'Poštovani. U ponedjeljak 11. 4. premijer Aleksandar Vučić otvara dio autoputa u Grdelici. Obavezni ste u 11:30 doći ispred prostorija Općinskog odbora SNS Vlasotince. Odlazak je organiziran autobusom. Dobit ćete sendvič i 1000 dinara (oko 70 kuna, op.a.).' Ovako izgleda sadržaj SMS poruke odaslane članstvu Srpske napredne stranke u gradiću Vlasotince na jugu Srbije, uoči dolaska Vučića na otvorenje pet kilometara duge dionice autoceste prema Makedoniji i Grčkoj, na kojoj različite vlasti u Srbiji, kilometar po kilometar, već godinama zgrću predizborne bodove u finišu kampanja.

Ilustracija je to najbolnije točke srpske političke stvarnosti, već dobro poznata kroz slučaj botova – internetskih agitatora instruiranih od stranačkih timova koji za sendvič i sitnu naknadu hvale vlast ispod članaka na vodećim srpskim portalima. Godine 'botovanja' dovele su do potpune devalvacije individualnih sloboda, pa su danas devet eura i sendvič dovoljna garancija za glas, kod težih slučajeva treba srediti posao u javnoj upravi, a one koji i nakon toga pružaju otpor, naprosto treba anestezirati ili razvodniti.

Srpski premijer zabacio je lopatu za početak radova na izgradnji Ikee u Bubanj Potoku

Vučić je u tome i uspio, koristeći beskrupuloznu, ali vrlo pragmatičnu strategiju koja, ma koliko se srpski premijer trudio odreći 'grijeha mladosti', neodoljivo podsjeća na dane vladavine Slobodana Miloševića. Bombastični infrastrukturni spektakli, od spomenutog cirkusa na autocesti do lopatanja na početku izgradnje Ikee na beogradskoj periferiji, imaju za cilj uvjeriti građane da Vlada rastura na ekonomskom polju. Niz pomirljivih sastanaka s političarima iz regije predstava su, pak, za strance. Njih treba uvjeriti da je jedino Vučićeva vlast jamac stabilnosti države, koja se na konto europskih integracija konačno odrekla Kosova i našla savršen spin da to izbjegne direktno reći narodu.

Treći stup taktike – korištenje tabloida za prljave poslove, a ozbiljnijih medija za bildanje reputacije 'velikog vođe', brušen još u vremenima kad je Vučić bio ministar informiranja u Miloševićevoj vladi, u aktualnoj kampanji dobio je novu dimenziju. Stradao je tako i hrvatski PR guru Krešimir Macan, koji na ovim izborima ima tu nesreću savjetovati Demokratsku stranku, nekad nositelja građanske opcije, a danas tek jednu od opozicijskih stranaka koje se tuku oko cenzusa. No dok je Macana kao 'Tuđmanovog propagandista' denuncirao vođin omiljeni tabloid Informer, a Vučić samo udario glazuru, sam premijer se puno više posvetio umrtvljavanju istraživačkih novinara. Dao je raskošne intervjue za Krik i Insajder, s ciljem prikazivanja da su u Srbiji svi mediji slobodni, osim kad kažnjavaju novinarke zbog krivo postavljenih pitanja premijeru.

Frontwoman Zavetnika, Milica Đurđević, u akciji

Outsourcanje rusofilije i kontroliranje Šešelja

Ipak, najveći kuriozitet aktualne kampanje jest konstruiranje ad-hoc strančica za otkidanje malih komada glasačkog tijela potencijalnim protivnicima naprednjaka, prije svega na desnici. Trik je oproban već na prošlim izborima, kad su pojedine liste registrirane kao manjinske, kako bi zahvaljujući nižem cenzusu lakše ušle u parlament. U aktualnoj kampanji predano je čak 30 izbornih lista, među kojima je bilo i nekoliko onih koje su se lažno izdavale kao zastupnici interesa ruske nacionalne manjine, udarajući na proruski sentiment u nadi da bi otkinule poneki glas od Srpske radikalne stranke ili bloka DSS-Dveri. Dio njih nije uspio skupiti dovoljno potpisa, ili su im liste odbačene. Neke su se, međutim, uspjele naći među 20 koje ulaze u izbornu utrku, poput Zavetnika, pokreta koji u prvi plan istura mlade i zgođušne kandidatkinje, a zalaže se za ulazak Srbije u uniju BRICS.

