Strane grupe i aktivisti za ljudska prava, koji kažu da je u Siriji od početka sukoba poginulo 7.000 ljudi; oko 2.000 pripadnika sigurnosnih službi te 5.000 oporbenih pristaša, odmah su osudili licemjerje gospođe Asad, piše BBC.

No njezin stav je nešto što zapravo uopće ne čudi. Zapravo, nikada se nije ni postavljalo pitanje hoće li ona učiniti nešto suprotno od toga. Čak i da nije sretna zbog onoga što se događa, ona neće moći učiniti ništa po tom pitanju.

'Pa čak i da mu je unutar četiri zida rekla da ne odobrava, mi o tome ne bismo ništa znali, budimo realni', kazao je za BBC Rime Allaf iz Chatham Housea, londonskog tink-tanka.

No u povijesti su postojali primjeri da su žene oštro osudile politiku svojih muževa.

U ranim 1990-ima Susana Higuchi okrenula je leđa svom suprugu, peruanskom predsjedniku Albertu Fujimori, prozvavši ga tiraninom. Njegov odgovor je bio zahtjev za rastavom braka i dodjela statusa prve dame njihovoj kćeri. Uz pomoć vojske je raspustio parlament i sudstvo. Higuchi nije uspjela u svojim nastojanjima da postane političarka, ali je zato 2009. njezin bivši suprug osuđen na 25 godina zatvora zbog kršenja ljudskih prava.

Higuchi bila velika inspiracija ženama, kaže dr. Jelke Boesten s Američkog instituta za mir u Washingtonu.

Postoje i kontrastni primjeri u Africi. Sally Mugabe je bila svjesna utjecaja koji je imala na svog supruga, zimbabveanskog predsjednika Roberta Mugabea, pa je on bio prilično suzdržan sve dok Sally nije umrla. Kada je oženio svoju drugu ženu Grace, sve se promijenilo, jer je i ona prihvatila neobičan način života koji se često veže za supruge vrlo bogatih autokratskih vođa.

No Grace nije imala političkog utjecaja na svog supruga, za razliku od Simone Gbagbo, supruge svrgnutog čelnika Obale Bjelokosti, Laurenta Gbagboa, koji čeka suđenje na Međunarodnom kaznenom sudu zbog četiri optužbe za zločine protiv čovječnosti.

Simone Gbagbo je bila militantnija verzija svoga muža, koji je kao političar bio pomalo prevrtljiv, ali ona je bila istinski tvrdolinijaš koji je koristio jezik kojim se ni sam Gbagbo nije služio, piše BBC.

Kolumnistica Yasmin Alibhai-Brown slaže se da su žene ponekad nepravedno osuđene, ali svatko tko stoji uz nečasnog čovjeka koji ima moć u potpunosti zaslužuje krivnju i kaznu.

Ona vjeruje da i u stvarnom životu postoje 'Ladies Macbeth', kao primjerice gospođa Mao, djelomično odgovorna za kulturnu revoluciju, ili Mira Marković, udovica Slobodana Miloševića, za koju se smatra da je imala odlučujući utjecaj na njega.

No i one žene koje samo šute zaslužuju osudu, smatra Yasmin Alibhai-Brown.

'Mi ne znamo jesu li one žrtve. Znam da im nije lako, ali ako se događa nešto poput ovoga u Siriji, za mene to je neoprostivo. Može biti da je Asma pod strašnim pritiskom, da joj je možda bilo rečeno da će, ukoliko to ne učini, biti u nevolji. Ali i Suzanne Mubarak, supruga bivšeg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka, i Asma su moćne žene. One nisu potlačene. Za razliku od supruge pokojnog libijskog čelnika Moamera Gadafija, koja nije bila prisutna u javnosti, druge su se željele predstaviti kao moderne arapske žene', kaže Alibhai-Brown.

'Ipak, i one dopuštaju da ih se ušutka kada treba govoriti ili djelovati', kazala je Alibhai-Brown.

'Najvećim vladarima u Osmanskom Carstvu uvijek su vrlo lako manipulirale njihove supruge ili majke, tako da je očito da žena može odigrati ulogu, ali otada smo otišli nekoliko koraka unatrag. Nemoguće je da su danas sve žene potlačene', zaključila je Alibhai-Brown.