Iako su negativni trendovi, pad proizvodnje i zaposlenosti posljedice rada prethodnih vlada, zabrinjava što sadašnja Vlada ne poduzima prave mjere kako bi zaustavila pad i pokrenula rast, ocjenjuje Ljubo Jurčić i pojašnjava kako su ekonomski zakoni prirodni zakoni, pa se ne mogu povlačiti krivi potezi i očekivati dobri rezultati.

Navodi da Hrvatska nije izgradila sustav stručnih i znanstvenih institucija koje će stajati između Vlade i građana i koristiti različita znanja da bi Vlada kreirala zdravu politiku. K tomu, smatra predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, ova je Vlada došla bez ikakve vizije kako izvući zemlju iz krize.

Govoreći o otpuštanju viška zaposlenih u javnom sektoru, Jurčić procjenjuje da ih je u javnim institucijama i poduzećima (bez lokalne samouprave) tridesetak tisuća i upozorava: 'Ako ih otpustite i ostavite bez plaće, ostavili ste tržište bez potražnje, trgovce bez kupaca, a proizvođače bez narudžbi', upozorava i pojašnjava da će se kriza dodatno produbiti otpusti li se višak zaposlenih, a pritom se ne zaposli ljude na stvaranju novih vrijednosti. Zato predlaže da se tek nakon zapošljavanja stotinu ljudi u gospodarstvu, otpusti 99 u javnom sektoru. Otpušta li se bez novog zapošljavanja, zbog deset otpuštenih u javnom sektoru bez posla će ostati još četvero čije proizvode i usluge tih desetero više neće moći kupiti.

Jurčić ističe kako je glavna vijest prije nekoliko dana bila isplata otpremnina radnicima Kraljevice. Istodobno, pametno vođene zemlje usprkos krizi i padu potražnje čuvaju svoja brodogradilišta, ulažu u učenje i izgradnju brodova.

'Mi u Kraljevici imamo 200-godišnje iskustvo i, umjesto da nova vlast promijeni pogrešnu politiku koja je dovela do gubitaka i sačuva to znanje, iskustvo, infrastrukturu, tržištu poziciju – čega u drugim djelatnostima nema – daje radnicima otpremnine', rekao je Jurčić.

Uočava i da se u Hrvatskoj živi od euforije do euforije; 'prvo smo od pretvorbe i privatizacije očekivali da ćemo bolje skrbiti o imovini nego dotad, onda smo bili oduševljeni PIF-ovima koji su ratnim stradalnicima nudili sigurnost u suvlasništvu nad poduzećima, a ona su potom jeftino završila u rukama nekolicine tajkuna. Bili smo euforični i nakon potpisivanja ugovora sa Svjetskom trgovinskom organizacijom o slobodi uvoza i izvoza. Očekivali smo strane investitore i povećanje izvoza, a dogodilo se obrnuto. U burzovnoj euforiji nadali smo se da ćemo jeftino kupovati i skupo prodavati, a sada smo u euforiji investicija', smatra Jurčić.

No, ako je u Hrvatskoj od 2000. godine do danas investirano 400-500 milijardi kuna, očekivali bismo barem četrdeset ili stotinu tisuća zaposlenih više. Ali, 2007. smo nakon investicijskog buma imali 1,6 milijuna zaposlenih, a danas ih imamo 1,4 milijuna i bez analiza i razmišljanja zašto je to tako, govorimo i dalje o nužnosti investicija, napominje Jurčić.

'Ovdje nam je prepreka kultura, ondje ekologija, dakle, maknimo ekologiju, maknimo kulturu! Ministrica kaže da ćemo tražiti minimalnu zaštitu kulture. A odgovor bi morao biti da ćemo tražiti maksimalnu zaštitu kulture! Jer zašto netko hoće investirati upravo tamo gdje je vrijedan kulturni objekt, što ne ide u ravnicu, šumu, krš? Zaštita okoliša dugoročno čuva održivost neke zemlje i njezina gospodarstva i sada mi kažemo da nas neće zaštita okoliša spriječiti u investiranju', kaže Jurčić.