'Broj izbornih lista govori da veliki broj aktera želi sudjelovati u izbornoj utrci, iako u Srbiji postoji tek nekoliko stranaka koje mogu preskočiti izborni prag. Otuda je jasno da je riječ o ozbiljnom izbornom inženjeringu. Izborni sustav, prije svega nepostojanje stupnjevanog izbornog praga za koalicije i pravila o prirodnom pragu za stranke nacionalnih manjina, omogućava široke koalicije stranaka i pokreta, kao i formiranje 'fiktivnih' manjinskih stranaka. Većina tih listi nema nikakve šanse prijeći izborni prag i one služe za odvlačenje određenog broja birača, te povećanje broja tzv. 'bačenih glasova'. Od toga bi najviše profitirala stranka s najviše glasova, čime bi u preračunu dobili znatno veći postotak mandata od postotka glasova, što je SNS već izveo na prošlim izborima', za tportal komentira Boban Stojanović, znanstveni suradnik s Fakulteta političkih znanosti u Beogradu.

Najveće natezanje oko bačenih i otkinutih glasova odvija se upravo na desnici, prirodnoj poziciji vladajuće SNS, čija lista 'Srbija pobjeđuje' prema predizbornim istraživanjima dominira s gotovo 50-postotnom podrškom. Po šansama za ulazak u parlament na desnom opozicijskom polu prednjače blok DSS-Dveri, srpska verzija Hrasta predvođena Sandom Rašković Ivić (kći Jovana Raškovića, prvog vođe Srba u Hrvatskoj) te Srpska radikalna stranka, 'zli blizanac' aktualne vlasti iz čije šizme je i nastala Vučićeva stranka. Osokoljen sramotnim trijumfom nad Haaškim sudom, Šešelj šparta Srbijom prosipajući uvredljivi šovinistički populizam, koji ga sigurno drži s pozitivne strane cenzusa. Koliko on realno može naškoditi Vučiću?

'Djeluje da sukob između njih dvojice zaista nije ozbiljan. Vučić je preživio čak i oslobađajuću presudu svog bivšeg vizionara i političkog oca. Iskontrolirao je efekt povratka Šešelja iz Haaga, ali i njegova vraćanja u politički život. I sam Šešelj govori da puno više zamjera predsjedniku Tomislavu Nikoliću nego Aleksandru Vučiću. Kao i da je suradnja s Vučićem moguća ako bi se on odrekao EU. No koalicija njih dvojice u ovom trenutku ipak se čini nemogućom, jer bi Vučić bez podrške EU brzo doživio slom u unutarnjoj politici', ocjenjuje Stojanović.

Добар разговор са @KolindaGK о српско-хрватским односима. Верујем да ћемо и убудуће развијати добросусетске односе pic.twitter.com/l3tDE2t8zy

— Александар Вучић (@SerbianPM) April 12, 2016

Vanjskopolitičke igrarije i umrtvljena opozicija

Daleko više pozornosti u kampanji Vučić je posvetio vanjskoj politici. S jedne strane, lukavo je odigrao igru s predstavljanjem Srbije kao žrtve hrvatske blokade poglavlja 23, istovremeno povlačeći već uigrane veze u Berlinu da Njemačka opali po toj blokadi (i Hrvatskoj). S druge strane, predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović završila je u Vučićevoj kampanji, kroz 'konstruktivan razgovor' na marginama regionalnog skupa u Mostaru, gdje je Vučić poantirao i kao regionalni igrač. Ključni je, pak, događaj bilo spektakl s Viktorom Orbanom na otvorenju pogona za proizvodnju staklene vune u Subotici, koji je aktualnom premijeru poslužio za dvostruki udarac – pokazivanje ekonomske moći, ali i bliskosti s 'bludnim sinom' iz susjedstva, u posljednje vrijeme sve euroskeptičnijim Orbanom, po stilu vladanja vrlo bliskom Vučiću. Prorusku priču, čini se, Vučić je prepustio predsjedniku Tomislavu Nikoliću te satelitima izmišljenima u svrhu izbornog inženjeringa.

