Je li premijer Zoran Milanović, blokirajući promet na hrvatsko-srpskoj granici, mogao očekivati da će takav pritisak na aktualnu vlast u Beogradu uopće uroditi plodom, tj. puštanjem izbjeglica s Bliskog istoka iz Srbije u Mađarsku? Je li izračunao kakve bi ekonomske štete mogla snositi Hrvatska i kako to da premijer napada Srbiju zbog pogodovanja Mađarskoj, a istovremeno priznaje da Hrvatska u transferu izbjeglica preko državne granice štedi Sloveniju?
'U ovoj situaciji pomažemo Sloveniji, u koju je došlo 2.000 ljudi. To se sutra teoretski može promijeniti. Radeći to, i tu vodim računa o hrvatskim interesima. Naravno da ih imamo i u Srbiji, ali u Sloveniji i u Europskoj uniji imamo ih puno više. Imam pravo biti sebičan u korist svoje nacije', poručio je danas premijer Milanović.
Prof. dr. sc. Pero Maldini, politolog i profesor Sveučilišta u Dubrovniku, drži da nije riječ o sebičnosti, već o zaštiti nacionalnih interesa i implicitnom zahtjevu za recipročnosti.
'Naime, Hrvatska je, u skladu sa svojim mogućnostima, ponudila izbjeglicama pomoć te ih organizirano kanalizira prema zemljama u koje su se uputili. S obzirom da su brojke vrlo brzo nadmašile naše skromne mogućnosti, vlast apelira na susjedne zemlje da daju svoj obol jer će, prije ili kasnije, taj val proći prema zapadu, po svoj prilici preko tih zemalja koje se opiru i izbjegavaju se suočiti s činjenicama', naveo je Maldini za tportal.
Prof. dr. sc. Anđelko Milardović, predsjednik Instituta za europske i globalizacijske studije i znanstvenik Instituta za migracije i narodnosti, kaže da svaka vlada u ovom slučaju štiti i ujedno nastoji maksimalizirati svoje nacionalne interese. Interesi vode natjecanju i konfliktu, što pak može odvesti ili u pravcu daljnjeg usložnjavanja problema ili razgovorne metode i pronalaženja srednjeg puta kako nitko ne bi previše izgubio u promociji i zaštiti nacionalnih interesa, kaže Milardović za tportal.
Blokada prometa - dobra odluka ili ne?
No što je Milanović, s obzirom na aktualnu srpsku vladu, uopće mogao postići blokadom? Rijeke izbjeglica i dalje se slijevaju hrvatskim kukuruzištima, a izgledno je da će se to nastaviti čak i u slučaju da se donekle otvori srpsko-mađarska granica.
'To je druga dimenzija problema. Kad je sve već dovedeno do razine da je prihvat civiliziran i da ljudi ne spavaju po ulicama, zašto Vlada ne uloži još jedan mali napor pa da ne idu kroz kukuruzišta, da znamo tko ulazi? To je sigurnosno pitanje, ljudi moji, ne možemo zazirati od sigurnosnog pitanja. A to što Milanović u zadnje vrijeme pokazuje taj nacionalni naboj i tip diskursa - možda su mu zato i rekli u Srbiji da je ustaša. Mislim, Milanoviću reći da je ustaša, idiot, budala...?!', kaže Milardović, napominjući da takva vrsta riječi definitivno kontaminira javni prostor.
Je li Milanović dobro postupio blokirajući promet, kao čin odmazde prema ponašanju Srbije? Maldini ne bi rekao da je riječ o odmazdi; jednostavno, hrvatske vlasti su bile primorane reagirati na takav način.
'Naime, očito je da je Srbija potpuno dezorganizirana, gotovo kaotična, te nije uspostavila nadzor nad kretanjem izbjeglica preko svojih granica, niti je organizirala kampove i odgovarajuću humanitarnu pomoć. Stoga nastoji cjelokupan izbjeglički val preusmjeriti prema Hrvatskoj. Uz to što time želi rasteretiti svoju zemlju od napora i troškova zbrinjavanja izbjeglica, ne treba izuzeti i moguću namjeru aktualne srpske vlasti da na taj način destabilizira Hrvatsku. Što se tiče dogovora između Srbije i Mađarske, takvo što u formalnom obliku zasigurno ne postoji. Međutim, u određenom trenutku njihovi interesi su se poklopili jer objema zemljama cilj je riješiti se što većeg broja izbjeglica, a sve novopridošle kanalizirati drugima, u ovom slučaju Hrvatskoj. Uostalom, na sličan način, premda nešto diplomatičnije, ali s jednakom hipokrizijom reagiraju i mnoge druge europske zemlje. Konačno, zbog prijepora oko izbjeglica ni do danas nema konsenzusa ni jasnih odluka EU-a kako djelovati u ovoj situaciji', podsjeća Maldini.
Ocjenjujući ponašanje Beograda, Pero Maldini kaže je ono u skladu s devizom 'brigo moja prijeđi na drugoga'.
