'Ovaj problem sa švicarcima koji se pojavio prije nekoliko godina, pokazao je kako mnogi ljudi ne razumiju osnove financija', ukazuje Milun.

Svaki građanin u banci ima otvoren nekakav račun, plus kredite ili neki njegov oblik, ali i štednju. Različiti su i načini obračunavanja kamata, a postoje i različite vrste naknada koje se naplaćuju, stoga je važno, smatra ovaj profesor matematike, znati na što točno stavljamo svoj potpis.

'Vidjeli smo kako je financijska pismenost na vrlo lošoj razini. Zbog toga smo odlučili napraviti emisiju kroz koju bismo na vrlo jednostavan, zapravo najjednostavniji mogući način, pokazali ljudima što konkretno znači kada uzmu stambenu štednju, kolika će im biti naknada, na što trebaju pripaziti i koja pitanja u stambenoj štedionici postavljati', govori ovaj Splićanin s diplomom zagrebačkog PMF-a.

Priznaje i sam kako financije znaju biti kompleksne, a on sa svojom ekipom daje osnovu, odnosno bazu na temelju koje svaki građanin dalje može proučavati stvari još dublje.
'Želimo ljude potaknuti na edukaciju jer se boje brojeva, matematike. Cilj nam je to demistificirati kako bi stekli samopouzdanje, da im klikne kako to mogu naučiti i razumjeti što u ugovorima piše', tumači Milun.

Smatra kako je stalno obrazovanje jako važno jer se svijet brzo mijenja i ne možemo predvidjeti što će biti za pet godina.

'Najniža dobna granica za startanje s takvom vrstom edukacije je dječji vrtić. Dijete već od četvrte, pete godine života kada poželi sladoled ili čokoladu, moglo bi znati da ona nije pala s neba, nego su roditelji svojim radom zaslužili novac od kojega su kupili tu čokoladu. Stoga bi bilo dobro potaknuti dijete, ako ima nekih želja, poput bicikla ili sličnog, da zna kako se za dobivanje toga treba potruditi, nešto dobro napraviti', nastavlja on.

Osnovom financijskog opismenjavanja odraslih, pak, smatra poznavanje kamatnog računa, ali i onog psihološkog dijela, razvijanja stava prema novcu i odgovornosti prema vlastitim financijama.

'Ljudi počinju financije shvaćati tek kada ih nešto zadesi. Do 2008. godine smo živjeli u nekom gospodarskom procvatu, iako smo kukali, ali je sve raslo. Onda nas je ta godina opametila jer su neki potonuli, ostali bez posla, a to su ružne stvari koje nas potiču da počnemo odgovornije razmišljati', govori Milun.

Cjeloživotno obrazovanje po njemu je stoga jedina sigurnost, odnosno ulaganje u samoga sebe, stalno učenje, obrazovanje.

'Pitanje je trenutka kada će neku našu uslugu zamijeniti aplikacija i zašto bismo onda nekome tu uslugu naplaćivali stotinu kuna, ako je netko na internetu nudi besplatno. Aplikacije rado koristimo bez razmišljanja ugrožavaju li nas ili druge. Moramo znati kako ulazimo u digitalno doba, svi koristimo računala, imamo smartphone i u tom se smislu najviše moramo obrazovati. Današnji klinci koji će tek izići iz škole, za njih neće postojati radna mjesta kao danas. Mnoga će nestati, ali se stvaraju nova u području informatike i računalstva', poručuje ovaj matematičar napominjući kako će u EU do 2020. biti manjak od 750.000 ljudi u IT sektoru, odnosno nedostajat će programera, sistem inženjera.

Takav trend svojim načinom života podržavamo, ali mu se moramo i prilagođavati, smatra on.

Na svojoj web stranici tako je i Milun sam dao priliku učenicima kojima 'šteka' matematika, a nemaju mogućnosti plaćanja i pohađanja dodatnih instrukcija jer su im roditelji u krizi ostali bez posla, besplatno učiti i rješavati zadatke.

'To je ono što donosi internet. Njega se može koristiti za dobro ili loše. Ja sam se odlučio za dobro i nudim znanje besplatno, tko god ga želi naučiti. No iz perspektive nekoga tko daje instrukcije, može izgledati kao da sam mu izbio novac iz ruke i cijela priča izgledati negativno. Ipak, svi moramo ići korak naprijed i obrazovati se', zaključuje matematičar.