Dan nakon ostavke Ive Sanadera potpredsjednik HDZ-a i vjerojatni predsjednički kandidat Andrija Hebrang u intervjuu za beogradski Nin kazao je da se Maks Luburić borio za hrvatske interese kroz svoju viziju. 'Sad, sredstva su fašistička, strana je pogrešna, ali on se nije borio protiv Hrvatske, on je vidio svoju viziju Hrvatske i to je za njega bio jedini ispravni put'
U uvodu je Hebrang poneseno prepričao razgovor svoga oca sa zapovjednikom svih ustaških logora Vjekoslavom Maksom Luburićem, s kojim se, smatra on, vojnički pozdravio pri ulasku u njegovu zatvoreničku ćeliju, a zatim mu rekao: 'Hebrang, vraćate se među svoje. Radite tamo za interese hrvatske države!'
Otac je upravo napuštao Jasenovac, oslobođen u razmjeni, pa je Luburiću odgovorio, onako odrješito hrvatski: 'Što se tiče hrvatske države, moja će glava za nju pasti prije nego vaša.'
S druge strane, za Josipa Broza Tita kaže da nikada nije bio Hrvat te da je odgovoran za smrt dvjesto tisuća Hrvata.
'On se nikad nije izjasnio kao Hrvat niti smo ga ikad smatrali Hrvatom', kazao je Hebrang.
Kao što je u Ninu pun razumijevanja za Maksa Luburića, tako se prije desetak godina, u vrijeme kada je Dinko Šakić izručen Hrvatskoj, u intervjuu Nacionalu stavio na stranu tog zapovjednika Jasenovca, govoreći da je on, kao i Hebrang senior, tek žrtva povijesnih okolnosti.
'Tvrdnje poput Hebrangovih o Luburiću su u biti svakoga fašističkog i nacionalsocijalističkog uvjerenja. Zločin počinjen za domovinu, u ime domovine ili u ime rase i naroda je, kako je svoje sljedbenike pri uspostavi sustava koncentracijskih logora poučavao Heinrich Himmler, s one strane dobra i zla', napisao je Miljenko Jergović za Jutarnji list.
Jergović ističe da je činjenica da su mu Tito i komunisti ubili oca, Andriju Hebranga trajno inhibirala. 'Zagrebački liječnik na tu inhibiciju ima pravo. Ali kada se u samom državnom vrhu, pri čelu najveće stranke u zemlji, pa još kao kandidat za predsjednika, nađe čovjek s tom vrstom inhibicija, tada je društvo u ozbiljnoj opasnosti. I tada nitko pametan ne bi trebao imati sentimenta prema činjenici da jedan šezdesetpetogodišnjak ne može preboljeti oca niti oprostiti očevim ubojicama', ocijenio je u svom tekstu Jergović.