Cijela srbijanska javnost trese se već danima; dio od smijeha, dio od straha. Razlog je nadasve banalan: Aleksandar Vučić, 'prvi potpredsjednik vlade', uskoro – kako stvari stoje – i prvi predsjednik vlade, naime, izvolio se oženiti drugi put. Jaka stvar, kazat ćete, vjenčavaju se ljudi pa što onda? I važniji su se ženili i više puta od njega; vrlo važno...
E, sve što je u nekoj vezi s građaninom Vučić Aleksandrom, u Srbiji dobiva razmjere povijesnih tektonskih potresa jer je on to tako naštelao i udesio, veliki meštar političkog marketinga i vlastite promidžbe. Kad se Aco naljuti i tresne vratima, otpadne kvaka pa moraju zvati šlosera, kaže najnovija urbana legenda (u koju ja ne vjerujem: tamo kod njega vrata su solidna i nikakve kvake ne otpadaju, njegovoj čuvenoj tjelesnoj snazi unatoč). To se onda razviče po cijeloj čaršiji putem tabloida i eto Srbiji zabave.
Ti isti tabloidi (u Srbiji ih zovu 'službene novine') koji će vam do u najneukusnije detalje razvlačiti privatne živote svake posvuduše i ostalih celeba, ne štedeći ni malu djecu, međutim, ni jednu jedinu riječ objavili nisu o Vučićevoj ženidbi, čak ni najneviniju neutralnu vijest; nisu ni glavni mediji, čak ni oni neskloni ovoj vlasti i Vučiću poput RTV B92 na koju se on stalno žali jer da ga tamo 'ne vole'. Očito je Previšnjim Reskriptom diskretno zapovjeđeno da se o tome ima šutjeti i kvit. Sa stanovitih internetskih portala netko je tu vijest smjesta uklonio, istom kad se pojavila.
Valovi Radio Mileve
Tu je, međutim, došlo do neplaniranog razvoja događaja po starom i oprobanom receptu da su u cara Trajana ušesa kozja. Beograd je oduvijek 'električna varoš' u kojoj se vijesti šire brzinom svjetlosti, a Radio Mileva je najpouzdaniji i najbrži elektronski medij u Srbiji. Naravno, dakle, da se odmah doznalo sve: da je Aco rastavljen od postelje i trpeze sa Ksenijom (prva supruga) već izvjesno vrijeme; da je sudska rastava završena (ne baš dva dana prije ove svadbe, kako pričaju pakosnici); da je mladenka iz Loznice (identitet ćemo vam uskratiti, nije ona kriva) i da je u skoro pa poodmakloj trudnoći (što danas i nije neka senzacija).
Sve se to dalo sakriti jednom neutralno intoniranom agencijskom viješću iz koje bi građani doznali da se nesporno najmoćniji čovjek u Srbiji oženio i mirna Bosna. Razne lokalne, čak i regionalne, novine takve male vijesti objavljuju kao normalne, sitnim slovima, uz praktične informacije o tome da tko je umro, kome se rodilo dijete i gdje neće biti struje ili vode. Da je to učinjeno, lako bi se dalo kontrolirati svaki medij koji bi se usudio ići u spomenute detalje. Ali ovaj pokušaj da se vijest udavi odmah i potpuno, postao je skandal.
Svemogući mladoženja
Zašto? Zato što je Aleksandar Vučić pokazao da može sve, pa čak i tako nešto. Bila je to demonstracija moći, besmislena i nepotrebna. Priče o 'zaštiti privatnosti' ne mogu proći kad je riječ o čovjeku koji ničiju privatnost ne poštuje: ti isti njegovi tabloidi objavljuju sve o Draganu Đilasu, predsjedniku Demokratske stranke i glavnom političkom protivniku Vučićevom, zaključno s najnovijim tračevima o nekoj košarkašici itd. Uostalom, ako je netko već tako značajna javna ličnost kao Vučić, onda i 'privatnost' ima svoje pristojne i zdravorazumske granice. Oženio se opet – pa što? Sretno mu bilo i molim. Ali javnost to treba znati.
Posljedice takve nezgrapnosti i teške ruke nastupile su odmah. Neka dvojica voditelja jutarnjeg programa RTV B92 (inače neduhoviti prostaci) požalila su se na internetu da ih je maknulo 'iz političkih razloga', jer da su se sprdali s famoznom svadbom. RTV B92 ograničio se na neutralno priopćenje o promjeni programske sheme iz razloga prazničnih, pa su 'na odmor' otišli još neki voditelji pored ove dvojice. Onda je Vučićeva Srpska napredna stranka uvrijeđeno priopćila da oni nikakve primjedbe imali nisu i zatražila da se ta dvojica vrate u program smjesta, a 'praznična shema' neka vidi što će. Tako smo se vratili u stara vremena kada smo o nekim stvarima tek iz demantija i 'raskrinkavanja' doznavali da ih je uopće bilo. Tabloidi šute i dalje, za njih taj događaj i prateće pojave ne postoje; tako je i najjednostavnije, kad čovjek pogleda. Čega nema u tabloidima – nije se ni desilo.
Cijela ova priča ne bi bila od značaja da njezine aktere ne poznamo dovoljno i dugo. Taj isti Vučić u svojemu svojstvu ministra informiranja 1998. – 2000. bio je krvnik nezavisnih medija u Srbiji i u poslove cenzorske razumije se vrlo dobro. Do 2008. bio je generalni tajnik Šešeljeve stranke koja se onda transsupstancijacijom pretvorila u Srpsku naprednu stranku. Ako kemičara upitate da što je doza, on će vam lijepo objasniti da je doza količina neke tvari pomnožena vremenom izloženosti toj tvari. Aca Vučić bio je izložen Voji Šešelju 18 godina; tvar je veoma toksična, a vrijeme izloženosti nije bilo kratko. Kad se takav netko čak i malo oklizne sa svojega 'europskog puta' na koji priseže svako malo, ima razloga za brigu.