Analitičar Stojanović ocjenjuje da Vučić igra dvostruku igru, jer mora zadovoljiti i pro-EU i euroskeptične, čak eurofobne birače koje SNS okuplja pod svojom kapom. 'Prema svim istraživanjima javnog mišljenja, podrška ulasku Srbije u EU sve je manja i konstatno opada (trenutačno je ispod 50 posto), a situacija u parlamentu je bila takva da ne oslikava to stanje (sve stranke u prethodnom skupštinskom sazivu su pro-EU). Sigurno je da veliki broj euroskeptika i eurofoba spada u biračko tijelo SNS-a. Zato djeluje da Vučić balansira i u izbornoj kampanji kada se radi o međunarodnoj politici, jer bi rado zadržao sve profile birača', komentira Stojanović.

Opozicija je pregovarala o zajedničkom izlasku na izbore, ali kad je došlo do podjele mandata, pregovori su propali

S druge strane, liberalna oporba u Srbiji je u ogromnoj krizi. Dobar dio glasova ljevice još na ranijim izborima otela je Dačićeva Socijalistička partija Srbije, donedavno u koaliciji s Vučićem, a na ovim izborima tek s Jedinstvenom Srbijom živopisnog jagodinskog gradonačelnika Dragana Markovića Palme te nešto manjom podrškom nego na prošlima (oko 10 posto). Predizborna istraživanja pokazuju da se oko cenzusa od pet posto vrzmaju čak četiri 'kolone' bliske građanskoj opciji: Za pravedniju Srbiju, lista predvođena Demokratskom strankom i vojvođanskim premijerom Bojanom Pajtićem, koalicija Savez za bolju Srbiju (popularno nazvana Čeda-Boris-Čanak po njihovim vođama Čedomiru Jovanoviću, Borisu Tadiću i Nenadu Čanku), Ljevica Srbije (na čelu s Borkom Stefanovićem, specijalnim izaslanikom za Kosovo u bivšoj Tadićevoj vladi) te Dosta je bilo, pokret predvođen Sašom Radulovićem, ekonomskim stručnjakom koji je napustio Vučićevu vladu i postao jedan od njezinih najžešćih kritičara. Naš sugovornik upravo u potpunoj reformi stranaka, promjeni vodstva i pojavi novih i neuprljanih ljudi vidi nadu za spas građanske opcije.

'Demokratska stranka, kao donedavno najjača u ovom bloku, nije provela stranačku reformu i otud stoji loše. Građanski orijentirani birači, prije svega s liberalnim i demokratskim vrijednostima postoje – djeluje da su oni najviše prešli u kategoriju pasivnih i apatičnih građana. Smatram da će se oni probuditi pojavom novih aktera. Primjerice, Saša Radulović i njegov pokret sudjelovali su i na prethodnim izborima 2014. Iako su nastali dva mjeseca prije izbora, uspjeli su uzeti više od dva posto glasova, a njihova podrška konstantno raste. Ovaj pokret može se nazvati 'trećom opcijom' i bilo bi odlično za politički sustav i stranačku scenu u Srbiji kada bi ušli u parlament, jer oni zaista predstavljaju nešto novo. Ipak, problemi s prikupljanjem potpisa koje su imali u Vojvodini, gdje im je lista prvo odbijena pa nakon intervencije Upravnog suda ipak proglašena, kao i u još nekim lokalnim sredinama, pokazuju organizacijske slabosti tog pokreta. Slična je situacija i s Ljevicom Srbije. Dojam je da će ona okupiti nove ljude iako je Borko Stefanović niz godina bio dio DS-a, ali nameće se zaključak da članstvo Ljevice ne dolazi iz DS-a, već da prije svega prilaze novi ljudi. Pitanje je hoće li za tako kratak period uspjeti razviti organizaciju i mogu li se nadati prelasku izbornog praga', zaključuje Stojanović.

Malo predizborne satire poznatog srpskog TV lica Zorana Kesića

Ukratko, kao što je bilo jednostavno identificirati motiv raspisivanja izvanrednih republičkih i lokalnih izbora – jačanje vladajuće SNS na svim razinama vlasti – lako je prognozirati i njihov rezultat. Sve ispod 45 posto zastupnika u parlamentu te preotimanja vlasti u brojnim manjim sredinama, bilo bi ogromno iznenađenje i neuspjeh za Vučićevu stranku. Protivnicima srpskog premijera, ali i tihoj većini koja ne izlazi na birališta ili crta spolovila po glasačkim listićima, preostaje tek otrpjeti još koju godinu reality showa u Vučićevoj režiji i čekati profiliranje neke dovoljno konkretne opcije koja bi mu se mogla suprotstaviti. Možda na nekim sljedećim, svakako izvanrednim, izborima.