Kina je sve donedavno djelovala kao zemlja u kojoj politički vrh kontrolira sve čimbenike vlasti i pred njim su pokleknuli i veliki internetski divovi poput Googlea ili Yahooa koji su pristali na uvjete vlasti u Pekingu - davat će im podatke o adresama s kojih bi mogli stići napadi na vladu. No onda je uslijedila godina u kojoj treba obaviti desetljetni ritual smjene vlasti, ritual koji je ovom nekadašnjem velikom carstvu namro Deng Xiaoping, čovjek malena stasa, zadrti pušač koji je svojom politikom 'jedna zemlja, dva sistema' otvorio Kinu razvoju i napretku, koji ju je učinio drugim svjetskim gospodarstvom. Prije deset godina smjena je išla više manje mirno, Jiang Zemin se povukao i na čelo je došao Hu Jintao. No, kako smo već rekli, u deset su se godina stvari jako promijenile.

Već su prije dvije godine u javnost, što je do tada bilo gotovo nezamislivo, procurile informacije o podijeljenosti politbiroa Komunističke partije, o kritikama koje je uputio premijer Wen Jiabao. A onda su ove godine i svijet i Kina ostali konsternirani: Bo Xilai, jedan od gotovo sigurnih kandidata za mjesto u novom politbirou, morao je odstupiti budući da mu je žena Gu Kailai optužena za ubojstvo britanskog biznismena. Sve se to događalo proljetos, kad je započeo proces promjene vlasti, i teško se oteti dojmu da iza svega ne stoji pozadinska igra koja je imala samo jedan cilj - diskreditirati Boa i tako mu onemogućiti da se popne na sam vrh kineske političke piramide.

Gu je jedna od zvijezda među kineskim ženama, odvjetnica, kći uglednog generala iz doba kineske revolucije, karizmatična i šarmantna, kažu oni koji su ju upoznali, uvijek odjevena na zapadnjački način, tako da je postala jednom od modnih ikona moderne Kine pa su je mnogi uspoređivali s Jackie Kennedy. No na jednodnevnom je suđenju priznala da je cijankalijem otrovala britanskog biznismena, navodno zato što je prijetio njezinu i Boovu sinu (do danas su u javnosti ostale nerazjašnjene poslovne veze Gu, Boa i Britanca).

U tom trenutku dolazi do obrata. Kineska javnost naprosto više ne šuti. Bo je, naime, bio jednan od junaka ljevičara unutar Komunističke partije, koji sada sve otvorenije tvrde da je cijeli slučaj namješten tako da on ne bi mogao ući u politbiro i unijeti svježe ideje. Bo je bio partijski sektretar u Chongqingu gdje je, kako vjeruju njegovi pristaše, vodio politiku koja podsjeća na Mao Ce Tungovu i brinuo da i siromašni dobiju svoj dio kolača u velikom kineskom ekonomskom rastu. Jasno da je riječ o populizmu, ali dobro razrađenom i takvom koji je uz sebe vezao velik broj ljudi (Gu i Bo su namrli veliko bogatstvo, kao i ostali kineski 'politički prinčevi').

Pristaše ne samo da su podigli glas unutar partijskih struktura, nego su i organizirali online peticiju kojom traže opoziv premijera Wena tvrdeći da je on glavni pronositelj ideje vesternizacije Kine i stoga ključni neprijatelj njihova idola Boa. Wen je, kako ističu, ovim procesom uspio uništiti jedini pravi model razvoja Kine, a to je model koji je Bo forsirao u Chongqingu.

Vlasti su, jasno, kao i uvijek do sada, nastojale prigušiti revolt, ali internet je postao premoćan i za njih. Bo i Gu, kineska Jackie, novi su heroji kineske ljevice koja je uvjerena da ona nije nije ni za što kriva, iako je na suđenju priznala ubojstvo i vjerojatno će ostatak života provesti u zatvoru. Bo, pak, nije viđen u javnosti još od proljeća i smatra se da se nalazi u kućnom pritvoru. No sve se jače čuju glasovi onih koji traže da se pravorijek promijeni, a na tako nešto kineske vlasti do sada nisu bile navikle.

Ne treba dvojiti o tome da će smjena na čelu Kine krajem godine biti provedena mirno i uobičajeno, ali slučaj Bo i Gu daje do znanja da se unutarnji sukobi više ne mogu sakriti pod tepih. I da se glas nezadovoljnika više ne može ugušiti kao na Tiananmenu 1989. tenkovima. Sada imaju internet.