Dan nakon svečane prisege predsjednika Joea Bidena i potpredsjednice Kamale Harris pred američkim Kongresom reakcije se ne stišavaju. Analitičari veoma različito doživljavaju Bidenov inauguracijski govor, pa ga neki hvale kao energičan i sadržajno najbolji u povijesti američke demokracije dok drugi smatraju da je bio previše apstraktan, bez jasne poruke građanima i usto bez emocija.

'Ne slažem se s tezom da Biden nije poslao nikakvu poruku. Njegov govor bio je dobro napisan i veoma pametno sastavljen s obzirom na trenutak u kojem se Amerika danas nalazi. Predsjednik je sadržajno ukazao na sve ono što je važno, osvrnuo se na Trumpovu ostavštinu bez spominjanja njegova imena, zahvalio je bivšim predsjednicima koji su stajali iza njega poput stupova američke mainstream politike, obraćao se svim građanima i pritom bio izrazito uključiv', nabraja prof. Grbeša.

Pritom ne treba smetnuti s uma ni Bidenovu poznu dob - u studenom je napunio 78 godina - i golemo političko iskustvo.

'S obzirom na godine, Biden je dobro izvukao cijelu inauguraciju i sam govor. Mislim da je upravo njegovo iskustvo dalo tom govoru određeni touch prijekora i ljutnje, kao da poručuje: 'Zašto ste mi doveli Ameriku u ovo stanje?' Upravo je on, kao američki politički veteran, mogao to napraviti s pokrićem i potrebnom težinom da se njegova poruka uistinu čuje', napominje Grbeša.

Dakle mnogi Amerikanci danas lakše dišu, ali od 74 milijuna Trumpovih glasača vjerojatno je barem nekoliko milijuna onih u kojima trenutno ključa bijes zbog Bidenova promptnog obračuna s ostavštinom bivšeg predsjednika. Može li ostatak Amerike odahnuti, prijeti li još uvijek značajna opasnost od nemira i terorizma u SAD-u?

'Amerikanci definitivno mogu odahnuti u smislu opće atmosfere u društvu, povratka uljuđenosti i diskursa tolerancije, prekida onoga što je Biden nazvao uncivil war ili negrađanski, neljudski rat. Međutim dobar dio stanovnika neće odahnuti, a to su oni koji u Bidenu vide opasnost, nekog tko će ugroziti 'prave američke vrijednosti'', kaže Grbeša, potkrijepivši svoj zaključak rezultatima relevantnih istraživanja Pew Reseach Centra i YouGov-a.

Prema tim pokazateljima, za 80 posto republikanaca Bidenova izborna pobjeda predstavlja opasnost za njihov način života, a i nakon tragičnog upada Trumpovih pristaša u Kongres preko 60 posto republikanskih glasača i simpatizera smatra da su mu ukradeni izbori. Istovremeno, oko 50 posto republikanaca smatra da bi Trump i dalje trebao imati važnu ulogu u američkoj politici. I konačno, 54 posto Amerikanaca smatra da im najveća opasnost u ovom trenutku prijeti od - drugih Amerikanaca.

Od svih promjena koje bi rado vidjela u samom SAD-u, kao i u američkoj vanjskoj politici nakon Trumpa, prof. Grbeša izdvaja isti prioritet.

'S obzirom da je svijet u globalnoj krizi i distopijskom scenariju pandemije, važno je da se konačno krene u zajedničku borbu protiv Covida-19 i ekonomskih posljedica te globalne katastrofe. Važna je poruka da se kriza sustavno rješava, da se Amerika vraća kao partner te da će doprinijeti rješavanju problema koji više nisu u sferi apstraktne vanjske politike, nego je to za velik dio svjetske populacije doslovno pitanje života i smrti. Spoznaja da postoji zajednički fokus i snažna globalna suradnja donosi svojevrsnu utjehu i osjećaj olakšanja', rezonira Grbeša.

Biden cilja puno šire od obračuna s pandemijom, pa tako najavljuje djelovanje u smjeru jačanja koncepata zajedništva i pravde. Od svih američkih predsjednika, uključujući Baracka Obamu, najsnažnije se založio za iskorjenjivanje rasne nejednakosti. Analizirajući koliko je i kako to uopće provedivo, Grbeša podsjeća da je Trump zapravo bio tek posljedica već postojećih rasnih podjela u američkom društvu.

'Trump je izvukao na površinu, 'normalizirao' i potencirao stare diskurse nejednakosti i netrpeljivosti. On je dakle bio posljedica nečega što se dosta dugo valja u Americi. Pogledajte samo Stacey Abrams, novu demokratsku heroinu koja posljednjih 10 godina radi na tome da se na izborima u Georgiji čuje i glas Afroamerikanaca. Nadalje, CNN je jučer neprestano veličao činjenicu da mala djeca u Americi više neće znati za svijet u kojem žena nije bila potpredsjednica. Njima je svijet - Amerika. A u takvoj Americi, koja u mnogočemu kaska za svijetom, za njih je revolucionarno to da žena postaje zamjenica predsjednika i oni su zbog toga izvan sebe od sreće, dok žene u ostatku svijeta pod redovno obavljaju najviše političke funkcije', konstatira Grbeša.

