Karl Friston puši, ne koristi društvene mreže, nema čak ni mobitel, ali u među neuroznanstvenicima teško da mu ima ravna. Njegovi generativni modeli koriste se znanjima iz fizike, posebno radovima Richarda Feynmana, i pokušavaju shvatiti matematičku strukturu fenomena - u ovom slučaju pandemije - te razumjeti uzroke onoga što se promatra.

Prije no što ih je upotrijebio za praćenje pandemije, generativne metode koristile su se za upravljanje mobilnim telefonima i nuklearnim centralama. U neurobiologiji se to naziva dinamičkim kauzalnim modelom (DCM); stanje mozga ne može se izravno vidjeti, ali se možemo zaključiti prema podacima o njegovu snimanju.

'Bez obzira govorite li o pandemiji ili o mozgu, suštinski problem je isti - pokušavate razumjeti složen sustav koji se s vremenom mijenja', objašnjava Friston u razgovoru za The Guardian. 'U tom smislu ne radim ništa novo. Podatke generiraju pacijenti, a ne neuroni, ali sve u svemu, to je samo još jedan dan u uredu.'

A Fristonovi proračuni govorili su da će najveći pritisak na londonske bolnice biti 5. travnja, da će se najviše smrtnih slučajeva zabilježiti pet dana kasnije, kao i da neće doći do prebukiranja odjela za intenzivnu skrb. Predvidio je poboljšanje situacije do 8. svibnja. I svi su se proračuni pokazali točnih do u dan, dva razlike.

Njegov model bavio se i predviđanjem drugog vala pandemije. Ono što će se događati u nekoliko narednih tjedana neće imati velikog utjecaja na razvoj pandemije. Stanovništvo je, smatra Friston, donekle zaštićeno imunitetom stečenim tijekom prvog vala.

No brine ga to da bi se drugi val mogao pojaviti za nekoliko mjeseci, kad oslabi taj stečeni kolektivni imunitet, ma koliki on sada bio.

'Možemo testirati niz hipoteza, temeljenih na vrlo kratkom trajanju imuniteta - kao i kod obične prehlade - sve do imuniteta koji traje desetljećima. Za svako trajanje možemo izračunati vjerojatnost da će se pojaviti drugi val i kada', kaže Friston.

Još je rano za konkretne izračune koji će se sljedećih dana obogatiti novim podacima o postojanju imuniteta, dobivenih pouzdanim testovima na antitijela.

'Sad imamo priliku izraditi protokol za testiranje i praćenje prije tog pretpostavljenog drugog vala', kaže Friston. Odradi li se taj posao kako treba, smatra on, taj bi se val mogao odgoditi za vrijeme u kojom će načini suočavanja s pandemijom biti kvalitetniji nego u vrijeme pojave bolesti.

Fristonovim modelima uspoređivane su i reakcije pojedinih vlada. Htjelo se vidjeti zašto je smrtnost u Njemačkoj toliko manja nego u Velikoj Britaniji. Dobiveni podaci su, najblaže rečeno, zanimljivi.

'Izgleda da niska stopa njemačke smrtnosti nije zbog njihovog vrhunskog testiranja, već činjenice da se prosječni Nijemac rjeđe zarazi i umre od prosječnog Britanca. Zašto? Čini se da Njemačka ima imunološku 'tamnu materiju', ljude koji nisu osjetljivi na infekciju, možda zato što su geografski izolirani ili imaju neku prirodnu otpornost', otkriva Friston. 'To je poput tamne materije u svemiru: ne možemo je vidjeti, ali znamo da ona mora biti tu da bi objasnila ono što možemo vidjeti.'

Iz toga Friston izvlači zaključak da bi ciljano testiranje onih s visokim rizikom izloženosti zarazi mogao biti bolji pristup od neselektivnog testiranja čitave populacije.