TEK GLUPA ZABAVA

Može li viralni test stvarno otkriti psihopate?

29.05.2015 u 14:49

Bionic
Reading

Ovih dana internetskim medijima proširila se još jedna klasična 'navlakuša' za skupljanje klikova - jednostavan test sastavljen od samo jednog pitanja koji navodno prilično pouzdano otkriva psihopate

Pričica ima sva svojstva ključna za viralnost. Kao prvo nudi test osobnosti, dakle svojevrsnu igru u stilu: 'Koji ste slavni glumac?' ili 'Provjerite jeste li Snjeguljica?', na kakve se milijuni gotovo svakodnevno lijepe na društvenim mrežama. Kao drugo krajnje je nezahtjevna, sastoji se od samo jednog pitanja, a to svi vole – što jednostavnije, što brže, to bolje. Kao treće i najvažnije za malo uloženog truda 'otkriva' nešto što bismo svi voljeli znati – postoji li mogućnost da se u meni ili nekome u mojoj okolini krije krajnja bešćutnost, sposobnost za zlo bez kajanja. Uz sve ovo još je ilustrirana prizorima iz kultnog filma 'Kad jaganjci utihnu'. Nije čudo da je posvuda bila jedna od najčitanijih!

Da torta ne bude bez šlaga, prodaje se kao kreacija stručnjaka proizašla iz upitnika renomiranog kanadskog psihologa Roberta D. Harea koji je surađivao s FBI-jem i provodio istraživanja na muškim zločincima u zatvorima. Na njega je navodno većina uhićenih serijskih ubojica dala točan odgovor, što bi trebalo značiti da je vrlo pouzdan.

Kako glase priča, pitanje i odgovor?

Priča ide ovako: 'Jedna žena na sprovodu svoje majke upozna zgodnog muškarca kojeg nikada prije nije vidjela. Učinio joj se kao idealan partner pa se na prvi pogled zaljubi. No, iz nekih razloga nije uspjela dobiti ni njegovu adresu niti broj telefona. Nekoliko dana kasnije ubije svoju sestru.'

Pitanje glasi: 'Koji je bio motiv njezina ubojstva?'

Sada u layoutu teksta slijedi neka pauza, reklama, vezane vijesti, video ili nešto slično što bi čitateljima trebalo omogućiti da razmisle prije nego što vide rješenje, pa ćemo i mi slijediti obrazac.


Potom slijedi odgovor: 'Nadala se da će muškarac u kojeg se zaljubila doći na sprovod njezine sestre.'

Konačno za kraj stiže i napomena: 'Ako niste znali odgovor, nemate razloga za brigu, niste psihopat.'

Zgodno zar ne? Možda, ali i krajnje blesavo i neodgovorno! Zašto? Evo barem nekoliko razloga:

Kao prvo napomena da niste psihopat ako niste znali odgovor implicira da jeste ako ste ga znali. OK, za očekivati je da će dobar dio čitatelja, čak i onih koji su proniknuli odgovor, test ipak shvatiti kao puku zabavu. Međutim neki neće i to s dobrim razlogom. Naime, iz priče se neozbiljnost ne može nigdje iščitati - uvod je prilično ozbiljan, pitanje je navodno djelo stručnjaka svjetskog glasa (mada im se identitet ne navodi) i isto tako navodno proizašlo je iz testa poznatog kao Psychopathy Checklist—revised (PCL-R).

No je li to stvarno tako?

Treba znati da se PCL-R, utemeljen na istraživanjima Harea iz 1970-ih i kliničkim profilima Herveya M. Cleckleya iz 1940-ih, sastojao od 20 zadataka, a nikada od samo jednog.

Procijeniti nečiju osobnost na temelju samo jednog pitanja apsurdno je i nemoguće. Otkrivanje psihopata nije amaterska igra! Postoji velika mogućnost da će potpuno zdravi ljudi, bez tragova psihopatije, samo na temelju kreativnosti u razmišljanju, uspješno riješiti zadatak, baš kao što postoji mogućnost da ga brojni pravi psihopati neće.

