Zbornik donosi jedinstvenu bazu podataka o hrvatskim biračima nastalu na temelju anketnih istraživanja izbornog ponašanja i stavova građana, a Fakultet političkih znanosti (FPZG) provodio ih je od 1990. do 2020. godine. Izdavač zbornika je biblioteka Političke analize Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Kosta Bovan je za tportal kazao da je cilj zbornika zapravo omogućiti svim zainteresiranim čitateljima uvid u trendove političkog ponašanja i mišljenja građana u prvih 30 godina demokratske Hrvatske, kako su se kretali njihovi stavovi, izborna participacija, povjerenje u institucije, razina autoritarnosti, biračko ponašanje... 'Zapravo da zaokružimo jednu fazu projekta, najdužeg na FPZG-u, anketnog istraživanja birača.'

Došli su do dosta zanimljivih otkrića. U prilogu Politička potpora demokraciji autori teksta Goran Čular i Berto Šalaj nalaze da otprilike 30 do 40 posto građana preferira jakog političkog vođu. Bilježe i značajan pad u postotku demokrata te ukazuju na fragilnost podrške demokratskom poretku. Pitali smo stoga Višeslava Raosa, jednog od urednika zbornika te komentatora tportala, trebamo li strahovati za demokraciju u Hrvatskoj.

Raos kaže da među našim biračima postoji zanimljiv segment koji se zove kritički demokrati, a to su ljudi koji podržavaju demokraciju, ali negativno vrednuju to kako ona funkcionira u praksi, dakle oni očekuju više od nje.

'To su oni birači koji će i češće mijenjati biračku preferenciju, a možda će čak ostati kod kuće ako su se razočarali u one stranačke opcije za koje su smatrali da će moći utjeloviti ideje o nekakvoj doista djelotvornoj i sadržajnoj demokraciji. Ona onda nije samo na pukoj razini izbora, kao mehanizma kojim biramo ljude na javni položaj, nego nešto što doista utjelovljuje volju građana kako pojedinačno, tako i neke kolektivne volje građana o javnim stvarima i pitanjima', objasnio je Raos, s kolegom Nenadom Zakošekom autor poglavlja o autoritarnosti.

Dobre vijesti su da građani u Hrvatskoj ipak nisu sve skloniji autoritarnosti.

'Ako gledamo na makro razini, a meni je bilo posebno interesantno vidjeti kako razmišljaju novije generacije, možemo reći da ipak postoji efekt toga kada ste socijalizirani u kakvoj-takvoj demokraciji te u nekom prostoru slobode, jer u prosjeku ćete biti manje autoritarni i preferirat ćete slobodnije društvo koje vam manje određuje s kim liježete u krevet, što jedete, što vam je u novčaniku - ne želite državu koja vam zaviruje u kuhinju i spavaću sobu', istaknuo je Raos.

Bovan se s kolegama Čularom i Danielom Širinić dotaknuo teme stranačke identifikacije. Ispada kao da je HDZ jedina stranka s kojom se identificiraju građani u Hrvatskoj.

'Zapravo se građani identificiraju i uz druge stranke, ali identifikacija uz druge stranke, a ovo vrijedi i za SDP, puno je labilnija, nije toliko intenzivna. I tu su građani skloni smanjiti svoju identifikaciju, odnosno prestati identificirati se sa strankom uslijed nekakvih bilo koruptivnih skandala, bilo promjene u vodstvu kojom nisu zadovoljni. Kod HDZ-a je ipak nešto drugačija situacija, iako isto vidimo donekle nagrizanje toga postotka jer su u globalu građanima stranke manje referentan izvor za identitet. Međutim, i uz taj pad, hrvatski birači i građani najviše se identificiraju s HDZ-om i u relativnom i u apsolutnom smislu', pojasnio je Bovan te naglasio da HDZ ima najjaču identifikacijsku vezu sa svojim biračima, a ona je ne može se baš reći za cijeli život, jer puno se stvari promijenilo i promijenit će se, ali zaista je puno intenzivnija te ne ovisi o nekim kontekstualnim promjenama unutar stranke ili države.

