Godina 1966. pripada redu onih nakon kojih ništa više nije bilo isto - John Lennon upravo je proglasio Beatlese popularnijima od Isusa, sudarom sovjetske letjelice s Venerom ostvaren je prvi fizički kontakt kulture Zemljana s drugim planetom, krenulo je emitiranje 'Star Treka', Doorsi su snimili prvi album... Dinamičnost i snaga događaja nije bila ništa slabija ni između Dinarida i Jadrana - na 'ozbiljnijoj' strani povijesti spremali su se temelji Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika baveći se Hektorovićima, Kačićima i ostalim romantiziranim nacionalnim tekovinama, dok je u vedrijoj svakodnevici tehnologija ulazila u sve domove, Roboti su prepjevom njemačke (!) 'Marmor, Stein und Eisen Bricht' osvajali top liste, počinje objavljivanje Džuboksa, jednog od prvih rock magazina iza željezne zavjese, Ivica Percl predstavlja se kao domaći Bob Dylan... I da, ulicama je uzburkujući konzervativne duhove zavladala minica!

Sloboda
'Roditelji mi ne dopuštaju nikakvu slobodu. (...) Mislim da sa 16 godina sama mogu imati svoj, samo svoj privatni život, i to, između ostalog, svoj način odijevanja', pisala je mlada, ljuta Jugoslavenka redakciji Vjesnika 1966. godine. I nije bila jedina. Generacija baby boomera izmicala  je kontroli - na ulicama se pojavljuju traperice i piper moda (dva mladića šeću u kariranim pidžamama središtem Zagreba!), komentatori najozbiljnije raspravljaju može li dugokosi mladić biti član Saveza komunista, a od Plavog vjesnika čitatelji traže ukidanje povijesnih tema, ali i više stripova poput Tereze, mlade TV reporterke avanturističkog života. Čak je i Svemirko, simpatičan svemirski strip-mališan, lebdeći galaksijom naišao na kolegu s bitls frizurom!

U taj vrtlog promjena, u redovima mladih nazivanima oslobođenjem, a među starijima dekadencijom, uklopila se i minica. Već desetak godina ranije granica tjelesnosti izazvana je bikinijem koji je vrlo brzo prihvaćen kao glavna opcija ljetnog oblačenja na plaži (svakako poslušati pjesmu 'Bikini sa žutim tačkicama'). Minica je pak unijela pomutnju na planu svakodnevnog izgleda i ustaljenog procesa razvoja mode tijekom odrastanja. Naime, djevojčice, što je vidljivo i iz savjeta o šivanju, nosile su gotovo isključivo vrlo kratke suknjice, a ulaskom u pubertet očekivalo se sakrivanje dijela novostečenih karakteristika ženstvenosti. Određeni standard, uočljiv, recimo, na fotografijama mlade TV voditeljice u usponu Helge Vlahović, bila je suknja do polovice koljena. Paralelno sama ženska ljepota, bar iz vizure muškog dijela publike, mijenja oblike. U ženskoj reviji Svijet najozbiljnije se, uz angažman liječnika, raspravlja o temi uočenog fizičkog proljepšavanja Jugoslavenki, a zaključak je da uzrok valja tražiti u porastu standarda i boljoj prehrani. Teren za minicu je pripremljen.

Tramvaj, Rolling Stonesi i Nela
Prve informacije o minici javile su se 1965. godine, u isto vrijeme kada i pojava na svjetskoj modnoj sceni. VUS je prenosi riječi poznatog dizajnera Pierrea Cardina: 'Ove zime nosit ćete tako kratke suknje da će dosezati do mjesta gdje više nema manevarskog prostora za daljnje kraćenje.' Mlade Jugoslavenke impuls su jedva dočekale, a mediji bili toliko impresionirani fenomenom da su se donosili čak i pojedinačni izvještaji o pojavi djevojaka u mini suknjama u određenom gradu!

Prve minice nisu bile iz butika Mary Quant poput londonskih, već proizvod kućne radinosti kraćenja starije odjeće, na što su starci ludjeli. Pažnju su privlačile rubrike 'galerija suvremene omladine' s pričama poput one devetnaestogodišnje bolničarke Vesne Majer koja na pitanje o kulturnoj revoluciji u Kini odgovara da o njoj ne misli ništa jer politika je uopće ne zanima, ali radnu bijelu kutu krati do iznad koljena. Posljedično se javlja i rasprava o duševnom miru profesora jer sve veći broj učenica ignorira kute i radnu odjeću te dolazi na nastavu u minici.

Ankete o minicama otkrivale su podijeljenost. Izvjesna Branka Crnković iz Rijeke nije skratila suknje jer je muči kako se djevojke osjećaju kad uđu u tramvaj ili trolejbus. Potpuno suprotno, Zagrepčanka Jadranka Ševelj se hvali da je odmah dala napraviti minicu koju ne bi prestala nositi ni kad bi se tome protivio 'njezin momak', što, osim o modnoj liberalizaciji, svjedoči i o važnosti minice u procesu emancipacije. Kako je minica uzela maha, formiraju se i savjeti o gimnastičkim vježbama za koljena jer 'odviše jaka koljena djeluju neestetski, teško, ružno'. Osim prigovora, od starijih je gdjekad stizala i podrška. Tako Nela Eržišnik, glumica koja je jednako dobro nasmijavala Tita i Tuđmana, u jeku popularnosti minice izjavljuje da bi ona, da ponovno ima sedamnaest, išla van na plesnjak uz Rolling Stonese - u minici i čipkastim čarapama! Sve u svemu, čarobna godina, a nije mi poznato je li koji zabrinuti dušobrižnik objašnjenje potražio u rasporedu brojeva 966.