Po čemu je SDP socijaldemokratska stranka? I koje su to vrijednosti, načela i politike koje jedna socijaldemokratska politička stranka promiče u svom djelovanju? Na koji pak način HDZ ostvaruje svoja uvjerenja temeljena na demokraciji i kršćanskim vrednotama, a koja ističe u vlastitu ideološkom profiliranju? Je li HNS istinska liberalna stranka i što znači biti laburist u Hrvatskoj? Ukratko, ponašaju li hrvatske političke stranke u skladu sa svojim ideološkim određenjima u nazivima i programima? Ili ih birači sve manje razlikuju kada je posrijedi upravljanje državnim poslovima i provedba javnih politika, posebice u gospodarstvu, zdravstvu, školstvu i socijalnoj skrbi? Ako etablirane stranke u Hrvatskoj postaju, osobito personalno i programski, sve sličnijima, postoji li šansa za nove političke igrače koji unaprijed odbacuju ideološko samodefiniranje i biračima nude svojevrsnu politiku bez ideologije i vođenje države isključivo na temelju rješavanja svakodnevnih potreba građana?

S obzirom da Hrvatsku sljedećih godinu i pol čekaju europski, predsjednički i parlamentarni izbori, odgovore na prethodna pitanja dobit ćemo veoma brzo. I doznati isplati li se politički u Hrvatskoj i dalje biti jasno na ljevici ili desnici ili će birači honorirati upravo one političare i stranke koja za sebe tvrde da nisu ni lijevo ni desno nego u centru ili svugdje pomalo. Političke ideologije poput socijaldemokracije, demokršćanstva, konzervativizma, liberalizma i ekologizma svojevrsni su svjetonazorski putokaz biračima u određivanju onoga što spaja njih kao ljude i građane i – njihove eventualne političke predstavnike. Ideologije, najkraće rečeno, nude skup misli i vrijednosti na temelju kojih njihovi promicatelji predlažu uređenje društva u najširem smislu, ali i donošenje krajnje konkretnih odluka koji se tiču svakodnevnog života od poreza i niza financijskih obveza građana do njihovih radnih, socijalnih i kulturnih prava.

Glasanje protiv 'onih drugih'

U svakoj su političkoj ideologiji u srži određene ideje. Za socijalizam je to jednakost, za konzervativizam tradicija i zajednica, za liberalizam sloboda i individualizam. I sve se te ideje u politici trebaju operacionalizirati u konkretne poteze. A to znači niže ili više poreze, različito oporezivanje najbogatijih, veće ulaganje u privatni ili društveni sektor, različita prava za pojedine skupine društva, fokusiranje na pojedince ili kolektiv, veću zaštitu rada ili kapitala i sl.

Može li se na temelju navedenih odrednica razlučiti razlika u dosadašnjem vođenju države od strane HDZ-a i SDP-a te njihovih koalicijskih partnera? Isključe li se njihove razlike ondje gdje ih je najlakše i politički najunosnije postaviti – odnos prema prošlosti, obitelji i društvu – gospodarska i socijalna politika dviju najjačih hrvatskih stranaka ne razlikuju se previše u očima birača. Pitanje je samo tko je u kojoj dionici odgovoran za aktualno stanje. Je li takva percepcija prilika za nove političke stranke u Hrvatskoj, poglavito one koje se udaljavaju od klasičnih podjela na lijeve i desne, ili će birači u ključnom trenutku ipak dati glas za one koje ideološki prepoznaju neovisno što mislili o njihovoj (ne)učinkovitosti? Jer – najvažnije je i dalje da ne pobijede 'njihovi'.

Treći put negdje i postoji

U ispitivanjima javnog mnijenja i SDP i HDZ daleko su od svojih najboljih rezultata te će čak i u slučaju pobjede njihovih sadašnjih koalicija, morati potražiti barem još nekog partnera za obnašanje vlasti. S druge strane, birači su među političkim strankama i koalicijama koje su se pojavile posljednjih mjeseci i godina podržali one koje su ideološki itekako prepoznatljive. Hrvatski laburisti, ORaH te Savez za Hrvatsku daju nedvojben odgovor kojem dijelu ideološkog spektra pripadaju. Za laburiste Dragutina Lesara to je jasno već iz naziva, ORaH je prema riječima svoje predsjednice Mirele Holy stranka zelene ljevice, dok je Savez za Hrvatsku nakon najuspješnijih dana HSP-a prva konkretna politička opcija desno od HDZ-a. Upravo među ove tri liste na predstojećim europskim izborima treba tražiti moguće članove Europskog parlamenta iz Hrvatske mimo koalicijskih lista na čelu s HDZ-om i SDP-om. Partnerstvo hrvatskog centra na čelu s novoosnovanim Nacionalnim forumom Nikice Gabrića te nedavno pokrenuti Novi val – stranka razvoja Ljube Jurčića dvije su političke opcije koje od starta zagovaraju drukčiji pristup osvajanja biračkog povjerenja. Izvan lijevo-desnih podjela, i to s fokusom na gospodarski razvoj. Međutim, hoće li uspjeti?

Primjeri država i stranaka poput Slovenije (Pozitivna Slovenija), Češke (ANO) i Italije (Građanski izbor) potvrđuju da se u veoma kratkom vremenu mogu etablirati i političke stranke koje biračima nude prije svega pragmatičan pristup u donošenju kolektivnih odluka stavljajući u središte svoga rada i programa gospodarske i socijalne teme. No, ovi primjeri pokazuju da su sve te stranke otpočetka, što samostalno što u percepciji birača, zauzele prepoznatljivo mjesto u ideološkom kontinuumu. Tako je Pozitivna Slovenija lijevi centar, a ANO i Građanski izbor su desni centar pri čemu su sve tri stranke dio ideološki širokih koalicija u svojim zemljama. To znači da političke stranke, htjele ili ne htjele, uvijek imaju ideološki profil ma koliko se trudile biti „neideološke“. Ne učine li to one same, to će za njih učiniti birači. Ili će ih jednostavno zanemariti kao neodlučne. Teško je zamisliti stranku bez ideologije, baš kao i politiku bez ideja.