Recentni slučaj drugog mediteranskog otoka Cipra, čiji je hipertrofirani bankarski sustav doveo ne samo do nove međunarodne intervencije, već i nanovo poljuljao povjerenje u čitavu eurozonu, privukao je pažnju i na 'malenu' Maltu. Kako se moglo i očekivati, krenule su paralele i usporedbe s ciparskim slučajem, što u kriznim vremenima, iskustvo je pokazalo, nikako ne upućuje na sretan završetak.

Naime, malteška ekonomija najviše je naslonjena na dvije grane, uslužne djelatnosti i financijski sektor. A upravo je potonji postao posljednjih mjeseci izvor višestruke zabrinutosti. Financijski sektor Malte po vrijednosti čak osam put premašuje nacionalni BDP koji iznosi (tek) nešto iznad šest milijardi eura. Veliku prisutnost ogranaka međunarodnih banaka u kojima je položen novac mahom stranih deponenata prati i lagodni fiskalni sustav čija su opterećenja bitno niža nego u ostatku Europe.

Upravo taj nesrazmjer između nacionalne proizvodnje i spekulativnog i paralelnog bankarskog sustava pokrenuo je čitav niz projekcija o još jednom vatrogasnom spašavanju unutar Unije. Pa je tako izneseno mišljenje da trenutačno raspoloživi mehanizmi ne bi donijeli neke osobite rezultate. Vladi su vezane ruke u mogućoj dokapitalizaciji nacionalnih banaka jer je usvojila mjere štednje, stabilizacijski mehanizam bi ionako mogao biti operativan tek od iduće godine te ostaje još jedino nesretni ciparski model prema kojem se bi se direktno teretile velike štediše u bankama, a njega bi (valjda) svi sudionici htjeli izbjeći.

Zasad je ipak zaključeno da u najmanjoj zemlji Unije još nije dostignut stupanj pretjerane valorizacije (iako je, primjerice, vrijednost nekretnina narasla za punih 80 posto od 2000. godine) te su izdane upute da se postroži nacionalni fiskalni sustav i poveća stupanj transparentnosti u skladu s europskom tendencijom uspostave bankarske unije. Ta mjera s ciljem uvođenja veće discipline u 'sivom' financijskom poslovanju je, prema većini analitičara, ionako došla prekasno da riješi aktualnu krizu te može djelovati eventualno kao štitnik u daljnjoj budućnosti. Između redaka, dakle, Malta bi se morala brzo i efikasno riješiti svog neslužbenog statusa porezne oaze unutar Unije ako želi izbjeći nemile scenarije à la Grčka' ili 'à la Cipar.

Mikrokozmos Mediterana

Još prije no što su Feničani nadjenuli ime Malti, na otocima je zabilježena bogata kultura neolitika, a jedinstveni i strateško bitni položaj otočja pružio im je kroz povijesna osvajanja posve zasluženi status mikrokozmosa čitave mediteranske kulture u kojoj se bilježe bogati i isprepleteni odjeci rimske, bizantske, arapske, španjolske, francuske i, na koncu, britanske civilizacije. Posljednji 'upravljači' otoka bili su Britanci do 1964, kada je Malta stekla neovisnost da bi deset godina nakon došlo do proglašenja republike s državnim uređenjem po britanskom modelu.

Red malteških vitezova, čija povijest započinje u doba križarskih ratova, upravljao je otokom od 16. stoljeća do Napoleonove vladavine, nakon čega taj zasebni entitet utemeljuje svoje novo i posljednje sjedište u Rimu te nastavlja djelovati kao karitativna organizacija s kojom i Hrvatska njeguje službene diplomatske odnose. Katolički red se tijekom rata iskazao slanjem humanitarne pomoći Hrvatskoj, a dva su hrvatska bana, Ivan od Paližne i Petar Berislavić, bili i njegovi članovi.

Znakovitim se čini podatak da je u zemlji u kojoj je preko 90 posto stanovništva katoličko mogućnost razvoda uvedena tek 2011. (i to unatoč protivljenju tamošnje konzervativne stranke) te je Malta tako konačno izišla iz te raritetne skupine zemalja, kao što su Vatikan i Filipini, koje u svom zakonodavstvu ne poznaju instituciju razvoda.

Hrvatska je s Maltom bilježila gospodarski suficit u području brodogradnje, a uredno se, tijekom rijetkih bilateralnih susreta, napominjalo kako bi Hrvatska od Malte, članice Unije od 2004, mogla štošta usvojiti i naučiti na planu europskog zakonodavstava u poljima ribarstva i pomorstva. Nadalje, tvrdilo se da bi 'male' zemlje, koje dijele mnogo zajedničkih točaka u gospodarskom profilu, a i strateški značaj im nadvisuje ekonomsku moć, mogle zajedno pronaći put do vaneuropskih tržišta. No rezultate tih i ostalih nastojanja dat će se valjda konkretnije prepoznati tijekom hrvatskog članstva u Uniji.