ŠTO ĆE NAM ŠKOLE I FAKULTETI?

Jurčić upozorava da banke i poduzeća u stranom vlasništvu iz Hrvatske službeno iznose dvije milijarde eura godišnje po osnovi dobiti, kamata i slično te još toliko na razlici cijena transfera novca.

'Proizlazi da 300 ili 400 milijuna eura, što ćemo ih iz europskih fondova dobivati kroz projekte, predstavlja desetak posto iznosa koji izvuku iz Hrvatske i koji im dođe kao premija osiguranja one četiri milijarde', poručio je Jurčić.

Na čelu hrvatskih banaka su domaće uprave, vode ih naši građani. Dok smo mi strancima prodali banke, Slovenci im do ulaska u EU nisu dopustili više od 49 posto udjela u bankama.

'Ako kažemo da nešto ne znamo, pa drugima damo da to rade, što će nam onda škole i fakulteti u kojima učimo bankarstvo, trgovinu, kemiju, elektrotehniku. Ove će godine doktorirati pedeset ljudi na računarstvu, elektrotehnici i elektronici. I umjesto da radna mjesta gradimo oko njih jer oni mogu okupljati ljude i najveća su vrijednost, za njih u Hrvatskoj nema posla! Državni sustav ne podupire izvoz i stvaranje novih vrijednosti, pa po glavi stanovnika izvozimo upola manje od Slovenije, a ona je upola manja od nas', rekao je Jurčić.

UKINUTI DEVIZNU KLAUZULU!

Ljubo Jurčić javno je budućem guverneru HNB-a, Borisu Vujčiću, predložio pokretanje postupka ukidanja devizne klauzule. Smatra da bi HNB trebala oduzeti dozvolu za rad svakoj komercijalnoj banci koja ugovara deviznu klauzulu. U Hrvatskoj je kuna novac, a euro je roba koju treba kupiti, a ne njime obračunavati kredite dane u kunama. Posljedica takve politike je da čvrsta kuna, tj. euro na koji je oslonjena, gasi radna mjesta, ustvrđuje Jurčić.

'Ako prokliže euro, imat ćete veći obrok kredita, ali ćete ga moći plaćati jer ćete imati posao i plaću. Ili ćete imati fiksnu ratu, a ostat ćete bez posla. Nisam za takvo rješenje. Mi moramo vidjeti što ćemo, kako i gdje raditi. Prvo je stvar industrijske politike, drugo tehnološke, a treće regionalne politike. Fiskalna politika davat će poticaje i oporezivati, a monetarna dolazi posljednja i ne može pokrenuti razvoj zbog utega koje imamo. Ako bi naša roba strancu i bila jeftinija, mi je više nemamo jer smo zatvorili tvornice', pojašnjava.

Poštuje rad ministra financija, Slavka Linića, koji reže troškove i racionalno naplaćuje poreze, ali uvjeren je da će to, bez aktivne politike, prouzročiti više štete nego koristi. 'Energetika i energija u hrvatskom proizvodu sudjeluje s četiri posto. Što je s onih 90 posto? Ako ne stvorimo nove proizvode, ulaganja u energetiku plaćat će postojeća industrija i radna mjesta kojih je sve manje. A energetski se projekt otplaćuje 50 godina! Mi ne možemo toliko čekati jer nismo uložili u proizvodnju iz koje će se to plaćati', tumači Jurčić koji je zbog toga protiv ulaganja u novu infrastrukturu, što je deset puta veći trošak nego prije desetak godina.

'Danas politika mora biti koncentrirana na finalni proizvod. Hrvatska uvozi robe za 15 milijardi eura, a za energetiku daje 200-300 milijuna eura. Dobro je uštedjeti svaki euro gradeći vlastite kapacitete, ali i dalje moramo uvoziti naftu, plin, ugljen, pa te investicije predstavljaju neznatnu uštedu. Zato bih ciljao na tih 15 milijardi, da počnemo proizvoditi barem deset posto roba koje uvozimo. A to je milijarda i pol iz proizvodnje i zaposlenosti', upozorava.

