Esktremna popularnost Eurosonga u zemljama bivšeg SSSR-a odavno je poznata. No s obzirom na investicijsku histeriju u kojoj se vlasti Azerbajdžana pripremaju za domaćinstvo krajem svibnja, čini se da mnogi u toj zemlji proklinju dan kada je pop duo Ell & Nikki doveo kičasti glazbeni festival na središnji Kavkaz
U jednoj od najkorumpiranijih država svijeta, gdje rabijatni režim sazdan oko dinastije Alijev zgrće milijarde dok većina tavori oko granice materijalne neimaštine, upravo se dovršava hitna gradnja Kristalne palače za 25 tisuća ljudi. Glavni grad Baku navodno prolazi kroz grozničavu modernizaciju. Leili Junus, aktivistici koja je zapadnim medijima govorila da bi do 60 tisuća stanovnika moglo biti izloženo prisilnim deložacijama i kršenjima svojih prava, vlasti su lani buldožerima srušile kuću oko koje se vodio proces, i to bez najave.
Režim klana Alijev očito je shvatio Euroviziju kao priliku za promociju ove rudom bogate zemlje koja se nakon (relativnog) smirivanja na Nagorno Karabahu u europskim okvirima spominjala kao partner EU-a u gradnji plinovoda Nabucco. Pročuo se, ali više kao blamirajuća anegdota iz nekog Boratovog filma, i prije dvije godine, kada je u Beogradu osvanuo spomenik pokojnom 'ocu' nove azerbajdžanske države, KGB-ovcu Gejdaru Alijevu (vlasti Beograda na to su pristale kako bi dobile službeno dva milijuna dolara za uređenje Tašmajdanskog parka).
No, osim režima, priliku za publicitet vide i oporbene snage unutar Azerbajdžana koje nastoje skrenuti pozornost Europe na brutalnu diktaturu i ugroženost prava čovjeka u toj dalekoj zemlji na samom rubu kontinenta, za koju mnogi ni ne znaju da malim dijelom svog teritorija spada u Europu.
Eurovizijski cirkus u Azerbajdžan dolazi u vrijeme društvenih nemira i opozicijskih prosvjeda koje su neki povezivali s tzv. Arapskim proljećem. Amnesty International javlja o više slučajeva uhićenja i premlaćivanja mirnih prosvjednika proteklih mjeseci. Prošlog vikenda, pod optužbama da su vrijeđali predsjednikovu majku, uhićeni su i navodno premlaćeni muzičari iz reperskog benda Bulistan.
Hajka na nepoćudne medije je užasna: krajem prošle godine u Bakuu je ubijen novinar i disident Rafiq Taqi. Samo u posljednjih godinu dana nekoliko oporbenih novinara i urednika, koji su radili na razotkrivanju korupcijskih tokova što vode do samog državnog vrha, ne samo da je izloženo prijetnjama i napadima, nego prorežimski mediji objavljuju njihove intimne fotografije i scene seksa snimane skrivenom kamerom. Namjera takvih metoda je kompromitirati njihov ugled u vrlo konzervativnom, većinski muslimanskom društvu.
