Jovan Šarac, zamjenik direktora Instituta za intelektualno vlasništvo BiH, za Anadolu Agency je istaknuo da je ranije bilo određenih inicijativa u tom smjeru, ali da se na kraju nije dogodilo ništa konkretno i da ćevapi, praktički, nisu dobili zaštitu. 'Ranije je bilo nekih inicijativa da se zaštite ćevapi kao 'brand', ali još uvijek nije formalno podnesen zahtjev za njegovu zaštitu. Do sada su u BiH zaštićena samo tri 'branda', uključujući cazinski med od kestena, koji karakterizira veliki udio peludnih zrnaca kestenova cvijeta, gračaničko keranje, što je posebna vrsta ručnog rada karakteristična za područje Gračanice', rekao je on.

Ćevapi postoje na ovim prostorima stotinama godina

Šarac napominje i da ćevapi na sličan način mogu biti zaštićeni kao poseban proizvod u kategoriji hrane i prehrambenih proizvoda jer su, kako kaže, 'ćevapi svojstveni ovim prostorima'.
'Imajući u vidu da se radi o tradicionalnim proizvodima u smislu pravne zaštite, ćevapi mogu biti zaštićeni kao geografske oznake, kao kolektivni žig ili kao žig garancije. Normalno je da se pokrenu inicijative o zaštiti ćevapa kao 'branda', jer oni postoje stotinama godina na ovim prostorima. Kao što sam kazao ranije, iako je bilo nekih inicijativa, ćevapi kao tradicionalni proizvod još uvijek nemaju zaštitu', istaknuo je Šarac.

On je precizirao da se ćevapi kao brend mogu zaštititi na osnovu geografske odrednice koja označava prostor na kojem se ćevapi proizvode i prodaju. 'U slučaju ćevapa, može mu se dati geografska odrednica, na primjer sarajevski ćevap. Ćevapi se proizvode na Balkanu i oni svugdje imaju neke svoje specifičnosti, i kao takav se može i zaštititi. Najvažnije je odrediti tu geografsku odrednicu da se ćevapi proizvode na određenom prostoru prema tradicionalnoj tehnologiji i tu više onda ne postoji opasnost da neko drugi dobije zaštitu', objasnio je on.

Zaštitom ćevapa povećava se konkurentnost u Evropi

Inače, dodjeljivanje oznake geografskog porijekla pridonosi većem značaju za postizanje višeg stupnja konkurentnosti i prepoznatljivosti na regionalnom i europskom tržištu. Stjecanjem tih prava omogućava se korisnicima zaštićenih oznaka bolji položaj na tržištu i veća konkurentnost kroz mogućnost pristupa međunarodnoj registraciji imena porijekla, reklamiranja proizvoda kao autohtonih i postizanja veće konkurentnosti upravo zbog prepoznatljivosti proizvoda kao takvih.

U tom smislu, Šarac smatra da je potrebno poduzeti nešto i pokrenuti inicijative kako bi se zaštitili ćevapi. Kako on napominje, zahtjev za zaštitu ćevapa može podnijeti određena udruga.
'Po našem zakonu zaštitu ćevapa mogu zatražiti neka udruženja, mislim kao na razini kolektiva, koja bi obuhvaćala proizvođače, a institucije lokalne samouprave, županija i Federacije BiH trebale bi pružiti pomoć u tome. Udruga bi tako podnijela zahtjev Institutu za intelektualno vlasništvo BiH. Mi smo samo javna ustanova koja vodi postupak i mi ne možemo pokrenuti zahtjev za zaštitu', kazao je Šarac, koji naglašava da je Institut kojem i sam pripada držao brojna predavanja o tom pitanju, ali da još uvijek nije podnesen formalni zahtjev za zaštitu ćevapa.

Hoće li ćevapi postati kao McDonald's?

Šarac dalje ističe kako bi se zaštitom ćevapa kao 'branda' uveo određeni standard koji bi se morao poštivati, napominjući kako to trenutno nije slučaj i da ćevapi nisu zaštićeni kao što je, kako kaže, McDonald's.
'U konkretnom smislu, zaštita ćevapa bi značila da nitko po toj određenoj tehnologiji, osim onih koji su članovi tog udruženja, ne bi mogao proizvoditi ćevape na taj način. Tu bi postojao jedan pravilnik po kojem bi se ćevapi proizvodili i koji bi odredio standard i samo oni koji bi ispunjavali uvjete mogli bi proizvoditi i prodavati ćevape pod tim nazivom. To je kao u slučaju McDonald'sa', objasnio je zamjenik direktora Instituta za intelektualno vlasništvo BiH.

'Kako bi se to uradilo, potrebno je izvršiti jedan elaborat, a to rade tehnolozi i stručnjaci za svoju oblast. Onda bi se odredila institucija koja bi vršila kontrolu kvalitete. To je jedan dug proces, ali mora se negdje početi', kazao je Šarac za AA.

Ćevapi su bosanski nacionalni specijalitet s roštilja i najpoznatiji bosanski 'brand' u inozemstvu. Postoje regionalne razlike u spravljanju i obliku ćevapa, a najpoznatiji su banjalučki, travnički i sarajevski ćevapi.

Travnički sir, janjski kajmak ili glamočki krumpir također nisu zaštićeni

Inače, osim ćevapa, postoje još mnogi poznati autohtoni domaći proizvodi u BiH kao što su travnički sir, janjski kajmak ili glamočki krumpir, ali još uvijek nitko nije pokrenuo inicijativu ili uvidio interes u tome da oni dobiju oznaku geografskog porijekla. Stručnjaci ipak upozoravaju da se u BiH ne obraća dovoljno pažnja na činjenicu da bi sutra neki od autohtonih bh. proizvoda, zbog neposjedovanja zaštitne oznake, mogao doći u situaciju da ih neko drugi zaštiti. Jedan takav slučaj se dogodio u regiji Balkana, odnosno spor između Slovenije i Hrvatske u vezi s tim čija je kranjska kobasica, a cijeli slučaj je završio pred Europskom komisijom.

Češka i Srbija u sporu zbog šljivovice

Sličan spor posojii i između Češke i Srbije, koji datira još iz 2007. godine kada je Češka u okvirima Europske unije (EU) kao proizvod geografskog porijekla zaštitila svoju vrstu rakije od šljive u Moravskoj, pod nazivom slivovice. U zemljama regije mnogo više pažnje pridaje se zaštiti proizvoda s oznakom zaštite geografskog porijekla.
Tako su u Srbiji zaštićeni sremski kulen, petrovska klobasa, užički goveđi pršut, leskovački domaći ajvar, futoški kupus, staroplaninski kačkavalj, fruškogorski lipov med, kladovski kavijar, leskovački roštilj, pirotski ćilim… U Hrvatskoj geografsku oznaku i ime geografskog porijekla imaju baranjski kulen, virovitička paprika, dalmatinski, drniški i krčki pršut, lički krumpir, meso zagorskog purana, poljički soparnik, ogulinski kiseli kupus, varaždinsko zelje te istarski pršut.