Jurčić je protiv najavljene prodaje HPB-a i CO-a, što smatra samo kratkim premošćivanjem. 'To je kao da zapijete djedovinu i prodate nekom njivu, a onda kod njega idete raditi. Zašto se njemu isplati imati njivu, a vama ne? Zašto se nekome isplati banka ili Croatia osiguranje, a vama ne?' pita se Jurčić.

ŠTO JURČIĆ MISLI O ISTAKNUTIM ČLANOVIMA VLADE?

'Ako i nemate strategiju, morate upravljati situacijom. A kako to Zoran Milanović očito ne čini dovoljno aktivno, u prvi plan dolazi Čačić. Da ne bi on i HNS vodili Vladu, agresivnije nastupa Linić. Branko Grčić postao je potpredsjednik Vlade ne svojom voljom, nego kao ravnoteža Čačiću', smatra Ljubo Jurčić, koji je i sam bio ministar gospodarstva u vladi Ivice Račana. To što je Čačić 'prvi potpredsjednik', smatra nekorektnim prema ostalim potpredsjednicima.

'Branko nema toliki politički utjecaj i nije takvog adrenalina kao Čačić, koji ima višak energije koju mora ispucati. Ratko je uistinu za posao, ali mora se programirati, voditi organizirati. Teško je biti u njegovoj koži, prvenstveno zbog mađarskog slučaja koji ga sputava, a onda i zbog anemičnosti Vlade, odnosno njezina predsjednika. Čačić ne trpi sporost, neorganiziranost i neaktivnost, a ova Vlada je improvizacija. Neven Mimica je visokobrazovan, iskusan u administraciji i ima dobar osjećaj za taj posao, no zbog velikih očekivanja koalicija postaje sve veći teret. Vlada nije kriva za sadašnju situaciju, ali mjere koje poduzima nisu obećavajuće i ne vidi se koordinacija i vodstvo. Neučinkovitost joj se može tolerirati do 1. listopada, a onda doći na udar analitičara', podijelio je svoja razmišljanja Jurčić.

UJEDINJENJE EUROPE PREUZEO JE KAPITAL

Vrijednosne papire njemačke, francuske ili europske banke izdani radi spašavanja komercijalnih banaka, Jurčić doživljava 'šupljima'. Oni počivaju na povjerenju u EU, ali kada za nekoliko mjeseci počnu kolati na tržištu, vidjet će se da ne vrijede ni približno nominalnoj vrijednosti.

'Politička kriza Europe najviše se vidi na financijskom i ekonomskom planu i, ako se bude rješavala na tim planovima, sanirat će samo posljedice. Uzrok svemu je što izgradnja Europe posljednjih dvadeset godina ide pogrešnim putem. Do 1990. godine Europa se ujedinjavala politički i socijalno i na taj se način osnaživala pred istočnim blokom. Kada je taj blok nestao, ujedinjenje Europe preuzeo je kapital. U Hrvatsku, Bugarsku, Rumunjsku, Grčku išli su krediti i uzimale su se kamate, a nije bilo proizvodnje, pa je na taj način uništio supstancu. Umjesto da se sada taj temelj ponovno izgradi, spašava se isti taj financijski sektor koji je do toga doveo. Bruxelles se izdigao iz europskog društva i nema osjećaj prema zemljama koje su u teškoj poziciji. Europa nije samo ekonomska kategorija, to je povijest, kultura, različite religije i društva. Tu su se 500 godina svi borili za nacionalne države i takve težnje se ne mogu za 50 godina zaustaviti', ocjenjuje Ljubo Jurčić.

Budućnost svijeta opisao je jednostavno: Kina je proizvodnja, SAD je šoping centar, Afrika je park, a Europa muzej.