'Potpuno sam razočarana, ogorčena i krajnje bijesna na HKMS i ovu državu u kojoj se, usprkos bezbroju dopisa i upita koje već godinama šaljem, i dalje tolerira 'kaubojsko' ponašanje pojedinaca na čelnim pozicijama Komore. Što je najsmješnije, te osobe očito nikome nemaju obvezu niti odgovoriti na legitimne upite svojih članova, pa, iako se zna da je rok administrativne šutnje najviše trideset dana, to ni ne čine', rekla je za tportal medicinska sestra Vesna Jedvaj o kojoj smo, podsjetimo, već pisali prije pola godine
'Dokaza o nezakonitim radnjama i propustima u radu HKMS-a cijelo je brdo, a u 10 godina, otkada HKMS postoji, to brdo samo raste i raste. Komoru potpomaže i samo Ministarstvo zdravlja, pa je tako moj slučaj za koji sam priložila svu dokumentaciju, i predala ga prije već dvije godinejoš uvijek u ladici kod gospođa Dubravke Matijašić Bodalec i Dunje Skoko-Poljak, bliskih suradnica i još bliskijih prijateljica Dragice Šimunec. Nitko ne pita što i kako rade i koliko sestara zbog njihovog (ne)rada ispašta. Svaka od desetina medicinskih sestara s kojima smo razgovarali iste primjedbe ima, ali i strah od HKMS-a zbog kojega niti jedna, kao ni prije pola godine, ni danas ne želi imenom i prezimenom javno stati iza njih. Iako sve što pitate jest istina, cilj nam je ostati na radnom mjestu pa makar i u neredu, i nelegalno, jer nešto moramo jesti, račune platiti. Za probleme najbrojnije struke u zemlji, obespravljenost medicinskih sestara i nereda koji vlada u njihovom licenciranju za rad u biti se premalo, ili ništa ne zna.'
U čemu je zapravo kvaka?
'U borbi s s tim vjetrenjačama došla sam do točke gdje sam se počela već pravnim govorom služiti poput odvjetnika. Na bilo koji dopis Komore, i na svako njihovo opravdanje u mom slučaju, ja točno znam i koji zakon, i koji članak, krše, a najvažniji je članak 19. Zakona o priznavanju inozemnih kvalifikacija, koji osigurava priznavanje stečenih kvalifikacija. Kroz svoj Statut HKMS, i to sve sestre znaju, krši ga se redovito i višekratno. Uz potpuno nezakonito odbijanje postupanja po tom zakonu HKMS mi odbija izdati licencu za rad', ogorčena izjavljuje Vesna Jedvaj.
'Traže da položim stručni ispit, što ne želim iz principa učiniti jer sam sve potrebno položila prije 30 godina. Gđa. Šimunec položila ga je i davno prije mene – prema Ustavu bivše države jednako kao i ja. Ako je moj stručni ispit nevažeći, onda je definitivno i njen. Naime, ja sam radila kao medicinska sestra općeg smjera sve do osnutka HKMS-a koji mi je oduzeo stečena prava iako se spomenuti zakon nikada nije mijenjao. Nadalje, postavila bih jednostavno i osobno pitanje gđi. predsjednici Dragici Šimunec: Gospođo Šimunec, nije bilo lako, ali pronašla sam neke navode o vašoj stručnoj spremi. Na čelu ste Komore medicinskih sestara, organizacije koja vodi računa o zanimanju koje je nemoguće raditi ukoliko nemate odgovarajuću naobrazbu, a vi sami imate manje kvalifikacije od mene. Jeste li, kada i gdje vi položili razlikovnu godinu? Ako jeste, sestrinstvo u Hrvata, i moja malenkost, to bi voljeli znati. Tko vama, cijenjena predsjednice Komore, daje za pravo da meni koja sam sad formalno školovanija od vas, uskratite licencu?', proziva Vesna Jedvaj bez sustezanja Dragicu Šimunec.
'Nekvalificirane foteljašice'
Ukoliko su tvrdnje i optužbe Vesne Jedvaj, koje ne bismo uspjeli u četiri nastavka teksta pobrojati, istinite, onda je HKMS dobrano zabrazdio pogrešnom, onom u Hrvata popularnijom stranom crte zakona. Nepotizam i krajnji bezobrazluk vodstva HKMS-a i tako tipično zatvaranje očiju onih koji bi na ovakve ukaze trebali i morali provesti istragu i doći do biti nezadovoljstva medicinskih sestara u Hrvatskoj doveli su Vesnu Jedvaj do ruba. Jednom tjedno je kod psihologa u Zagrebu, a suprug, hrvatski branitelj, sve to podnosi još teže. 'Pitala bih također i DORH u Koprivnici, odakle im dokaz da od strane HKMS-a nisam oštećena za više od 30 tisuća kuna, što je uvjet da krenu poduzimati nešto?
Istinu na vidjelo, a onda mogu i nestati', zaključila je Jedvaj kojoj su postupci HKMS-a do te mjere zagorčali život da se osjeća potpuno obezvrijeđeno i kao profesionalac i kao čovjek, i koja u razgovorima vrlo često zažali što nije s ocem zajedno ostala na Ovčari. 'Voljela bih da me nema', rekla je Jedvaj, a kada osoba koja je nesebično dala 30 godina svoga života jednom zvanju to kaže, a onda joj, kako ih naziva, 'nekompetentne foteljašice', jednostavno istrgnu profesiju iz ruku, obezvređujući joj čitav radni vijek, onda bi se nekoliko obrva trebalo uzvinuti i u USKOK-u i u DORH-u, i gđi. Jedvaj, jedinoj hrvatskoj medicinskoj sestri hrabroj dovoljno suprotstaviti se HKMS-u, dostaviti 'crno-na-bijelo' na čemu stoji.
