Gračani su iznimka zahvaljujući pokojnom Miroslavu Haramiji, gračanskom zdravstvenom inspektoru koji je sačuvao službeni dopis partizanskim vlastima koje su ga ovlastile da popiše i dezinficira sva mjesta masovnog ukopa po Gračanima.

Od svih lokaliteta u Gračanima, tek su tri otkopana, a posmrtni ostaci ondje nađeni su ekshumirani. Lokaliteta Dolje, gdje su ovog tjedna nađene kosti za koje još nije utvrđeno jesu li ljudske ili životinjske, na njegovom popisu nema. 'To je tek potencijalno nalazište. No imamo niz drugih koja su sigurna', kaže za tportal povjesničar Domagoj Novosel, stanovnik Gračana koji se godinama bavi ovom temom. Kaže da se sada javlja puno svjedoka 'koji imaju puno godina' i kako moguće nalazište na Dolju dobiva veliku medijsku pažnju, no da je važnije usredotočiti se i ekshumirati ona nalazišta na kojima su sigurno kosti ubijenih u svibnju 1945. godine.

Lokacije masovnih ukopa raštrkane su po cijelim Gračanima, ali i po obroncima Medvednice. Naime, na mjestu gdje će uskoro biti međustanica nove žičare je ruševina nekadašnje bolnice za plućne bolesnike Brestovac. Tog proljeća partizani su ubili sve pacijente, uglavnom vojnike, a njihovi posmrtni ostaci pobacani su u jame u okolnoj šumi.

'Skrivena grobišta Gračana najveća su sramota nove hrvatske države jer je to jedini lokalitet za koji točno znamo gdje i koliko je pokopano likvidiranih osoba. Još 1990. taj je popis objavio Miroslav Haramija kojeg su poslali da dezinficira sve jame u kojima su pobijeni. On je pritom napravi popis i čuvao ga do 1990. godine', kaže za tportal Andrija Hebrang, nekadašnji ministar, saborski zastupnik i nekadašnji šef Ureda za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.

Od objave Haramijinih zapisa pa do zabijanja prve lopate u Gračanima prošlo je 22 godine. 'Prvi radovi krenuli su 2012. Nakon što smo otkopali tri lokaliteta i izvadili posmrtne ostatke, Ured je naprasno zatvorila Milanovićeva vlada', kaže Hebrang.

Gračane je te 1945. od nepodobnih čistila šesta lička divizija pod zapovjedništvom Đoke Jovanića, a Haramija je na popisu naveo i da je broj ubijenih samo na tom području 783.

MUP je svojedobno napravio i popis 940 lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj na kojima su mjesta masovnog ukopa ubijenih po završetku Drugog svjetskog rata. Rijetko koja od njih su istražena, a ne bi bila ni ova u Gračanskom Dolju da se ne kopa za žičaru, zaključuje.

U samom Zagrebu još je 40-ak lokacija koje uopće nisu istražene. Većina ih je u sjevernoj zoni grada, no ima ih i na istočnom potezu, u Sesvetama i Čučerju te zapadnom, u Gornjem Vrapču. No jedna je gotovo u središtu grada, u Savskoj 77, u dvorištu današnjeg Učiteljskog fakulteta. Ondje navodno leže posmrtni ostaci 300-tinjak osoba. Lokalitet, naravno, nikada nije istražen.

Sukladno tome, ne postoji ni točna brojka ubijenih. Postoje pojedini dokumenti i izjave svjedoka. Tako je na Jelenovcu navodno ubijeno i pokopano 12 osoba, u Ljubijskoj ulici njih stotinu, na Gospočaku 30, Miroševcu 40, u Remetama više od stotinu, U Šestinama kod Lagvića između 200 i 300, na Dubravkinu putu na Tuškancu…

'U svim hrvatskim vladama bio je žestok otpor u istraživanju istine o komunističkim zločinima pa je tako ukinuta i saborska komisija iz 1992. i spomenuti Ured', kaže Hebrang. Na pitanje ima li i aktualna HDZ-ova vlada otpor prema istraživanju, kaže: 'Ja sam Plenkoviću napisao pismo kako mislim da bi to trebalo nastaviti, a i resornom ministru Tomi Medvedu sam odveo operativca koji u tome ima veliko iskustvo. Odgovore do danas nisam dobio', zaključuje.