Pravobraniteljica za prava djece Ivana Milas-Klarić izjavila je Hini kako je dobro što se nije išlo na ograničenje prava žene na odluku o pobačaju.

Klarić smatra da je postojeći zakon dobar u dijelu koji se odnosi na reguliranje pobačaja, ali se slaže da ga je potrebno popraviti u pojedinim stvarima jer je riječ o propisu starom više desetljeća. No te se izmjene, napominje pravobraniteljica, ne bi trebale odnositi na dio zakona kojim se regulira sam pobačaj.

Po njezinom mišljenju potrebno je izmijeniti odredbe propisa kojima se reguliraju pojedini postupci medicinski potpomognute oplodnje s obzirom da je to pitanje uređeno posebnim zakonom. Također bi bilo dobro tehnički popraviti odredbe koje se tiču sankcija a koje su s obzirom na vrijeme iskazane u tadašnjim dinarima.

'To su međutim uvjetno rečeno samo tehnikalije, dok je u dijelu vezanom za pobačaj, riječ o jednoj modernoj regulaciji pobačaja bez obzira na protok vremena zbog čega postojeći zakon ne bi trebalo sadržajno mijenjati', zaključila je Milas-Klarić.

Aktivistkinja za ljudska prava Sanja Sarnavka kaže kako je joj se na prvi pogled čini da je Ustavni sud donio hrabru odluku, iako je još detaljno moraju proanalizirati pravne stručnjakinje iz udruga za ljudska prava.

'Na prvi pogled mi se čini da je ovo dosta hrabra odluka Ustavnog suda i jedan od boljih scenarija među onima koje smo 'crtali' prije nego je odluka predstavljena', izjavila je Sarnavka za Hinu. Smatra izvrsnim što je odluku donijelo 11 sudaca, sa samo jednim izdvojenim mišljenjem suca koji je, kaže, očito bio za zabranu pobačaja i proglašenje da pobačaj nije ljudsko pravo.

Sarnavka kaže kako je postajala bojazan da Ustavni sud neće ući u meritum te da će govoriti samo o formalnim stvarima vezanim uz zakon, no to se nije dogodilo.

Ustavni sud je, kaže, dobro prikazao iskustva dva europska suda (u Luxembourgu i Strasbourgu) i praksu u drugim zemljama, te posljedično donio zaključak po kojemu se tu sukobljavaju dva prava - prava nerođenog bića, začetog zametka, i pravo žene na privatnost i zaštitu privatnosti osobno i obiteljskog života.

'Ustavni sud je odlučio kako ostaje da je do 10 tjedna jače pravo žene, a da nakon desetog tjedna, kada prema medicinskim stručnjacima embrio postaje fetus, prevladava javni interes i treba predvidjeti kada će u iznimnim slučajevima pobačaj biti dopušten iza toga vremena (ugroženo zdravlje žene ili ploda)', kazala je.

'Ni mi koji se borimo za pravo na pobačaj ne mislimo da je pobačaj dobar, ali imamo apsurdnu situaciju u kojoj su oni koji žele zabranu pobačaja istodobno protiv spolnog odgoja u školama. Ono što je ključno, a i o tome je Ustavni sud dobro rekao, jest da u novi zakon treba o staviti jasne mehanizme edukacije, kako bi do neželjenih trudnoća dolazilo što rjeđe', kazala je Sarnavka.

Ginekolog Dubravko Lepušić, ujedno stručnjak koji je sudjelovao u izradi programa zdravstvenog odgoja u školama, kaže kako osobno ne bi mijenjao postojeći zakon jer on u dvije rečenice kaže sve bitno o reproduktivnim pravima žene.

Ističe kako u jednoj rečenici zakon govori kako je pravo žene na prekid trudnoće njezino osobno pravo, pravo izbora, a u drugoj da za to postoje ograničenja jedino u slučajevima kada je ugroženo zdravlje.

'Sramota je da u 21. stoljeću raspravljam o pravima žena, o reproduktivnim pravima koja su izborena teškom borbom žena početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, da same odlučuju o broju i razmaku rađanja djece', rekao je.

Reproduktivna prava žena su, prema konvenciji UN-a, ljudska prava, a o ljudskim pravima se ne raspravlja, kaže Lepušić i dodaje kako smo se već 'jednom osramotili pred svijetom raspisujući referendum o ljudskim pravima'.

Kaže i kako mu je drago da je Ustavni sud u svojoj odluci podržao da treba promovirati zdravstveni odgoj i educirati mlade, jer danas imamo nisku kulturu uzimanja kontracepcije i znanja o reprodukciji.