Kako bismo razumjeli zašto na sceni hrvatskih političkih stranaka nismo svjedočili velikim promjenama, potrebna nam je nova studija, ustvrdio je profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Dragan Bagić na predstavljanju zbornika, ali ne ona o hrvatskim biračima, već studija o HDZ-u. Pitali smo urednike možemo li, kako je istaknuo profesor Bagić, sada očekivati neki rad samo o HDZ-u?

Raos je podsjetio da je već bilo radova o HDZ-u.

'S nama je ovdje bio novoizabrani dekan FPZG-a Dario Nikić Čakar, a on se dosta bavio HDZ-om kao strankom i komparirao je sa sličnim strankama u Europi. Naravno, jedna stvar koju ovdje nismo direktno zahvatili, ali je u pozadini nekih drugih istraživanja, pitanje je stranačkog članstva. Stranačko članstvo je u Hrvatskoj relativno dobro razvijeno, i na nižim razinama po manjim gradovima i selima, za razliku od ostatka neke postkomunističke, srednje i istočne Europe - kad pogledate Češku, Mađarsku, Sloveniju, puno manji broj građana u njima je član neke stranke', kaže Raos te napominje da u Hrvatskoj HDZ profitira i od svog masovnog članstva. Dodao je da neki mogu reći da ono možda nije aktivno, ali očito je u pozadini ove čvrste identifikacije.

'Drugo je, naravno, opet socijalizacija. Ako je netko u specifičnom dijelu života bio socijaliziran kroz Domovinski rat i cijeli taj narativ - javne medije, javno obrazovanje - naravno da će kod dijela ljudi to stvoriti jasnu identifikacijsku vezu između te stranke i tih ključnih perioda u našoj novijoj povijesti', kazao je politolog.

Poslastica za ljubitelje povijesti i politike svakako je tekst o odnosu Hrvata prema važnim ličnostima iz naše povijesti.

'To je poglavlje kolega Vuksan-Ćuse i Đuraškovića. Oni su se bavili pitanjem kako građani vrednuju neke hrvatske povijesne ličnosti - Radića, Starčevića, Tuđmana, Tita i Pavelića - i analiziraju ih iz perspektive odnosa prema povijesti te suočavanja s prošlošću i politikama povijesti. Pokazuju se interesantni nalazi', kaže nam Bovan, kojemu je zanimljivo to da Radić i Starčević, prema kojima je bio dominantno pozitivan stav, idu prema nekom centru, odnosno prema njihovoj interpretaciji nisu više toliko važni i gube se iz povijesne svijesti, odnosno ljudi nemaju neke jasne pozitivne ili negativne stavove prema njima.

Također je zanimljiva, kaže, Tuđmanova izrazito stabilna pozicija.

'Očito je on figura koja je u našoj povijesti dosta snažna i, kako se nama čini, nije toliko polarizirajuća kao neke druge. Vidimo kod stava prema Titu da dolazi do određenog pada kroz vrijeme, ali jednako dolazi do umanjenja negativnog stava prema Paveliću, o kojem zapravo građani nikad nisu imali pozitivan stav', rekao nam je Bovan.

Interesantno je, nastavlja, ono što se dogodilo sa stavom o Paveliću, jer vidimo kako se kontekstualno trenuci promjene u politici reflektiraju kod građana.

'Skok u stavu prema Paveliću dogodio se u trenutku u kojem Karamarko i HDZ-ova desna struja 2015. godine osvajaju vlast i na neki način to se prelijeva ili osvještava njegovu ulogu u hrvatskoj prošlosti. No s povijesnim ličnostima je uvijek pitanje što će biti u budućnosti - hoće li neka stranka opet mobilizirati građane prema nečemu, to je dosta zanimljivo pitanje', smatra Bovan.

Raos se nadovezao rekavši da je taj primjer iz 2015. vidljiv u nekim drugim poglavljima iz drugog konteksta.

'Kada gledate prosječnu vrijednost lijevo-desno, onda ćete vidjeti da je baš tada biračko tijelo otišlo u desno, a to je po meni isto doprinos ove knjige - da vidite kroz različite teme da se nekako slože različite slagalice i upućuju na fenomen koji smo uspjeli prepoznati', istaknuo je na kraju Raos.