Kusić napominje kako je to dokaz toga da je u Hrvatskoj na djelu ne samo gospodarska, već i moralna kriza. 'Razumljivo je i očekivano da slučajevi poput lažnih diploma, kupnje ispita i plagiranja diplomskih radova dovode u pitanje povjerenje građana u cijeli sustav visokog obrazovanja. Ti slučajevi potvrđuju da je u Hrvatskoj uz gospodarsku krizu već dugo na djelu i kriza morala kao posljedica relativiziranja čitavog sustava vrijednosti na kojima počiva naše društvo.

'Ne osjećaju krivnju ni kajanje'

U takvom ozračju pojedini ljudi smatraju da je u postizanju nekog cilja dozvoljeno koristiti sva sredstva i ne zamaraju se pitanjima je li njihov čin moralan ili ne i ugrožava li nekog drugog. Po svemu sudeći, ne vode brigu ni o posljedicama svojih postupaka, a posebno je zabrinjavajuće to što čak ni onda kad im se prijestup dokaže ne osjećaju krivnju i kajanje, već nalaze razna opravdanja', poručuje za tportal.
Smatra kako je riječ o refleksiji kriminala koji se posljednjih godina događao u državnim tijelima i tvrtkama te eroziji morala. Koliko god su takvi slučajevi u fokusu javnosti, smatra da je riječ o izdvojenim incidentima te da se stječe pogrešan dojam da se tu radi o raširenim pojavama 'temeljem čega se cijeli visokoobrazovni sustav proglašava korumpiranim jer je golema većina ispita i diploma stečena na pošten način'.

'Uvijek je opasno pogrešnim generaliziranjem dovoditi u pitanje institucije i sustave zbog prijestupa pojedinaca, međutim i sam sustav mora takve slučajeve na vrijeme prepoznati i sankcionirati vodeći računa o vlastitoj vjerodostojnosti i ugledu. Jer kad pojedinačni slučajevi prerastu u afere kojima se bave mediji i politika, tada je kasno, a šteta je već počinjena', zaključuje Kusić.

324149, 323948, 323905, 289886
'To je moralni i etički poremećaj'

Bjeliš je u osudi ovih koruptivnih radnji bio još oštriji, a oštar je i u obrani digniteta visokoobrazovnog sustava. 'Varanje na studijima prije svega je nemoralno ponašanje. Tko god vara, ne samo da vrijeđa one čije povjerenje je stekao ulaskom u studij, već prije svega ponižava sebe. To je dakle moralni i etički poremećaj nespojiv sa samim pripadanjem akademskoj zajednici. Koristi izraz 'opasan akademski poremećaj' koji, ne samo da je nespojiv s načelima akademizma, već ima i elemente koruptivnog ponašanja.

'Krivotvorenje diploma također je standardni kriminalni akt, kao i svako drugo krivotvorenje javnih dokumenata. Njime počinitelj pokazuje da, čak i ako je prošao kroz cijeli studij, nije dosegao vrline časti i intelektualnog poštenja koje je trebao i morati steći. Kad god netko nakon studija krene u korupciju i kriminal umjesto da bude uzor drugima, i visokoobrazovne institucije za to snose svoj dio odgovornosti, iako s druge strane svi znamo da ne postoji idealno društvo s isključivo časnim i poštenim građanima, kakva god da je njihova obrazovna razina. 'Sva ta prepisivanja, plagiranja, varanja i krivotvorenja u pravilu prije ili kasnije izađu na površinu, uglavnom su lako prepoznatljiva, spram njih se nije teško, uz malo odvažnosti, postaviti, osuditi ih i sankcionirati', kaže rektor Sveučilišta u Zagrebu.

Napominje da je teže dokučiti što je ispod površine, kakvi su korijeni takvih pojava. Što ih generira, što ih motivira?

'Ima li smisla biti kirurg, odvjetnik, pilot s lažnom diplomom?!'

'Ako netko s lažnom diplomom dobije posao i nakon toga mjesecima, ili čak godinama, radi a da pri tome nitko ništa neobično ne uočava, to bi moglo jednostavno značiti to da ona znanja i umijeća za koje bi takva diploma trebala biti dokazom nisu u toj radnoj sredini ni bila potrebna. Prije bi se moglo reći da je tada status koji nosi diploma važniji nego znanje koje se trebalo steći prije diplome.'

Pita se ima li potrebe da dirigent proučava diplomu violinista u svom orkestru. Ima li smisla biti kirurg, odvjetnik, pilot s lažnom diplomom. 'Ima ako nećete operirati, braniti na sudu, upravljati avionom, ako su vaše prevare drugih motiva, recimo onih koje je u Spielbergovu filmu 'Uhvati me ako možeš' imao genijalni mladi gospodin kojeg je odigrao Leonardo DiCaprio', uspoređuje.

Život u Hrvatskoj međutim nije filmska priča. 'U zemlji koju je jedan raniji ministar uvjeravao kako, eto samo što nije postala zemljom znanja, imamo zanimanja i poslove u kojima se status stječe znanjem i radom, i poslove u kojima se status i sve što uz njega ide stječe diplomom kao statusnim simbolom', nastavlja Bjeliš.

'Prepisivanje je maloumno i deplasirano samoponižavanje'

Osvrnuo se i na prepisivanje, tako čestu pojavu među studentima, 'grijeh' koji većina ni ne ubraja u tu kategoriju. 'Nisu te afere iste, neke su afere, a neke aferice. Možda sam u srednjoj prepisao školsku zadaću iz hrvatskog ili engleskog, pa možda je i to afera', rekao je nedavno šef oporbe Tomislav Karamarko žestoko braneći svog tajnika Milijana Brkića koji je plagirao diplomski rad.

'Kada se doista studira, krađe i prepisivanja više nisu snalaženje, već maloumno i deplasirano samoponižavanje, uz vrijeđanje onih koji nas kroz takve studije vode. Samobitno poštenje koje se kroz takve studije razvija čini nemogućim, ili barem minimalno vjerojatnim, svaki pokušaj prijevare, naročito trivijalne...'

Za kraj, jasno daje do znanja da je puno više onih koji se neće naći na stranicama crne kronike, onih koji časno obavljaju svoju ulogu i poziv učitelja, profesora, učenika i studenata.

'Imamo ih puno više nego što bi se moglo zaključiti na osnovi javnih istupa koji nas preplavljuju, takozvanih istražiteljskih medijskih napisa te prijekih i neprikosnovenih stigmatizacija nakon selektivnih instant analiza. Takvih su ljudi pune naše žive sredine, naše škole i naša sveučilišta. Njima nije u prvom planu pouzdati se ni u digitalne pretražitelje koji u djeliću sekunde otkriju tko je od koga što prepisao, niti u žbun koji u jedinstvenom prikazu vizualizira cjelokupnu hrvatsku znanost u svim smjerovima i dimenzijama. Uvijek mi je imponirala i nadalje će mi imponirati njihova uporna samozatajnost i trajne vrijednosti koje oni nose', poručuje.