Hrvatsko izaslanstvo, u kojem su od službenih predstavnika Hrvatskog sabora, osim Bebića, bili još i HNS-ovka Vesna Pusić i SDP-ovac Mirando Mrsić, došlo je u Hrvatsku iz Japana nakon 31 sata putovanja, od čega je 13 bilo u avionu.

'Bilo je malo neizvjesnosti, barem u prvo vrijeme kad smo čuli da se zatvaraju svaki dan nove zračne luke, pogotovo u Europi i šire. Nama je to bio predzadnji dan posjeta Japanu. Ispočetka smo mislili da je to nešto što će brzo proći, međutim nije, i onda smo se počeli organizirati kako dospjeti najprije do Europe. Bilo je malo problema oko karata, međutim tu se angažirao Mirando Mrsić i potegnuo svoje veze, pa smo vrlo brzo dobili četiri mjesta, pa onda i pet, pa i šesto, koliko nas je bilo ukupno', ispričao je Luka Bebić.

Predsjednik je Sabora, za vrijeme svog boravka u Zemlji Izlazećeg Sunca, pozvao princezu Takamoto da dođe u Hrvatsku. 'U luci Kawasaki puno smo razgovarali o njihovu načinu rješavanja energetskih pitanja. Oni su po resursima siromašna zemlja, ali zato funkcioniraju jako dobro', rekao je novinarima Bebić.

Bebić je razgovarao s predstavnicima nekoliko ministarstava, ali i s potpredsjednikom donjeg doma japanskog senata, i to zato što je predsjednik senata imao malo nezgodu. Naime, slomio je ruku.

Na novinarsko pitanje o (ne)odlasku hrvatske delegacije odnosno predsjednika na pokop nesretno preminulog predsjednika Poljske, prvi čovjek Sabora rekao je da su Hrvatska i Poljska u prijateljskim odnosima i da je 'trebalo poslati barem izaslanstvo'.

O kakvim se to vezama radilo, objasnio je sam Mirando Mrsić. Kaže da zna kako se ponašati u situaciji kada 'izgubiš' avion, jer se do sada mnogo puta našao u takvoj situaciji.  Sjeo je u kut s blackberryem i provjerio koji su aerodromi otvoreni i gdje se najbliže Zagrebu može doletjeti te počeo nazivati za karte.

'Nikakve posebne veze, trebate samo znati ljude koji znaju sustav rezervacije karata i ja imam tu mogućnost da znam ljude koji to rade. Jednostavno sam ih dignuo iz kreveta i rekao da smo zaostali u Osaki i da nam pronađu put i oni su nas stalno pratili, davali nam alternative kamo ćemo sletjeti, što je otvoreno, što nije. Ništa posebno, nikakve velike veze, samo ljudi koji znaju raditi u sustavu i oni su nam pomogli da dođemo do Hrvatske. I druga važna stvar jest ta, kaže Mrsić, što ih to nije ništa dodatno koštalo. 'Bilo je važno doći do Europe. Prvi veliki aerodrom koji je bio otvoren bio je istanbulski i mogli smo se samo nadati da pepeo neće doći do tamo', objasnio je Mrsić. Kad su došli do Europe, bilo je lakše pa su, rekao je Bebić, onda mogli i pješke do Zagreba.