Hrast ne može rasti na kamenu. Preduvjet za uspješan rast hrasta crnike je dublji humus, a njega na dalmatinskom kršu osigurava alepski bor - zaštitni znak Dalmacije, isti onaj koji se, bez obzira na sve koristi koje osigurava svom okolišu, doživljava kao glavni krivac za širenje požara jer gori poput šibice i nadaleko 'ispaljuje' svoje zapaljene šiške. Na zgarištima, posoljenim morskom vodom iz kanadera, samoniknut će upravo alepski borovi, koji će uz ostalu vegetaciju zazelenjeti sadašnje crnilo već do iduće turističke sezone.   

'Cilj Hrvatskih šuma u obnovi opožarenih površina uvijek je bio postići autohtonu, mješovitu sastojinu (šumu), koja bi se sastojala od svih vrsta čije je to prirodno stanište – i raznih vrsta bora i hrasta crnike i hrasta medunca, bjelograbića itd. Međutim stabilna šuma zahtijeva stabilno tlo, koje nažalost na području krša nalazimo tek u fragmentima', kažu u Hrvatskim šumama.

Kako bi se stvorilo stabilno tlo, pojašnjavaju, potrebno je dopustiti pionirskim vrstama da odrade svoj posao, a takva vrsta je npr. alepski bor, koji se izvrsno pomlađuje nakon požara, izvrsno podnosi posolicu i ostale ekstremne klimatske uvjete.

Iz Hrvatskih šuma poručuju da šumarska struka složno i čvrsto stoji iza opravdanosti korištenja alepskog bora kao pionirske vrste, što je potvrđeno i u brojnim znanstvenim istraživanjima i radovima na tu temu.

Hrast raste pod krošnjom bora 

'Alepski bor je izrazito sredozemno drvo, a autohtonih nalazišta ima diljem Dalmacije. Njime je uspješno pošumljavan degradirani krš, a najvažnija mu je osobina ta što korijenjem zadržava tlo, njegova krošnja štiti tlo od isušivanja (ljeti) i erozija (zimi), odbacuje veliku količinu iglica koje popunjavaju škrape i golu površinu, a čijom se transformacijom stvaraju humus i šumsko tlo. Isto tako, pod zaštitom krošanja alepskog bora spontano se pojavljuje hrast crnika i druge sredozemne vrste koje tvore stabilnu klimatogenu šumsku zajednicu.

Istodobno takve šume zaustavljaju i sprečavaju eroziju, proizvode kisik, zadržavaju vodu, pročišćuju zrak, poboljšavaju kvalitetu tla, štite ga od prejake insolacije i općenito poboljšavaju klimatske uvjete, ispunjavajući one funkcije koje zovemo općekorisnim funkcijama šuma', nabrajaju u Hrvatskim šumama.

Podsjećaju da nažalost većina požara nastaje zbog ljudskog faktora, bilo zbog nemara i nepažnje prilikom obavljanja aktivnosti, bilo zbog loše namjere, kao i da se većina požara razvija na napuštenim i zapuštenim privatnim poljoprivrednim površinama koje su obrasle u makiju. 'Dodajmo tome i klimatske promjene koje izuzetno pogoduju razvoju požara i jasno je da su ispunjeni svi preduvjeti za njihov nastanak!', upozoravaju iz Hrvatskih šuma.

Iz te državne ustanove, od koje ministar Tolušić očekuje da bor dugoročno zamijeni hrastom crnikom, konstatiraju da, s obzirom na uvjete na koje stalno nailaze, pionirska vrsta zbog požara jednostavno ne može odraditi svoju primarnu funkciju – stvaranja uvjeta za uspješan rast ostalih vrsta.

'Nažalost, sve teže dočekujemo da prođe dovoljan broj godina, koliko je otprilike potrebno za taj proces konverzija u mješovite šume, jer su požari zbog klime i ponašanja ljudi postali sve učestaliji i razorniji. Jedini koji može nešto promijeniti je sam čovjek i njegovo ponašanje, odnosno odgovornost prema prirodi', zaključuju iz Hrvatskih šuma.

Drugim riječima, svaka sezona požara s uništenim alepskim borovima znači to da hrast na tom području nema nikakve šanse. Jedina nada veže se - i tu se krug zatvara - uz ulaganje u protupožarnu zaštitu, a time i zaštitu borovih šuma kako bi one dovoljno narasle i osigurale dovoljan sloj humusa za rast hrasta crnike.