'Umjesto da odgovorno pristupe rješavanju ili smanjivanju problema izbjeglica u vlastitoj zemlji, oni ne poduzimaju ništa, osim što usmjeravaju stihiju izbjeglica prema Hrvatskoj. Pritom se koriste situacijom podjednako za svoje unutarnjopolitičke ciljeve, kao i za kritiku Hrvatske ne bi li nas kompromitirali u međunarodnoj zajednici. To je već puno puta viđena retorika optužbi, dvosmislenosti i diskvalifikacija kojom se srpski čelnici redovito služe. Međutim, dok su god ta retorika i takvi stavovi na djelu, u ovoj situaciji ili nekoj drugoj, malo je vjerojatno da će Srbija krenuti naprijed, niti će naći zajednički jezik s Hrvatskom ili drugim zemljama EU-a.'
Izborna pripetavanja
Milanovićev nacionalni diskurs Milardović pripisuje skorim izborima. 'Taj tip diskursa je u visokoj korelaciji s izbornom retorikom i na taj način on umanjuje potencijalnu korist HDZ-a. On permanentno, kao pastuh, ulazi na teritorij HDZ-a i uzima hranu iz tog hranidbenog lanca, pokušavajući smanjiti njihove rejtinge. Druga strana je zbunjena, jer to je njihova tema, njihovo sijeno', slikovit je Milardović.
Naravno, u pitanju je igra rizika što se tiče vlastitih birača, s nepredvidivim rezultatom. 'Potencijalno, može se dogoditi da od HDZ-u sklonih birača dobije samo simpatije, a da nitko neće glasovati za njega, dok na njegovoj strani to može biti neoprošteno te dio birača koji nije za taj tip diskursa jer je drukčijeg svjetonazora može reći - hvala lijepo, idemo tražiti nešto treće', upozorava Milardović.
Po njegovom sudu, izbjeglička problematika ne bi smjela dobiti partijsku dimenziju jer je to državni, a ne partikularni problem. Ono što stranke ne žele čuti, a za što se Milardović zalaže, jest izrada vrlo konkretnih javnih politika. 'Neovisno o ovoj krizi, političke stranke bi trebale, po mojem sudu, imati izrađene tri javne politike: demografsku, imigrantsku i azilantsku. Te tri politike trebalo bi dovesti u odnos s ekonomskom politikom i napraviti interaktivni mrežni sustav koji bi bio funkcionalan za sadašnjost i za budućnost ove države.'
Potencijalne štete
Kakva može biti ekonomska, a kakva politička šteta po Hrvatsku kao posljedica blokade prometa?
'Ekonomske posljedice mogu nastati u obliku štete za one segmente gospodarstva ovisne o transportu koji je trenutno u blokadi. Međutim, te štete su obostrane. Veličinu te štete u ovom času nemoguće je procijeniti, ona će ovisiti o tome koliko dugo blokada potraje i hoće li se transport u međuvremenu možda preusmjeriti drugim smjerovima. Potraje li ova situacija dulje, a Hrvatska ostane pri svojim stavovima, politička šteta po Hrvatsku možda bi se mogla očitovati u već najavljenoj opstrukciji hrvatskog ulaska u šengenski režim od nekih zemalja (osobito Mađarske i Slovenije). No budući da je to širi interes EU-a, vjerojatno ipak neće ozbiljnije naštetiti Hrvatskoj. Konačno, Grčka je unutar šengenskog režima, a svjedoci smo da, gotovo jednako kao i Srbija, bez nadzora propušta valove izbjeglica prema EU. Dakle, Hrvatska je načelno postupila pravilno, poglavito u nedostatku bilo kakve politike i mjera EU-a u ovoj situaciji, štoviše angažirala je sve svoje resurse i uglavnom funkcionira, usprkos početnom nesnalaženju i improvizacijama', odgovara Maldini.
Što se tiče potencijalne ekonomske štete, Milardović smatra da je netko u Vladi prije ovakve odluke, koju Milanović 'nije mogao sam donijeti', morao izračunati njene potencijalne štete i koristi. 'Dosadašnji prosječni priljev je oko 5.100 izbjeglica dnevno; za 30 dana to može biti 150 tisuća. Znači, trend se već može uočiti i netko je valjda radio projekcije. S aspekta teorije racionalnog izbora, možda je netko izračunao da će manja šteta biti privremeno zatvaranje granice u odnosu na potencijalnu štetu koja može nastati permanentnim povećanjem broja izbjeglica. To je jedino racionalno objašnjenje', kaže Milardović, postavljajući hipotetičko pitanje što ako EU bude htio da izbjeglice prezime u Hrvatskoj, ako se one zateknu kod nas godinu dana ili više?
Po njegovom mišljenju, bilo bi pametno da akteri sjednu za stol i pokušaju riješiti situaciju, jer će šteta inače biti obostrana.
