stvari doslovce uzima u svoje ruke. Od čelnika gradskih tvrtaka navodno sakuplja poveći novčani iznos za kupnju oružja od Slovenaca. No oni su ga izigrali te Linić Opelom Asconom juri u Ljubljanu. Tamo izbija velika svađa, izvlače se i pištolji, a veća svota novca završava u Trstu. Nekim čudom, trag novca odlazi u Finsku. Keš nikada nije vraćen, oružje nikada nije stiglo, no umjesto toga Finci Liniću daju granitne ploče te riječki Korzo usred rata dobiva novo lice.