I dok većina hrvatskih političkih stranaka uključujući one najpopularnije u ispitivanjima javnog mnijenja HDZ i SDP, mogu samo kalkulirati o postotku glasova koje će dobiti na predstojećim parlamentarnim izborima, nekoliko stranaka nema razloga za brigu. One su već na saborskom pragu, a da pritom ne moraju osvojiti ni glas. To je najveći broj stranaka u osmočlanoj koaliciji okupljenoj oko HDZ-a kojom stranka Tomislava Karamarka izlazi na izbore. Među sedam preostalih stranaka jedino bi HSS samostalnim izbornim nastupom mogao doći do saborskog mandata u II. i eventualnoj još pokojoj izbornoj jedinici. Ostale bi stranke ove koalicije HSP AS, HSLS, HRAST, BUZ, HDS i ZDS teško izborile vlastite saborske mandate da im HDZ nije raketa-nosač. Pritom je pravo pitanje zašto HDZ koji već mjesecima uvjerljivo vodi u anketama ustrajava na ovoj koaliciji koja nema nikakav sinergijski učinak već će njezine članice dobiti mandate koje bi HDZ-u pripale samostalnim nastupom. U lipanjskom istraživanju političkih preferencija CRO-Demoskopa HDZ dobiva sigurnih 30,2% glasova ispitanih, dok cijela HDZ-ova koalicija ima 31,2%. To znači da njezine članice uživaju veće povjerenje birača kao samostalni politički akteri, nego li udruženi zajedno, a da HDZ-u dodaju tek jedan postotak glasova više. HDZ će nesumnjivo preskupo platiti ovakvu koaliciju, osobito u situaciji kada bi samostalno mogao pobijediti i SDP i vladajuću Kukuriku koaliciju.

I dok članice HDZ-ove koalicije mogu sigurno računati na parlamentarni status jer im ni preferencijsko glasovanje zbog svojih ograničenih dometa neće bitno ugroziti ulazak u Hrvatski sabor, sve ostale političke stranke osim onih s regionalnim biračkim utvrdama imaju razloga za zabrinutost. Izađe li Kukuriku koalicija u istom ili s laburistima u proširenom sastavu na izbore, stranke koje su osnovali bivši političari iz SDP-a i HNS-a vrlo će teško obnoviti parlamentarni status. OraH Mirele Holy u spomenutom ispitivanju popularnosti koalicija kao izbornih aktera sad je već ispod izbornog praga jer se spustio na 4,8% podrške, dok su reformisti Radimira Čačića stabilno na 1%. Novoosnovana stranka Ive Josipovića Naprijed Hrvatska! zasad ima podršku 3,6% birača uz tendenciju rasta. Da su izbori sljedeće nedjelje nitko od njih ne bi ušao u saborske klupe uz pitanje hoće li im to uspijeti za pola godine ili nešto više kada se održe izbori.

Vrlo teško, ne osmisle li drukčiji izborni nastup. A to je međusobno koaliranje. Hrvatski izborni model temeljen na razmjernom sustavu s deset velikih izbornih jedinica (uz dvije posebne) naoko potiče samostalne izlaske na izbore. No, izborni prag od 5% i nekoliko što novih, što dugogodišnjih stranaka koje 'plešu' oko tog postotka u pojedinim izbornim jedinicama, stimulira koaliranje. Posebice onih stranaka koje nemaju regionalne izborne utvrde kao IDS u Istri, HDSSB u Slavoniji i Baranji te novoosnovani Most nezavisnih lista u dijelu Dalmacije. Tom bi se popisu mogli pridružiti Milan Bandić i Radimir Čačić sa svojim strankama, ali je Bandićev rezultat na prošlim parlamentarnim izborima pokazao da pobjeda na lokalnim izborima ne jamči uspjeh i na izborima za Hrvatski sabor. Ista kušnja čeka i Čačićeve reformiste u III. izbornoj jedinici. Živi zid također nema izbornih utvrda te je u nešto boljoj poziciji od stranaka Mirele Holy i Ive Josipovića da se do izbora održi kao nacionalno prepoznatljiv izborni igrač. Hoće li zbog ovakve konfiguracije političkih snaga i pokušaja da se ne izgubi nezanemariv postotak glasova, biti formirana još jedna koalicija?

Ne izađe li IDS iz Kukuriku koalicije s namjerom da svoj nastup u VIII. izbornoj jedinici ojača Ivom Josipovićem, logično bi bilo da se sve izvankoalicijske stranke ovisno o svom ideološkom predznaku počnu okupljati s ciljem ulaska u Sabor i zastupanja interesa svojih birača. Pokušaj u tom pravcu napravile su stranke okupljene u bivši Savez za Hrvatsku i postigle sasvim solidan rezultat na prošlogodišnjim europskim izborima. No, ta se koalicija raspala i zasad nema naznaka da će se taj dio stranačkog spektra okupiti u novi savez. Je li se raspalo i savezništvo Mirele Holy i Ive Josipovića s prošlih predsjedničkih izbora? Računa li ozbiljno oboje političara na rad u budućem sazivu parlamenta, ne bi trebalo. Dapače. Jedino im izborna koalicija sada daje određene šanse da u većini izbornih jedinica računaju na saborske mandate.

Riječ je o sličnom biračkom tijelu koje se u međuvremenu reduciralo na realan broj. ORaH je svoj zenit doživio prošle jeseni neposredno uoči početka kampanje za predsjedničke izbore. I dok je tada Mirela Holy slobodno mogla i sama izaći na te izbore i na posve drukčiji način dinamizirati kampanju, sada je i njoj i Ivi Josipoviću puno potrebnije političko savezništvo nego li prije pola godine. ORaH su u međuvremenu napustili uglavnom svi koji su svojoj predsjednici zamjerili podršku Ivi Josipoviću na predsjedničkim izborima, dok bivši hrvatski predsjednik ide stopama bivšeg srbijanskog predsjednika Borisa Tadića koji je također nakon gubitka predsjedničkih izbora osnovao stranku i sudjelovao na parlamentarnim izborima. Tadiću je pritom uspjelo prijeći izborni prag i ući u parlament, ali Srbija ima i drukčiji izborni model i drukčiji odnos političkih snaga. Tko god misli raditi i surađivati u interesu birača dok je na vlasti, trebao bi to znati i dok je u oporbi. Domete hrvatskih političkih stranaka dobrim dijelom određuju njihovi koalicijski potencijali. Paradoksalno, velike stranke kojima koalicije ne trebaju iniciraju koaliranje, male stranke koje nikad ne bi ušle u parlament koaliranjem jedine dobivaju, a stranke tik do izbornog praga misle da ga mogu prijeći samostalno. Srećom, nakon paradoksa idu izbori.