Ako se uskoro ne pojavi, policija će krenuti u potragu za velikim gazdom koji je još do jučer, opći je dojam bio, držao u šaci cijelu Hrvatsku. Koje su sada opcije pred policijom?

Odvjetnik Goran Mikuličić objašnjava nam da ako se optuženika ne može pronaći na adresi na kojoj je prijavljen, tada se najprije raspisuje lokalna potraga i traži se od policije da provjeri gdje se nalazi.

'Ako policija utvrdi da se tražena osoba nalazi u inozemstvu, tada se može raspisati potjernica koja se distribuira bilo putem europskog pravosudnog sustava, ako se nalazi u Europi, odnosno Europskoj uniji, bilo putem Interpola ako postoji sumnja da se nalazi izvan Europske unije', navodi Mikuličić kakva je procedura.

Kako je Velika Britanija još uvijek članica Europske unije, proces ne bi trebao biti puno kompliciraniji od situacije da je Ivica Todorić negdje u Hrvatskoj, samo što posao ne odrađuje hrvatska, nego britanska policija. Naravno, pod uvjetom da su medijski izvještaji točni i da se posrnuli tajkun zaista nalazi u egzilu u Londonu.

Više o uhićenjima zbog propasti Agrokora pročitajte u tekstovima:

>>>Sve što znamo i ne znamo o akciji Agrokor: Tko je uhićen i gdje su Todorići?

>>>Petnaest osumnjičenih: Pročitajte kompletan DORH-ov popis za uhićenje i pretres

>>>Evo za što sve sumnjiče Ivicu Todorića: Od 2006. lažirao izvješća, skrivao dugove, muljao s mjenicama...

Mikuličić tvrdi da ako se okrivljenik locira u Europskoj uniji, onda ga je ta zemlja Europske unije dužna uhititi i transferirati.

Sve se obavlja u okviru europskog uhidbenog naloga (EUN) i tu nema posebnog izručenja, nego je riječ o predaji. Dakle postupa se automatski, bez proučavanja dokumentacije.

No da u realnosti ne ide sve tako glatko kako to izgleda u teoriji, pokazao nam je slučaj Zsolta Hernadija, predsjednika Uprave MOL-a, kojeg je Hrvatska tražila zbog sumnje da je podmitio bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera s pet milijuna eura. Mađarska ga je odbila izručiti nakon što je izvela neviđenu pravosudnu vratolomiju. Ima li Todorić tako jakog pokrovitelja, pokazat će se vrlo brzo.

Nekadašnji glavni državni odvjetnik Krunislav Olujić kaže da europski uhidbeni nalog među državama članicama Europske unije gotovo savršeno funkcionira, osim u tom slučaju Hernadi. Zato se može očekivati da će Todorić pokušati odigrati na kartu političkog progona i tako spriječiti izručenje ili u najmanju ruku odugovlačiti dok ne vidi u kojem smjeru ide proces. Uostalom, nešto slično je izjavila i njegova odvjetnica, a o političkom progonu je preko bloga s kojeg se obraća javnosti progovarao posljednjih dana i sam Todorić.

Nekadašnja ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt kaže da je moguće da Todorić zatraži politički azil jer smatra da je suočen s političkim progonom. Tada je, objašnjava, na zemlji udomiteljici da procijeni je li riječ o političkom progonu ili nečem drugom. Naglašava da Hrvatska nije na listi zemalja u kojoj postoji politički progon tako da je teško vjerovati da bi mu upalio takav pokušaj. Na kraju krajeva, Hrvatska je zemlja Europska unije, kako je to šaljivo primijetio Olujić, koja je uspješno apsolvirala famozno Poglavlje 23 pregovora s Europskom unijom o temeljnim pravima i slobodama.

Također je teško očekivati, ali danas više ništa ne zvuči nemoguće, to da će se Todorić suočen s nedostatkom opcija zaputiti u neku od ambasada egzotičnih zemalja po uzoru na Juliana Assangea, za koju je uvjeren da bi mu mogla garantirati zaštitu od izručenja u Hrvatsku i tamo se nastaniti dok ne prođe opasnost. Treba spomenuti i to da se Velika Britanija nalazi u postupku izlaska iz Europske unije, u procesu takozvanog Brexita, koji ne bi trebao utjecati na provođenje europskog uhidbenog naloga, uvjeravaju nas naši sugovornici, ali ne treba isključiti mogućnost da se nešto i tu zakomplicira.

Predsjednik saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor Orsat Miljenić je u intervjuu za Novi list u nedjelju kazao da ako protiv hrvatskog državljanina krene kazneni postupak za ozbiljno kazneno djelo, u vrlo malo država na svijetu on može izbjeći izručenje, s čime se slaže i Škare Ožbolt.

Osim Velike Britanije, u medijima se Todorića, otkada mu se gubi trag, smještalo i u Beograd, što nije čudo s obzirom na to da mu je snaha, Milica Mihajlović, iz Srbije, tamo ima brojne poslove, a poznate su i njegove vrlo srdačne i prijateljske veze s Miroslavom Miškovićem, koji uzgred rečeno ima problema sa srpskim pravosuđem.

Škare Ožbolt kaže da sa Srbijom i drugim zemljama bivše Jugoslavije postoje bilateralni sporazumi koji reguliraju pitanja izručenja bjegunaca. Takvi sporazumi na bilateralnoj razini se potpisuju i s drugim zemljama svijeta, ali normalno je da se ne mogu sa svima potpisati. Razne su varijante takvih sporazuma, od razmjene informacija, preko predaje dokumenata, do izručenja ili drugih oblika suradnje...

'Baš takav sporazum ide potpisati u srijedu u Rusiju glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan', znakovito je podsjetila Škare Ožbolt.

Ako se okrivljenika locira u nekoj zemlji izvan Europske unije, tada postoje i konvencije o međusobnom izručenju povodom potjernice.

Odvjetnik Mikuličić nam objašnjava da tada zemlja u kojoj se nalazi okrivljenik ispituje postoje li zaista razlozi za uhićenje, a potom obavijesti zemlju čiji je državljanin uhićen i traži podatke o tome za kakvo se kazneno djelo sumnjiči…

'Ako se dogodi da to kazneno djelo nije i kazneno djelo zemlje u kojoj se našao, tada obično ne dolazi do izručenja. Ako jest, obično dolazi. To je daljnja procedura koja može dugo trajati', kaže nam Mikuličić.

Za kapetana Dragana to je trajalo dugo jer je poduzeo sve moguće radnje da ne dođe do izručenja, a on je bio državljanin Australije, što je dodatni faktor koji je sve produljio. No kako nam je kazala Škare Ožbolt, i izručenje Antuna Gudelja iz Australije također je trajalo sedam godina. Miroslav Kutle i Branimir Glavaš su se od hrvatskog pravosuđa sklonili u Bosnu i Hercegovinu. Izbjegli su izručenje jer su imali državljanstvo te zemlje, ali im je tamo suđeno.