Obraćanje Janice Kostelić, danas državne tajnice za sport, a nekad proslavljene skijašice, nakon utakmice Hajduka i Rijeke izazvalo je niz uvredljivih komentara pod tekstovima u medijima koji su obraćanje prenijeli, ali i na društvenim mrežama
Količina mržnje, prijezira, ali i dijela prijetećih poruka gotovo je zapanjujuća. Podsjetimo, pred kraj utakmice na teren je upao maskirani huligan koji je s palicom u ruci lovio glavnog suca utakmice. Redari i policija nekoliko su ga minuta samo gledali, da bi tek tada bio izveden sa stadiona. Zbog kršenja zakona po četiri osnove, prekršajni sudac odredio mu je 15 dana zatvora.
Janica Kostelić na Twitteru se obratila, kako je rekla, kao građanka, a ne državna tajnica. Međutim, to nije pomoglo da je se ne nazove imenima koja nećemo citirati.
Zlatko Miliša, redoviti profesor s Odjela za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Osijeku, smatra da je reakcija na društvenim mrežama i u komentarima tekstova posljedica razočaranosti činjenicom da je proslavljena sportašica postala dio struktura vlasti.
'Bez obzira na to što je Janičino obraćanje na Twitteru pristojno i civilizirano, za razliku od komentara i bez obzira na to što je navela da to piše kao građanka, a ne kao državna tajnica, oni nju doživljavaju kao dio institucija koje su glavni krivac za stanje u nogometu. Močvara nije isušena, kako je najavljivao Željko Jovanović, ali ni nasilje nije nestalo, kako je to htjela Jadranka Kosor. Ne pada mi na pamet biti na strani navijača, ali ovaj koji je dobio 15 dana on je viđen i gotovo je postao ikona jer je upozorio na navijače i na stanje u HNS-u', kazao je Miliša.
Napominje da je ponašanje iz Splita za svaku osudu, kao i ono što je uslijedilo nakon posta Janice Kostelić na Twitteru.
'Dio njih svjestan je toga da je ono što pišu utuživo i kažnjivo. Međutim, unatoč tome, oni to rade namjerno jer su sankcije za to rijetke. Drugi pak, i to je veći dio mladih, uopće nisu svjesni da je to kažnjivo.
To je prilika i da se postavi pitanje kada će se u školama uvesti odgoj za medije. Internet i društvene mreže postali su, da citiram jednog vašeg kolegu, javni WC i tome nema kraja. Mladi žele biti primijećeni bez obzira na cijenu, a krivnju za to snose svi', zaključio je Miliša.