U slučaju, pak, da sud oslobodi Glavaša, Šeksovo će svjedočenje, naravno, dobiti sudsku potvrdu kao istinito, no u tom će se slučaju u velikim problemima naći glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je inzistirao da progoni saborskog zastupnika Glavaša, piše Novi list

Da će Šeksovo svjedočenje izazvati ozbiljne reakcije i postati potencijalni problem za sud, bilo je jasno odmah nakon Šeksovog svjedočenja. Naime, osječki tužitelj Miroslav Kraljević ocijenio je da je Šeksov iskaz neistinit u dijelu u kojem je govorio o Glavaševim ovlastima 1991. godine.

Da mu primjedba ne prođe nezapaženo, Kraljević je još proglasio Šeksa četvrtim Glavaševim braniteljem, uz postojeće odvjetnike Antu Madunića, Veljka Miljevića i Dražena Matijevića, a dodao je i kako je evidentno da je Šeks pripremljen da što više pomogne Glavašu.

Sud nije unio u zapisnik te tužiteljeve ocjene, jer se radi o paušalnim ocjenama, ali je ostala zabilježena primjedba da je dio iskaza potpredsjednika Sabora potpuno neistinit. Kad bude donosio presudu, sud će morati analizirati sve iskaze, pa tako i Šeksov, a na koncu konca, ako osudi Glavaša, morat će objasniti zašto nije povjerovao iskazu potpredsjednika Sabora.

Razmatrajući u tom smjeru, sud bi sam Šeksov iskaz mogao shvatiti i kao poruku što bi vlast mogla smatrati prihvatljivom presudom, no baš je zato bila i važna impulzivna reakcija osječkog tužitelja Kraljevića.
U slučaju osude Glavaša, prilično je izvjesno da bi udarac jedino pretrpio Šeksov ugled, no potpredsjednik Sabora svejedno ne bi morao i kazneno odgovarati za davanje lažnog iskaza.

To kazneno djelo u Hrvatskoj se rijetko progoni, jer nije dovoljna samo konstatacija u sudskoj presudi da svjedok nije govorio istinu, već je potrebno i dokazati da je svjedok lagao s izravnom namjerom, znajući da ono što govori ne odgovara stvarnosti.

Dijelovi Šeksovog svjedočenja koji bi mogli biti podvrgnuti analizi u obrazloženju presude svakako su oni koji se odnose na famozni BOB i na Glavaševe ovlasti u inkriminirano vrijeme. Optužba tvrdi da je BOB proistekao iz zaštitne čete, te da je Glavaš bio njen faktički zapovjednik, a Šeks je ustvrdio da je BOB bio samo jedna »pravna fikcija«, nastala iz potrebe da se legaliziraju braniteljski statusi dragovoljaca s početka devedesetih, kad je jedina legalna vojska bila neprijateljski JNA. 

Iz upita tužitelja Kraljevića Šeksu, očito je da se tužiteljstvo podosta oslanja na publikaciju o osječkoj 160. brigadi, u kojoj se veliča Glavaševa uloga u obrani Osijeka, a BOB proziva Branimirovom osječkom bojnom, umjesto Bojnom osječkih branitelja. Dok su neki drugi svjedoci, uključujući samu autoricu publikacije, umanjivali faktografsku vrijednost te publikacije, Šeks ju je proglasio promidžbenim materijalom koji vrvi netočnostima svih vrsta.

Što je BOB bio, tko je njim zapovijedao i je li proistekao iz zaštitne čete, morat će na kraju odlučiti sud. Bojna osječkih branitelja ili Branimirova osječka bojna? Odgovor sudskog vijeća o BOB-u mogao bi tako Šeksu na obraz prilijepiti pljusku.

Što se tiče uloga Kriznih stožera i osoba koje su ih sačinjavale, Šeks je ustvrdio da je njegov ratni drug imao samo civilne ovlasti, uostalom kao i on sam. Te svoje tvrdnje potkrijepio je odlukama o osnivanju kriznih stožera. No, bez obzira što je u tim kriznim stožerima postojao i njihov vojni dio, Šeks je kategorički tvrdio da je bio isključivo politička osoba bez ikakvih vojnih nadležnosti, civil u vojnoj odori koji se bavio samo logističkim poslovima.

Zašto je onda u Kriznom stožeru njemu kao predsjedniku bio podređen i vojni zapovjednik regionalnih snaga? Zašto su onda on i Glavaš bili najodgovorniji ljudi obrane Osijeka koje je 'peta kolona' željela eliminirati? Šeks je ta pitanje ostavio nerazjašnjenim.

Ako je govorio istinu o dvojbenim stvarima, onda se mora priznati da je lojalniji ratnom drugu, nego svojoj stranci, koja se politički razišla s Glavaševim regionalnim pokretom. U svakom slučaju, Šeksov je iskaz dao priličan posao Županijskom sudu.