Mustačeva odvjetnica Lidija Horvat, koja je u žalbi na 14 stranica navela osam povreda zakona, osim zbog zastare, žalila se i zbog teške povrede prava na pravično suđenje jer se, smatra, nije smjela usvojiti žalba obitelji Đureković s obzirom da je riječ o ekstradicijskom postupku u kojem oštećenici ne mogu imati ulogu stranke.

Horvat je kazala Hini da u tom slučaju ne postoji zahtjev ovlaštenog tužitelja, odnosno državnog odvjetništva, koje se nije žalio na prvu odluku suda, koji je odbio izručiti Mustača.

Mustača je prvo odbio izručiti Županijski sud u Velikoj Gorici, a nakon što je Vrhovni sud prihvatio žalbu Đurekovićeve udovice, o izručenju je odlučivao Županijski sud u Varaždinu.

Izvanraspravno vijeće varaždinskog suda odluku o izručenuju Mustača temeljilo je na činjenici da se nesumnjivo radi o kaznenom dijelu iz kataloga kaznenih djela za koja se ne provjerava dvostruka kažnjivost.

Zbog povrede zakona te pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja na odluku o izručenju Mustača već se žalilo varaždinsko Županijsko državno odvjetništvo koje smatra da je u tom slučaju došlo do zastare.

Zbog umješanosti u ubojstvo bivšeg emigranta Stjepana Đurekovića, likvidiranog 1983. kraj Muenchena, Njemačkoj je u siječnju već izručen bivši šef jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josip Perković, što je odobrio zagrebački Županijski sud i potvrdio Vrhovni sud.

Za razliku od Perkovićeva slučaja, nadležni Županijski sud u Velikoj Gorici zbog zastare je odbio izručiti Mustača, koji je u vrijeme Đurekovićeva ubojstva bio nadređen Perkoviću.

Vrhovni sud je međutim prihvatio žalbu obitelji Đureković i ukinuo rješenje velikogoričkog suda, koji je kao nedopuštenu odbacio njihovu žalbu na odluku da se odbije izručenje Mustača.

U obrazloženju je Vrhovni sud zaključio da bi nepriznavanje prava na žalbu oštećeniku rezultiralo težom povredom prava oštećenika koje države članice EU moraju osigurati žrtvama.