Dodaje da Bidenu neće biti lako suštinski promijeniti Ameriku, ali izrazito veliku ulogu odigrat će već i sam novi diskurs, prezentirajući odnose moći koji se reflektiraju u jeziku.

Naravno, uz sve svoje probleme, Amerika je vrhunska demokracija, s vrlo jakim institucijama koje ne ovise o pojedincima i ne mogu pasti pod njihovim pritiscima. Pokazalo se to i u aktualnoj ili netom prevladanoj krizi nakon predsjedničkih izbora koja je kulminirala 6. siječnja. 'Što bi bilo da je ijedan sudac ili javni dužnosnik u tom procesu pokleknuo pod Trumpovim pritiscima te mu dao formalnog povoda da mobilizira mase?', ističe Grbeša, pitajući se što bi se eventualno dogodilo u Hrvatskoj u slučaju sličnih pritisaka.

Demokratske institucije, slaže se profesorica, grade se i učvršćuju desetljećima, pa i stoljećima, no to što je Hrvatska relativno mlada demokracija ne znači da se u protekla tri desetljeća i ovdje nije moglo napraviti puno više. Pritom ukazuje na primjer Singapura, koji je 1960-ih bio doslovno močvara, a danas je gospodarsko čudo. 'Oni su 30 svojih godina potrošili na stvaranje gospodarskog čuda, a mi se 30 godina od samostalnosti bavimo Banijom i Banovinom. Isto je s razvojem institucija, bavimo se glupostima umjesto suštinskim stvarima', kaže Grbeša.

Nadalje, skeptična je prema najavama iz američkih mainstream medija da će Trump osnovati političku stranku, navodno 'Patriot Party', čime bi mogao nepovratno uništiti Republikansku stranku.

'Mislim da se to neće dogoditi. Ne znam puno primjera da su se te najave kako će netko upravljati iz sjene nakon što je izgubio političku moć zaista ostvarile, a u slučaju Trumpa smatram da će njegova moć sada naglo pasti. Međutim, šerif odlazi, ali ostaje njegov narativ i ne treba smetnuti s uma to da postoje drugi političari koji mogu zajahati taj val straha Amerikanaca, uvjerenih da je odlaskom Trumpa Amerika u velikoj opasnosti. E sad, hoće li netko uspjeti kapitalizirati taj narativ - to je veće pitanje i od samog Trumpa. Mislim da cijeli taj pokret može utjeloviti netko drugi', ocjenjuje Grbeša.

Ostaje, dakako, vidjeti kako će se sama Republikanska stranka postaviti prema Trumpu te hoće li u Senatu izglasati njegov opoziv i zabraniti mu kandidiranje za državne funkcije. Pitanje je, u konačnici, hoće li se i demokrati u Kongresu usuditi ukinuti mehanizam filibustera, koji tehnički osujećuje njihovu potpunu kontrolu i provedbu svih Bidenovih politika.

'Nisam sigurna da će demokrati poduzimati takve strukturne promjene. Recimo, republikancima je jako važan bio odnos snaga na Vrhovnom sudu, pa je i Trump inzistirao na tezi da će demokrati proširiti sastav suda i time vratiti prevlast liberalnih sudaca. Demokrati sada drže stupove moći - osim sudske - ali moraju voditi računa o Trumpovim biračima. Među tim biračima postoji velik strah i nisu svi oni koji su glasali za bivšeg predsjednika 'luđaci', kako ih se voli prikazivati u dijelu javnog prostora. Dio njih povjerovao je u njegovu priču o spašavanju radničke klase, podržavali su njegove ekonomske politike, a mnogi se Amerikanci osjećaju poniženi i isključeni zbog intelektualnog dociranja kakvo prakticira dio vladajućih demokrata. Kad se netko prema njima postavi al pari, kao jedan od njih, govoreći njihovim jezikom, kako je to učinio Trump, lako ih je mobilizirati. Velik problem liberalnog establišmenta je u tome što tretira konzervativne birače kao manje vrijedne, odnosi se podcjenjivački prema njima, a to samo hrani frustraciju koju netko poput Trumpa može lako mobilizirati', upozorava Grbeša.

Objašnjava da republikanskim glasačima ništa ne znači to što im se život u Trumpovu mandatu nije ni najmanje poboljšao.

'Dio onih koji su 2016. glasali za njega sada to nisu učinili, shvatili su da njegov način upravljanja ne vodi nikamo. Ali pitanje istine u politici je varljivo – ljudi koji su u svom ideološkom balonu sve manje su u stanju prihvatiti dokaze i činjenice koji im govore suprotno od onoga u što oni vjeruju. To dodatno pojačavaju društvene mreže i mainstream mediji. U tom smislu je taj grozan događaj 6. siječnja, zbog toga što se radilo o gotovo filmskom udaru na demokraciju, demokratske procedure i institucije, pomogao razotkriti Trumpa te osvijestiti dio republikanskih političara i njihovih glasača, pomažući da on ipak nestane s političke pozornice', zaključuje Grbeša.