Čovjek je prodao kuću i auto, poljubio zaručnicu i sina i otisnuo se prema Europi. Više nije imalo smisla živjeti u Čileu. Rasturio je sve klubove i birtije, prošao zemlju uzduž i poprijeko. Na red je došla Francuska. Miguel je prvi put čuo album 'Thriller' kada je imao pet godina, naučio je sve njegove finte, pokrete i grimase, nastupao po školskim priredbama i sa svojih 17 krenuo ubirati lovu za besprijekornu impersonaciju Michaela Jacksona. Ne slučajno. Priroda ga je pomazila nevjerojatnom sličnošću, a tamo gdje je blago zafušala, Miguel sam sebe pomazi make-upom. Na kozmetičkom umijeću i arsenalu pozavidjele bi mu i neurotično nagurane curice u MAC-u. Kako to ide sa živahnim noćnim životom, s 19 je već dobio sina i zaručio se. To ga nije pokolebalo da nastavi graditi scenski tribute bljedolikom kralju popa. Ali iako se Čile ponosi planinom Ojos del Salado koja se uzdiže na 6891 metar, Miguel je dotakao strop.

'Prodao sam kuću i auto i odlučio uspjeti u Europi. Došao sam u Francusku s planom da nastupam kao Michael Jackson i bavim se izvozom čileanske 'rakije' koju zovemo pisco. Već smo partner i ja prenijeli određenu količinu u Francusku, kad me zgromila vijest da je umro Michael. Moj čitav svijet se srušio. Slomio sam se', kaže mi Miguel dok šećemo savskim nasipom. U suzama je bauljao ulicama La Rochellea, bez ideje gdje i kako ide kad ga je pokupio auto. Čileanac je završio u lokalnoj bolnici. Da skratimo priču, dok je još u gipsu, zove ga španjolski menadžer i nudi mu da nastupi na velikom tribute koncertu u Jacksonovu čast. Miguel je izveo šou pred 30 tisuća ljudi.

I zašto sad čovjek kupuje salatu i banane na trešnjevačkom placu? Sudbina! Ljubav ne pita za geografske koordinate, nije ni našeg Mickela Jacksona: 'Došao sam ovdje naglo. Ne zato što mi se svidjelo ili što sam znao nešto o Hrvatskoj. Bila je to sudbina. Ljubavna priča. Upoznao sam curu iz Zagreba preko interneta, dopisivali smo se četiri godine. Prvo je ona došla u Španjolsku, a onda sam ja došao u Zagreb.' Zagrepčanka mu je otvorila neslućene hrvatske horizonte rekavši da kod nas može napraviti karijeru. Odlično. No priča dalje kazuje da je naš Čileanac prvo tavorio tri godine s njom u braku, da bi tek nedavno, nakon više-manje uspješnog razvoda, počeo serijski paliti pozornice grada. Močvara, Green gold, Metropolis, Super Super, bit će toga još... Čudni su putevi reinkarnacije – Miguel tek sada, slobodan od hrvatskog bračnog veza koji mu se bio omotao oko vrata, može punim plućima reći da je odlučio ostati jer mu je Hrvatska lagodna, opuštena i nasmiješena. Ljudi ga vole, profesionalci ga angažiraju, a i frizura mu OK stoji.

'Hrvatska je odlična zemlja za život, ali ne i za rad. Posebno meni, jer ne govorim jezik. Teško je imitatorima. No u međuvremenu sam shvatio da su vam žene i hrana sjajni. Nikada mi nije dosadno', veli tip koji svakodnevno odlazi u teretanu i čuje se sa sinom preko Skypea. Fali mu dijete koje je u međuvremenu krenulo očevim stopama i već sam zarađuje na kopiranju Jacksonova lika i djela. Miguel mu savjetuje da završi faks, ali zapravo radi protiv svojih gena. Sam je sa 17 godina otišao od kuće i osamostalio se. Nešto za što kuži da u Hrvatskoj nije baš popularno: 'Ovdje svi čekaju da se stvari dogode same od sebe, žale se i previše ljudi živi sa svojim roditeljima. Znam da je teško naći posao. To je jedan od razloga što je život ovdje tako lagan. Ne moraš raditi i imaš sve. U Čileu, ako želiš nešto učiniti od sebe, moraš studirati. Tamo postoji čvrsta struktura, veći je pritisak.'

Upravo smo napipali razloge zašto je tek u Hrvatskoj Miguel iniciran u koncept sponzoruša. Ograđuje se. Nisu sve Hrvatice takve, ali ima ih puno. U Čileu, priča mi, odnosi su iskreniji. Ne želim ga daviti time koliko je do te spoznaje doveo propali brak s Hrvaticom. Zanima me je li doživio da se naša ekipa sprda s njim. Veli, ponekad. Ali navikao se. Servira mi svoj protuotrov za zlobne komentare: 'Sretan sam sa samim sobom. Ponosan sam na sebe. Uvijek gledam da, u kojoj god sredini se nalazim, izvučem najbolje za sebe.' Kako i ne bi? Tip koji je svoju opsesiju okrečenom legendom pretvorio u biznis i daje se dvjesto posto. Pratio sam ga na dva nastupa u Zagrebu. Ima praktički sve kostime koje je Jackson nosio, skinuo je koreografiju do zadnjeg trzaja pete, okupio oko sebe nekoliko plesača i bend. Sve to na drugom kontinentu, po mjestima gdje do jučer nitko živ nije znao ni čuo za njega. Respect, amigo. Dođe mi da se jacksonovski uhvatim za rub šešira.

Kul je to. Miguel živi Zagreb kao da je u New Yorku. Pršti energijom, partija k'o blesav, radi još više. Pored njega 99 posto Zagrepčana izgledaju kao smrznuti u kadru. I daleko je to od početnog entuzijazma. Čileanac je među nama već četiri, pet godina, ne mogu se sad točno sjetiti. Otvoren, iskren i nabrijan momak nije dozvolio da mu naša tromost, malodušnost i cinizam uđu u ijednu poru. Pa ne čudi što mi je na pitanje 'kako te Hrvatska promijenila?' odgovorio s - nikako.

U ovoj zemlji najbolje se praviti kao da ne postoji. Tek onda ti daje najbolje od sebe.