Josip Manolić svjedočio je danas na Županijskom sudu u Zagrebu u procesu kojem se Tomislava Merčepa tereti da je kao zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a odgovoran za zlostavljanja, pljačku, ubijanja srpskih civila sa zagrebačkog, kutinskog i pakračkog područja u drugoj polovici 1991. godine. Iako je u poznoj životnoj dobi(92. godine), Manolić se nekih događaja dobro prisjećao, a drugih pak nije
Josip Manolić koji je 1991. bio predstojnik Ureda za zaštitu ustavnog poretka, tijekom svjedočenja je naveo kako je Merčep po povratku iz Vukovara u jesen 1991. osnovao ilegalnu postrojbu.
'Tuđman ga je imenovao za savjetnika u MUP-u, ali on se nije držao zadanih okvira i uvijek je pokazivao samovolju. Nije se uklapao u tadašnju vladajuću politiku, koja je glasila: ne provocirati srpsku manjinu, budući da je svaka provokacija značila proglašavanje hrvatske vlasti ustaškom', kazao je Manolić. Prema njegovim riječima, kada je Tuđman doznao što Merčepova postrojba radi u Pakračkoj poljani, naredio je da se ona raspusti, ali je Merčep to naređenje odbio i prebacio se u Gospić gdje je došao u sukob s tamošnjim šefom policije, a nedugo nakon toga ista se situacija ponovila i u Crikvenici.
Merčepa je nazvao izdajnikom, jer, prema njegovim riječima, odbio je zapovijed generala Martina Špegelja da krene u proboj za pomoć Vukovaru. Manolić je naveo kako je proboj odbilo još pet tenkovskih jedinica na koje je, pojasnio je, Merčep očito imao utjecaj. Doznao je to od zapovjednika koji ga je nazvao tijekom jedne noći u studenome 1991. Upitan kako se zvao zapovjednik koji mu je dao tu informaciju te zašto je baš njega nazvao, a ne svog vojno nadređenog, Manolić je odgovorio kako se imena generala koji je nedavno preminuo ne može sjetiti, a da je riječ o Karlovčaninu kojeg je znao od ranije te da je vjerojatno uz njega zvao i generala Antuna Tusa.
'Ovo sve pokazuje da Merčep nije patriota ni hrvatski heroj, odbijanje odlaska u vojnu akciju je čin izdaje Hrvatske', kazao je. Za događaje u Pakračkoj poljani, istaknuo je, doznao je od jedne žene koja mu je ispričala kako joj je rođak nestao u tamošnjem logoru. Kada je čuo za taj slučaj, nazvao je Smiljana Reljića, tadašnjeg ravnatelja SIS-a koji mu je tada rekao da službeni logor ne postoji, već Merčepova grupa koja zatvara ljude. Zna da je ta grupa djelovala dosta dugo, ali nije mogao vremenski odrediti koliko je to trajalo.
Na pitanje Merčepova odvjetnika Mate Ujevića tko je dao uniforme, oznake, oružje i jesu li tzv. Merčepovi ljudi bili na plaći države, Manolić je odgovorio kako su imali službene policijske odore i oružje te da su bili na plaći u MUP-u. Međutim, kazao je, radilo se o ilegalnoj postrojbi i očito im je netko progledao kroz prste te je napomenuo da o svemu tome treba pitati tadašnjeg ministra policije Ivana Vekića. Upitan zašto se ništa nije poduzimalo po tom pitanju iako je vlast znala za događaje na Pakračkoj poljani i Zagrebačkom velesajmu, Manolić je odgovorio protupitanjem: 'A što smo trebali učiniti? Uhapsiti Merčepa?'
'Odluka je bila da se ne ide u procesuiranje naših ljudi, jer bi neprijatelj to iskoristio protiv nas', zaključio je Manolić.
Suđenje se nastavlja oko 12 sati svjedočenjem Živka Juzbašića, tadašnjeg člana vlade nacionalnog jedinstva.