Ovaj samozatajni tech poduzetnik, katolik i liberalni konzervativac, koji se obogatio na digitalnim darovnim karticama (Smartbox), danas stoji iza projekta Périclès, političko-edukacijskog inkubatora kojemu je cilj stvoriti novu generaciju konzervativnih lidera, lokalnih dužnosnika i političkih stratega. Plan je ambiciozan - uložiti do 150 milijuna eura u razne projekte kojima se podupire borba protiv onoga što Stérin naziva 'dominacijom ljevice u institucijama' – od obrazovanja i medija do kulture i zakonodavstva, piše Politico u svojoj analizi.

Tihi saveznici krajnje desnice

Iako se deklarativno distancira od francuske krajnje desne stranke Nacionalno okupljanje (RN), koju vodi Marine Le Pen, Stérinova povezanost s njom je očita. Njegov bliski suradnik François Durvye, upravitelj njegova investicijskog fonda Otium Capital i suosnivač projekta Périclès, već godinama savjetuje Le Pen i njezina političkog nasljednika Jordana Bardellu. Prema navodima iz medija, Durvye je sa Stérinom 2023. pomogao kupiti nekretninu nedavno preminulom ocu čelnice RN-a, Jean-Marie Le Penu, što mnogi tumače kao jasan znak političkog savezništva.

Osim toga, Périclès nudi savjetodavne usluge RN-u u općinama u kojima ta stranka teško dolazi do glasova. Njihova ciljna skupina su lokalni dužnosnici koji dijele 'patriotske i kršćanske vrijednosti', a cijeli sustav podsjeća na američke konzervativne think tankove koji desetljećima oblikuju Republikansku stranku u SAD-u.

Od startup milijardera do političkog inženjera

Stérin je izgradio karijeru daleko od očiju javnosti i praktički ni iz čega. Počeo je u sektoru franšiza, a potom je stvorio digitalni sustav za prodaju darovnih kartica Smartbox te ubrzo postao europski lider u toj niši. Ovaj francuski milijarder, s adresom u Belgiji, svoje bogatstvo danas koristi za pokretanje poduzetničkih inkubatora, zaklada, ali i političkih programa.

Razočaran poreznom politikom tadašnjeg predsjednika Françoisa Hollandea, 2012. napušta Francusku i seli se u Belgiju, u kojoj slovi kao jedan od najbogatijih francuskih iseljenika. Sam priznaje da 'racionalno kalkulira s ljudima' - vodi tablice u Excelu o privatnim odnosima, a supruzi navodno šalje bodovne ocjene njihova braka – što samo pridonosi njegovu imidžu ekscentričnog, ali hladnokrvnog stratega.

Škola kadrova za novu desnicu

Projekt Périclès trenutačno okuplja više od 1800 sudionika, uključujući aspirante za gradonačelnike, komunikacijske savjetnike i ideologe konzervativnog pokreta. Cilj im je izgraditi paralelnu političku klasu sposobnu 'preuzeti institucije države kada dođe vrijeme za to'. Osim teorijskih znanja, programi uključuju posjete Mađarskoj – zemlji koju Stérin i njegovi istomišljenici vide kao model uspješne 'konzervativne rekonkviste'.

U programima se ne govori izravno o Nacionalnom okupljanju, no fokus je jasan: borba protiv migracija, 'woke kulture', islamizacije, radikalnog feminizma i lijevih ideologija. Sve se to nastoji učiniti kroz zakonske, institucionalne i kulturne promjene – dakle ne putem ulične mobilizacije, već kroz kadrovsko preuzimanje sustava.

Šire političke ambicije i zabrinutost u mainstreamu

Politička elita sumnjičavo promatra Stérinov rastući utjecaj. Kada je odbio svjedočiti pred parlamentarnim odborom o financiranju političkih stranaka, pojavile su se sumnje o neprijavljenom političkom financiranju. Zastupnici ljevice upozoravaju da se time krši temeljni princip francuske demokracije – stroga odvojenost novca i politike.

Ipak, mnogi iz konzervativnog tabora otvoreno surađuju sa Stérinom. Posljednji u nizu je senator Bruno Retailleau, čelnik desnog krila stranke Republikanci, koji je nedavno bio na ručku s njim i dobio izravnu ponudu za suradnju.

Europski kontekst: Mađarska, Italija, Njemačka…

Uspon Stérina uklapa se u širi europski trend – jačanje desnih i krajnje desnih političkih snaga koje sve češće povezuje ne samo slična ideologija, već i zajednička mreža donatora, strateških savjetnika i obrazovnih instituta. Slično kao što Viktor Orbán u Mađarskoj koristi zaklade za konsolidaciju moći, a Giorgia Meloni u Italiji promovira 'konzervativnu renesansu' kroz organizaciju Nazione Futura, tako i Stérin u Francuskoj gradi svoju verziju kulturnog osvajanja institucija.

Usporedbe s američkim multimilijunašima poput Petera Thiela ili donatora Donalda Trumpa nisu slučajne. Svi oni vjeruju da se politička budućnost oblikuje prije svega kadrovima, školovanjem ideološki pouzdanih elita i strateškim investicijama u civilno društvo.

Što ako krajnja desnica ipak pobijedi?

Ako Marine Le Pen (ili pak neki njezin nasljednik, u slučaju da joj zbog presude bude onemogućena kandidatura) pobijedi na predsjedničkim izborima 2027. – a prema anketama to više nije nemoguće – Stérinova će uloga postati još važnija. Neki ga već nazivaju 'ministrom bez portfelja', ideološkim mentorom iz sjene. Ulogu u izgradnji novog sustava tada ne bi igrala samo Nacionalna skupština ili vladini dužnosnici, već i armija savjetnika, kadrova i dužnosnika školovanih u Périclèsu.

No dok Stérin odbija istupati u javnosti i tvrdi da ne želi ući u politiku, njegov utjecaj tiho i odlučno raste – izvan dometa medija, ali sve dublje ukorijenjen u strukture vlasti koje se tek grade.