Psihopata, kao i normalnih ljudi, ima sa svim mogućim IQ-ima – neki su vrlo bistri poput Teda Bundija, dok drugi mogu biti mentalno zaostali.

Čak ni opsežni testovi nisu zadnja riječ

Budući da konzekvence testa psihopatije nisu nimalo benigne te da mogu utjecati na budućnost ljudi, sam Hare je upozoravao da se PCL-R, sa 20 pitanja, može smatrati validnim jedino ako ga je provodio kvalificiran i iskusan klinički psiholog u znanstveno kontroliranim, standardiziranim uvjetima.

Koliko je apsurdan web-test od jednog pitanja još jasnije govori činjenica da se njegova novija verzija u psihometriji sastoji od dvije skupine zadataka koji su u određenoj korelaciji. Konačno Harejev test naišao je 2010. na kritike prema kojima je bio previše orijentiran na utvrđivanje kriminalnosti u osobnosti dok je iz vida ispustio neke temeljne čimbenike važne za utvrđivanje psihopatskih crta ličnosti. Tako sastavljen PCL-R, prema kritičarima je hiperdijagnosticirao psihopate. U novije vrijeme neki su stručnjaci stoga predložili još složeniju verziju koja bi ispitivala čak tri faktora.

Naš psihijatar: Test je obična glupost!

Naš psihijatar dr.sc. Vlado Jukić iz klinike za psihijatriju Vrapče kaže da je ideja da se išta može otkriti jednim pitanjem čista glupost.

'Nemoguće je na temelju jednog pitanja utvrditi da je netko psihopat, kako god ono bilo indikativno', kaže Jukić.

'Psiholozi provode cijeli niz standardiziranih testova kojima se otkrivaju osobine ličnosti. Mi psihijatri to radimo kroz kliničke razgovore. Postoje i testovi koji se koriste kod forenzičko psihijatrijskih bolesnika kojima se otkriva ima li nešto psihopatsko u poremećaju ličnosti prije nego što se razvije bolest. Naime, jedan pacijent s istom simptomatologijom neće počiniti kazneno djelo, a drugi hoće. Čak i kada bi pitanje glasilo 'Bi li ubio svoju majku kada bi ti netko platio' i kada bi odgovor bio potvrdan, još uvijek ne bismo mogli sa sigurnošću reći da je ta osoba psihopat. Naime postoji mogućnost da bi ona to učinila iz nekih drugih razloga, ili pak da misli ili kaže da bi učinila, iako zapravo ne bi', kaže Jukić.

I neki političari su psihopati

Psihopat je, ističe Jukić, zapravo stari naziv za asocijalne i antisocijalne poremećaje ličnosti koji se mogu manifestirati na vrlo različite načine.

'Manjak empatije i razine destruktivnosti nisu kod svih psihopata iste. Ima ih čak dosta konstruktivnih. Mogli bismo reći da i među političarima ima osoba s takvim poremećajima jer je teško uspjeti u tom svijetu bez neke doze beskrupuloznosti', pojasnio je Jukić.

Samo zgodna zabava!

Psihologinja dr. sc. Tanja Jurin s Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže da čak ni najbolji testovi koji su visoko vrednovani i provjereni nemaju toliku sigurnost da bi se moglo reći da je neka osoba koja postiže rezultat 20 i više depresivna ili da je psihopat.

'Mi bismo voljeli imati takve instrumente, no stvari ne stoje tako. Stoga psihologijske instrumente ne može provoditi bilo tko. Samo kvalificirana osoba može znati kolika je pogreška mjerenja ili pouzdanost instrumenta te mjeri li on ono što mi mislimo da mjeri ili samo neku povezanu varijablu. Jedno pitanje može ukazivati na neku moguću spregu, no ne može dati dijagnozu', kaže Jurin.

Naša psihologinja ističe da bi kreativni ljudi koji imaju divergentno mišljenje mogli odgovoriti na navedeni test bez obzira na to jesu li psihopati ili ne.

'Dakle, ovakav test možemo uzeti kao zgodnu zabavu poput nebrojenih sličnih upitnika. Međutim nikako se ne bismo smjeli zabrinuti ako je naš susjed ili član obitelji znao odgovor', zaključila je Jurin.